Članovi Počasne straže ispovijedaju posebnu ljubav i poštovanje prema presvetoj Euharistiji, posadašnjenju Isusove žrtve za ljude i sakramentu njegove trajne prisutnosti na zemlji.
Počasna je straža udruženje štovatelja ranjenog Srca Isusova. Njeno je poslanje okupiti mnoštvo stražara oko euharistijskog Srca Isusova kako bi ono bilo utješeno, ljubljeno i slavljeno u svakom trenutku i na svakom mjestu zemlje. Zbog jednostavne primjene svima omogućuje življenje pobožnosti Srcu Isusovom u svakodnevici, piše Počasna straža Srca Isusova.
Isus je sv. Margareti Mariji Alacoque, skromnoj redovnici reda Pohođenja Marijina otkrio svoje Srce i željeni način štovanja, stoga je isti red nastavio ono što je svetica započela: širenje pobožnosti Srcu Isusovu. Kada je dozrjelo vrijeme tu se rodilo i nadahnuće o Počasnoj straži. Udruženje Počasne straže Presvetoga Srca Isusova rođeno je 13. ožujka 1863. godine.
“Srce je Isusovo još jednom dokazalo da može sve stvoriti ni iz čega”, Marija od Presvetog Srca Bernaud, utemeljiteljica Počasne straže Presvetog Srca Isusova.
Pozadina nastanka Straže
Kraj je 1862. godine kad u samostan Marijina Pohođenja (Bourg, Francuska) pristiže neočekivano pismo iz jednog od njihovih samostana. Pismo je sadržavalo ovaj dio: Naš se Gospodin žalio jednoj odabranoj duši da nam je otkrio svoje Srce, a mi ne upotrebljavamo dovoljno gorljivosti za promicanje njegova štovanja. Pogledi sestara spontano su se zaustavili na s. Mariji od Presvetog Srca (Bernaud) govoreći joj: Na tebi je da pronađeš novi način da se proslavi Srce Isusovo. Bio je to pogled Providnosti koji ju je izabrao za to djelo. Nekoliko je tjedana kasnije s. Marija imala viđenje satnika Počasne straže. On je predstavljao zajedništvo duša koje bi se odlučile svakodnevno provesti jedan sat uz Srce Isusovo tijekom svojih uobičajenih dužnosti. Tako udružene činile bi neprestanu stražu oko Srca Isusova i Isus više ne bi bio osamljen u brojnim svetohraništima po svem svijetu. Zajednica je s oduševljenjem prihvatila tu zamisao te odmah izradila prvu sliku satnika i upisujući se svaka je izabrala svoj stalni sat straže. Toga je 13. ožujka prije više od 150 godina započelo skromno djelovanje Straže nastavljajući bdijenje prve počasne straže Kalvarije. Duh je Sveti stavljao naglaske na određene točke koje je s. Marija prepoznavala kao smjernice za daljni razvoj novonastalog Udruženja. Tako tijekom sv. mise Cvjetnice s. Mariju pogađaju riječi psalma 69: Tražio sam tješitelja, ali ga ne nađoh… Ona uviđa glavni cilj Straže: utješiti Srce Isusovo naknadom i ljubavlju, a ubrzo zatim zapisuje program Djela i njegovu organizaciju. Za vrijeme jednog klanjanja u srce joj se također duboko urezuju i riječi cujus latus perforatum (čiji je bok bio proboden) shvaćajući da stražari trebaju odati posebno štovanje rani probodenog Srca Isusova te skupiti i prikazati Krv i Vodu potekle iz nje.
