Prva spominjanja moći sv. Tripuna vežu se uz kotorskog građanina Andreu Saracenisa koji je svečeve moći donio u Kotor te ondje sagradio crkvu u njegovu čast. Na dijelu oltarske pregrade pronađen je i datum 13. siječnja 809., koji potvrđuje da Kotor punih 1200 godina čuva moći sv. Tripuna.

Kult ovoga sveca neobično je raširen i u južnoj Italiji (provincija Bari), gdje se prva crkva njemu u čast spominje već 1326. godine. Najveća proslava u čast sv. Tripuna izvan Kotora je u gradiću Adelfia, 12 kilometara od Barija. Ondje se 10. studenog, kada se Tripundan slavi po Rimskom martirologiju, okupi i do 300.000 vjernika. Adelfia je česticu relikvije sv. Tripuna iz Kotora dobila 1839. godine.

Što je to Kolo sv. Tripuna?

Bokeljski Hrvati su iz Boke kotorske počeli iseljavati i stvarati čvrsto povezane zajednice u hrvatskim gradovima Rijeci, Zagrebu, Puli, Dubrovniku i Splitu još u 19. stoljeću. U Boki danas živi oko 5400, a u Hrvatskoj više od 10.000 bokeljskih Hrvata, tako da je danas njihova populacija u Hrvatskoj dvostruka u odnosu na stari zavičaj.

Večernja s relikvijama svetaca – foto: Kotorska biskupija

Sv. Tripuna slave kao zaštitnika Kotora, Kotorske biskupije i Bokeljske mornarice otkad su njegovi posmrtni ostaci doneseni u Kotor 809. godine, a članovi Bokeljske mornarice su ih, prema predaji, svečano dočekali izvedbom kola. Tradiciju tih proslava Bokelji su prenijeli i u mjesta doseljenja u Hrvatskoj, tako da se Tripundan kao blagdan tradicionalno slavi 3. veljače u tim zajednicama, a članovi Bokeljske mornarice odjeveni u odore “balaju” kolo sv. Tripuna ispred crkve.

Taj je lančani ples, čijih dvanaest figura simbolizira značajke života na moru, najvidljiviji kulturni element te zajednice, a uz proslavu Dana sv. Tripuna, glavni je povod za okupljanje i prenošenje tradicije na mlađe naraštaje.

Povezanost starijih i mladih članova Bratovštine

Proslava toga dana kontekst je u kojem Bokelji pokazuju svoju jedinstvenu kulturu, a kolo sv. Tripuna, koje se ponavlja svake godine u isto vrijeme i u istom obliku, simbol je njihova identiteta. U sjedištima bratovština i njihovim odredima iskusni plesači tijekom cijele godine mlađe članove podučavaju koracima i figurama kola. Mladići počinju vježbati s 15 ili 16 godina i uče “balati” zajedno sa starijim generacijama. Na dan proslave, nakon što Mali admiral izgovori pohvale, odnosno “lode” svecu zaštitniku i nakon mise, ispred crkve se izvodi kolo sv. Tripuna u obrednom kontekstu.

Večernja uoči blagdana sv. Tripuna – foto: Kotorska biskupija

Kolo se može izvoditi i drugih dana u čast svetaca zaštitnika gradova u kojima postoje bratovštine (primjerice, u čast svetoga Vida u Rijeci). U iznimnim okolnostima, kolo se izvodi i u nekim drugim prilikama (na proslavi 850. obljetnice posvete katedrale sv. Tripuna u Kotoru, na svečanosti dolaska sarkofaga s tijelom sv. Leopolda Mandića u Zagreb 2016. godine i Rijeku 2017. godine, za Bokeljskih noći itd.). Upravo takva okupljanja bokeljskih Hrvata održala su tradiciju živom.

Kolo sv. Tripuna ima snažan religiozni kontekst

S druge strane, Bokelji ne žele izvoditi Kolo sv. Tripuna na folklornim festivalima. Ne smatraju to primjerenim, s obzirom na povijesno značenje svečanih prigoda i obrednog konteksta “balanja”. U tome vide i način zaštite od scenske profanizacije, odnosno negativnog utjecaja estrade i mogućih promjena figura ili kola u cjelini.

Bokeljska mornarica 809 – foto: Kotorska biskupija

Upravo zato se, unatoč preseljenju tih tradicija iz Boke kotorske zajedno s njezinim nositeljima u hrvatske gradove, u teorijskom smislu može govoriti o izvedbama in situ, na mjestu i u prigodama koje su, u obrednom smislu, važne nositeljima tradicija i od kojih ne žele odustati.

Izvedbe kola sv. Tripuna u čast toga sveca i u čast svetaca zaštitnika gradova u koje su se bokeljski Hrvati naselili, pokazuju vitalnost i održivost, s jedne strane prilagodljivost u pogledu duhovnog i vjerskog prenošenja smisla uz sv. Tripuna i na druge svece zaštitnike usklađene sa sredinama u kojima Bokelji sada žive.