Ove dane, kao i mnoštvo hodočasnika koji su već godinu dana ranije očekivali proslaviti Sveti tjedan u Svetoj zemlji, lokalni kršćani su ga morali proslaviti u svojim domovima.

U župi u kojoj se nalazim, i koja je zapravo prva župa na svijetu jer upravo iz Jeruzalema je došla vijest o Uskrsu, koja se je proširila munjevito ostatkom svijeta, zajedno sa župnikom fra Amžadom Sabarom, u ove dane pokušali smo doprijeti do domova naših župljana koji se nalaze ovdje u kršćanskoj četvrti, tik do bazilike Svetog Groba.

Tjedan dana prije Cvjetnice fra Amžad i ja popeli smo se na krovove kuća i od tamo uputili riječ podrške lokalnim kršćanima koji su Arapi, zajedno s navještajem Evanđelja. Na samu Cvjetnicu, prošli smo ulicama Jeruzalema, te podijelili maslinove grančice, te smo isto tako navijestili Evanđelje po kršćanskoj četvrti.

Na Veliki petak, zajedno s nekolicinom lokalnih kršćana molili smo Križni put, te, barem na ovaj način, pokušali doprijeti do ljudi, kada već oni nisu u mogućnosti doći na sveta slavlja. Ostale dane trodnevlja, kao i sam Uskrs, slavili smo u zajednici s ostalim fratrima kuće.

U bazilici Svetog groba ove dane molili su fratri koji žive u samoj bazilici, zajedno s određenim brojem fratara koji su imali privilegiju biti na Kalvariji i Svetom grobu.

U četvrtak navečer uputio sam se zajedno s kustosom i manjim brojem franjevaca do Getsemanskog vrta gdje smo na više jezika (među ostalim i hrvatskim) čitali Evanđelja koja opisuju događaj koji se dogodio na tom mjestu, gdje Isus biva uhvaćen i gdje se je znojio krvavim znojem.

S nadom i pouzdanjem koji nam donosi Uskrsli, upućujem veliki pozdrav i blagoslov s mjesta gdje se Uskrs dogodio!