Prvi odjek
Krajem 1863. godine 112 samostana Marijina Pohođenja pridružilo se Počasnoj straži koja je već prešla granice Francuske proširivši se u Englesku i Italiju. Početkom iduće godine u samostan u Bourgu stiže prvo pismo gospođice Marije Deluil-Martiny, buduće utemeljiteljice Družbe Kćeri Srca Isusova. Ova će mlada 23-godišnja djevojka dati dragocjeni doprinos tek rođenom Udruženju kao njegova gorljiva promicateljica. Ubrzo će u Stražu učlaniti i sv. Sofiju Barat, kao i cijelu njezinu Kongregaciju…
Prvo je biskupijsko odobrenje stiglo 9. ožujka 1864. te je time uspostavljena bratovština Počasne straže u Bourgu. Tri mjeseca poslije papa Pio IX. udjeljuje joj brojne oproste te kasnije i sam postaje stražarom. Prilikom jedne audijencije u koju će primiti delegaciju Počasne straže papa će reći da mu je jedna od najslađih slava njegova titula prvog počasnog stražara Presvetoga Srca Isusova. Primjer pape Pia IX. slijedili su brojni biskupi i kardinali među kojima i kardinal Pecci, budući papa Leon XIII., koji će na poticaj bl. Marije Droste, također stražarice, posvetititi cijeli ljudski rod Presvetom Srcu Isusovu. Upravo je on 1878. godine okrunio Stražu uzdigavši ju na statut nadbratovštine za Francusku i Belgiju, sa sjedištem u Bourgu. Plamen Srca Isusova sve više zahvaća srca te se osim Marije Deluil-Martiny podižu i drugi promicatelji kao što su sveti biskup don Comboni, Louise Nicolle, Matilda Nédonchel itd., od kojih su neki već uzdignuti na čast oltara.
Početci Straže u Hrvatskoj
Počasna je straža na hrvatsko tlo stigla nedugo nakon njenog osnutka u Francuskoj. Djelovanje Straže u Hrvatskoj započelo je pod vodstvom franjevaca trećoredaca glagoljaša. Sa Stražom se fra Stanko Dujmović susreo u Rimu pohađajući crkvu u kojoj je bila podignuta nadbratovština Počasne straže za Italiju. Zajedno s velikim mnoštvom vjernika imao je priliku sudjelovati u javnim pobožnostima Počasne straže, stoga je bio potaknut da s istom pobožnošću upozna i svoj hrvatski narod. Nedugo nakon što je donio Stražu na prostore Lijepe naše uredio je prvo izdanje priručnika za Stražu na hrvatskom jeziku.
Prva bratovština Počasne straže u Hrvatskoj osnovana je na otoku Krku 1896. godine, na svetkovinu Srca Isusova. S dopuštenjem poglavara sastavljena su prva pravila koja je prihvatio i potvrdio tadašnji krčki biskup, sluga Božji dr. Antun Mahnić (postupak za njegovo proglašenje blaženim otvoren je 2013. godine). Puk je s oduševljenjem dočekao novu pobožnost. Biskup je Mahnić htio osobno predvoditi obred uspostavljanja bratovštine. Blagoslovio je sliku satnika Počasne straže i održao prvo javno obećanje članova. Odmah se upisalo mnoštvo stražara.
Grupa malih stražara/ica s novim barjakom kod Nadbratovštine u Zagrebu/Foto: Počasna straža. com
Straža je potom svoj centar premjestila u Zagreb prilikom osnivanja franjevačkog samostana na Ksaveru. Zagreb je kao središte hrvatskog naroda pružao više mogućnosti za širenje ove pobožnosti. Stoga je papa Pio XI. prihvatio molbu franjevaca i posebnim apostolskim pismom od 6. veljače 1928. godine uzdigao Počasnu stražu na razinu nadbratovštine za cijelu tadašnju Jugoslaviju. Njoj su pridružene i manje postojeće bratovštine iz Osijeka i Varaždina te je počeo još zauzetiji rad na promicanju udruženja. Nadbratovština je također nudila mogućnost slanja posebnog izaslanika Počasne straže u manja mjesta po domovini kako bi se vjernici bolje upoznali sa ciljem i svrhom udruženja. Izaslanik bi održao predavanje o Straži, predvodio svetu misu i upis novih članova.
Vjesnik je bio glasilo koje je obavješćivalo i povezivalo sve stražare, a izlazio je u razdoblju od 10 godina. Kada je 1931. izašlo prvo izdanje Vjesnika Počasne straže, ona se već bila ukorijenila na našim prostorima u više od 90 naselja. Tom su prigodom urednici zapisali: Danas nadbratovština broji 3348 članova. Ako pomnožimo 3348 s 365 dana, imamo svotu od 1 222 020 sati; vrijeme u koje njezini vrijedni članovi i članice svaki dan kroz godinu žive uz Isusa uz lozinku: ‘Slava, ljubav i naknada Presvetom Srcu Isusovu!’ Golema je ovo naknada za tolike grijehe.
Tekstovi iz tog razoblja svjedoče o gorljivom duhu pobožnosti članova i upravitelja Počasne Straže, a neki će od njih biti povremeno objavljivani i u sadašnjem Glasniku Počasne straže. Uredništvo je tada razvilo bogatu korespodenciju s članovima koji su često slali izvještaje i fotografije stražarskih aktivnosti iz svojih župa. Glasilo se obraćalo svim skupinama stražara: svećenicima, redovnicama, majkama i očevima, katoličkim učiteljicama, hrvatskom iseljeništvu te značajanom broju malih stražara. Vjesnik je izlazio od 1931. do 1941. kada se uslijed ratnih okolnosti počinje gasiti sva djelatnost Počasne straže na našim prostorima.
Hrvatski blaženici stražari
Hrvatska se Straža ponosi i s dvoje stražara blaženika, a to su blaženi Alojzije Stepinac i blažena Marija Propetog Petković.
Kardinal je Stepinac bio poznat kao štovatelj Srca Isusova, a Straži je pristupio 1944. godine odlučivši prvine dana posvetiti Bogu kao počasni stražar u satu od 5 do 6. Još se i danas među dragocjenom kardinalovom ostavštinom čuva njegova pristupnica u Počasnu stražu.
Blažena je Marija Petković još prije osnutka svoje Družbe Kćeri Milosrđa bila voditeljica Počasne straže u svom rodnom Blatu na Korčuli. Nakon osnutka Družbe na njezin je poticaj otvoren i centar Počasne straže u kući matici Družbe u Blatu. Članovi su iskazivali veliko štovanje euharistijskom Isusu dajući mu nakanadu za grijehe i uvrede nanesene njegovom Presvetom Srcu.
Povratak Straže
Nakon mnogo godina Počasna se straža ponovno počela dizati iz mjesta Lasinja koje je bilo uništeno tijekom domovinskog rata. Obnova je ove pobožnosti započela upoznavanjem vlč. Stjepana Bradice, tadašnjeg lasinjskog župnika s Družbom Kćeri Srca Isusova u Rimu. Velečasni se Bradica u Počasnu stražu učlanio kod sestara u Rimu te je tamo prigodom javnog obećanja primio svoju medaljicu. Imao je priliku pogledati satnike Počasne straže koji se čuvaju u samostanu. Zapanjio ga je broj upisanih hrvatskih imena na koje je naišao, što je bila potkrjepa duboke ukorjenjenosti Straže u našem narodu. Pri povratku u Lasinju i sam je od 1995. godine počeo učlanjivati nove stražare te slati popis u rimski centar Straže koji još i danas djeluje pri samostanu Kćeri Srca Isusova. U međuvremenu je Providnost 2007. godine ovu Družbu dovela i u Hrvatsku. Budući da je karizmi Kćeri Srca Isusova vlastito da šire pobožnosti Srcu Isusovu, u samostanskoj je crkvi u Lasinji započelo djelovanje novoga centra Počasne straže. Tu se tri puta godišnje organiziraju javna okupljanja stražara s prigodnim programom na:
• Presveto Srce Isusovo, glavnu stražarsku svetkovinu
• Svetkovinu Krista Kralja, veliko godišnje okupljanje stražara kojemu prethodi duhovni nagovor
• 27.2. blagdan bl. Marije od Isusa, prve promicateljice Počasne straže i utemeljiteljice monaške kongregacije Kćeri Srca Isusova
Počasna straža kontinuirano raste brojem članova na radost i utjehu Presvetom Srcu. Među njima nalazimo članove raznih uzrasta i staleža: od djece, mladih, očeva i majki do svećenika, redovnika i redovnica različitih zajednica. Redovnici su oduvijek činili značajan broj u Straži, a tako i danas. Prijavnice pristižu iz svih djelova Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Hrvata raseljenih u dijaspori. To nam svjedoči da je Počasna straža uistinu djelo Duha Svetoga te je stoga jednako aktualna i primjenjiva za naše vrijeme. Pojedini su članovi, zahvaćeni apostolskim žarom, aktivno prionuli uz Počasnu stražu kroz promicanje udruženja. Vjernici privučeni Srcem Isusovim javljaju se i sa svojim dojmovima:
Samostanska je crkva Srca Isusova u Lasinji otvorena za cjelodnevno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Stražarima i ostalim vjernicima nudi se mogućnost i cjelonoćnog klanjanja svaku posljednju subotu u mjesecu s početkom u 20 sati, kao i sveta ura klanjanja za zvanja svakog prvog četvrtka u mjesecu ( 20-21 sati). Molitveni se red održava prema samostanskom rasporedu.
Ciljevi Počasne straže
Tješiti Srce Isusovo ranjeno zbog uvreda, grijeha i ravnodušnosti ljudi, osobito u Presvetom Oltarskom Sakramentu, davati mu slavu, ljubav i naknadu, prinositi Isusovu dragocjenu krv i vodu prizivajući milosrđe na svijet, osigurati trajnu molitvu i prisutnost pred Presvetim Srcem, posvećenje svojih članova, proširenje kraljevstva Srca Isusova.
Na koji način se ostvaruju ciljevi?
Kroz vježbe pobožnosti vlastite Počasnoj straži, osobito tijekom izabranog sata straže.
Vježbe pobožnosti:
Cilj je Počasne straže da zacijeli ove tri velike rane Srca Isusova kroz tri osnovne vježbe pobožnosti. To su: sat straže, predragocjeni prinos i jedinstvo s trajno žrtvovanim Spasiteljem. Stražarske vježbe objedinjuju i ostvaruju stražarsko geslo: SLAVA (Kristu Kralju ljubavi), LJUBAV (Kristu koji nas je svojom krvlju i vodom rodio na novi život) i NAKNADA (Kristu vječnom svećeniku i žrtvi).
Tri stupnja Počasne straže
Prva je Počasna straža Kalvarije prinjela prvine pobožnosti koju danas vrše svi Isusovi tješitelji. Njihov je prinos bio pokajanje, naknada i potpuno žrtvovanje. Savršeno su izvršili ulogu Počasne straže i tako postali uzori svim budućim stražarima!
Po njihovom primjeru stražari se trude na tri stupnja ostvariti, svatko na svoj način, geslo Počasne straže: Slava, ljubav i naknada Presvetom Srcu Isusovu! Ovom trostrukom krunom časte Isusa kao Oca, Kralja i vrhovnog Svećenika svega stvorenoga!
1. stupanj sa sv. Marijom Magdalenom
Na prvom stupnju svi počasni stražari zajedno sa sv. Marijom Magdalenom tješe Isusa i daju mu naknadu zbog rana nanesenih njegovom božanskom očinstvu. Skupljaju se oko njegova prijestolja kao djeca puna poštovanja i ljubavi. Po uzoru na Mariju Magdalenu, okajavajući vlastite grijehe i grijehe svoje braće, Isusu pružaju pokajničku i zahvalnu ljubav. Taj prinos postaje ugodan miomiris pred licem Očevim.
Stražari na ovom stupnju uspostavljaju temelje poniznosti nasljedujući blago i ponizno Srce Isusovo koje im je darovalo posinjenje. Zauzvrat mu svjedoče svoju vjernost u malim svakodnevnim dužnostima, osobito tijekom sata straže. Također produbljuju svijest o njegovoj prisutnosti i napuštenosti u svetohraništima diljem svijeta te uče živjeti u prisutnosti Oca koji ih ljubi i brine se za njih.
Vježba vlastita ovom stupnju je sat straže.
2. stupanj sa sv. Ivanom
Na drugom stupnju stražari (posebno svećenici) daju Isusu naknadu zbog rana koje su mu nanesene u njegovom kraljevskom dostojanstvu. Sa svetim Ivanom mu prinose gorljiva i velikodušna djela potpune odanosti. Kao i ljubljeni učenik, postojani su pred Isusovim probodenim Srcem te skupljaju predragocjenu krv i vodu potekle iz njega. Od tog dragocjenog prinosa stražari tvore oružje naknade i apostolata u korist Crkve, duša i povratka narodâ pod žezlo ljubavi Isusa Krista. Gorljiva ljubav koja vodi stražare drugoga stupnja označena je duhom naknade.
Na ovom stupnju stražari počinju razvijati svijest o Isusovom trajnom prikazanju na oltaru jer se u svakom trenutku negdje na svijetu slavi sv. misa. Zato u molitvi često prinose dragocjenu krv i vodu Kristova Srca u jedinstvu s euharistijskim prinosom. Na taj način sat straže podižu na jednu višu razinu i snagom Kristove krvi daju mu neizmjernu vrijednost.
Vježba vlastita ovom stupnju je predragocjeni prinos krvi i vode.
3. stupanj s Blaženom Djevicom Marijom
Stražari trećega stupnja (osobito svećenici i posvećene osobe) tješe Isusa Krista, svećenika i žrtvu, zbog rana koje prima u svom svećeništvu. Uzor im je blažena Djevica Marija pod križem koja je, sudjelujući u djelu otkupljenja, u svom srcu proživljavala Isusovu muku. Poput Marije, hrabro i postojano prihvaćajući životne križeve ulaze u prisnije jedinstvo s Isusom. Tako stječu udio u njegovoj otkupiteljskoj muci te najplodnije surađuju s njim na spasenju svijeta. Ova je ljubav uistinu herojska jer se uspinje sve do žrtvenog oltara proslavljajući najuzvišeniju Ljubav.
Stražari trećega stupnja teže za dubljim jedinstvom s Isusovom trajnom žrtvom u euharistiji. Zajedno s njim prikazuju i same sebe, na slavu Očevu i spas duša. Presveto Srce Isusovo posebno ljubi i nagrađuje ove duše trećeg stupnja zbog njihove spremnosti da ga slijede ne samo u radostima, već i u patnjama života. Stoga su one povlaštene u njegovoj ljubavi i već na zemlji kušaju i tajne slatkoće njegovog Srca: predokus neba. Neke članove velikodušnost prenosi i preko granica vlastitoga sata te ga oni proširuju i na ostale sate u danu.
Vježba vlastita ovom stupnju je jedinstvo s trajno žrtvovanim Spasiteljem.
NAPOMENA – Članovi su slobodni sami oblikovati svoj sat straže prema poticajima Duha Svetoga. Podjela na tri stupnja ne uključuje službeno razlikovanje među članovima, već donosi dublji uvid u moguće načine življenja stražarskog poslanja. Ovisno o primjeni vježbi i nutarnjoj raspoloživosti, članovi mogu prelaziti s jednoga stupnja na drugi.
Plodovi
Plodovi su ovih vježbi uistinu plodovi života. Na prvom se stupnju moli i zadobiva: veća mržnja prema grijehu, okajanje vlastitih i tuđih grijeha, nježna, djetinja i zahvalna ljubav prema Isusu. Na drugom stupnju: više velikodušnosti i gorljivosti, odanost Bogu i zauzimanje duše, duh naknade i duhovno raspoloženje svojstveno apostolima. A na trećem: potpuno predanje, usko sjedinjenje s Isusovim životom i dublje uranjanje u duh žrtve.
Sat straže
Sat straže je izabrani sat u danu u kojem se svojim uobičajnim dužnostima posvećuje s više vjernosti i sabranosti, iz ljubavi prema Isusu stvarno prisutnom u svetohraništu. Tijekom toga sata Isusu se prikazuje sve što se radi pa nije potrebno mijenjati vlastite obveze. Sat straže može biti vrijeme:
rada, dužnosti
učenja, ako si školarac ili student
molitve (sv. misa, krunica)
aktivnosti (sport, igra, hobiji)
samoće, ako si stariji ili bolestan
Tako sve što se radi tijekom sata straže postaje prinos ljubavi koji raduje Kristovo Srce donoseći mu utjehu, slavu i naknadu. Mali se prinos sata straže sjedinjuje s Isusovim prinosom u svetoj misi koja se slavi u svakom trenutku negdje na zemlji. Na taj se način ražaruje ljubav prema euharistijskom Isusu i ulazi u prisnije jedinstvo s njim. Počasna straža daje mogućnost ostvarenja proročkog, svećeničkog i kraljevskog poslanja svih krštenih u svakodnevnom životu.
Dobro došli u kraljevstvo Srca Isusova!
Upoznajte našega Kralja i njegovo kraljevstvo. Svojim prijateljima on daje na raspolaganje sva bogatstva svoga blagog i poniznog Srca. Njemu služiti znači kraljevati!
Naš Kralj
Tko je taj Kralj slave? (Ps 24, 10).
Naš je Kralj Gospodin Isus Krist i njegovo Presveto Srce probodeno na Kalvariji. U gorkim trenutcima patnje podno njegovog križa vjerno su stajali Blažena Djevica Marija, sveti Ivan i sveta Marija Magdalena. Svojom su mu prisutnošću donijeli utjehu i ljubav. Počasna straža i u naše vrijeme nastavlja njihovo djelo, prisežući mu odanost bez granica i prisutnost oko njegovog ranjenog Srca. Prva Počasna straža Kalvarije ostala je postojana uz svoga ljubljenoga Kralja sve do kraja. Zato je uzor svima koji žele stati pod zastavu Presvetog Srca i boriti se za njegovu čast.
Kraljev dvor
Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (Mt 28, 20).
Kraljev se dvor nalazi u svakoj obližnjoj crkvi i svi mu mogu pristupiti. To su svetohranište i oltar kao posebno izabrana mjesta njegova boravka. Vrijeme privatne audijencije kod Kralja za svakoga je određeno: to je sat straže. Tijekom svoga sata članovi okružuju Srce Isusovo u svetohraništu držeći tako trajnu stražu. Jedni su tamo fizički, a drugi duhom – vršeći povjerene im dužnosti najbolje što mogu za svoga Kralja. I jedni i drugi srcem bdiju uz njega stavljajući mu se na raspolaganje za njegove planove ljubavi. Svojom ga prisutnošću i vjernošću tješe za hladnoću mnogih srdaca i uvrede koje prima u Euharistiji, sakramentu svoje ljubavi.
Gdje god se stražar nalazio on uvijek predstavlja i uprisutnjuje svoga Kralja, zato upravo tamo i započinje njegova sveta stražarska služba. Njegov život govori o onome kome služi i koga ljubi.
Zastava
Al’ si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu lûku dušmanskom
(Ps 60, 6).
Satnik je Počasne straže zastava pod kojom vojuje ova Kristova vojska. U njenom se središtu nalazi Srce Isusovo za čiju se slavu bori Kraljeva Straža. Okolo Srca su upisana imena svih njezinih pripadnika koji ujedinjeni tvore pravi bedem i štit protiv napada neprijatelja. Na satniku blista stražarsko geslo: Slava, ljubav i naknada Presvetom Srcu Isusovu! To je trostruka kruna kojom stražari neprestano ovjenčavaju svoga Kralja. Služba slave, ljubavi i naknade ispunjava dane svih stražara i čini njihove živote darom ugodnim Bogu.
Kako stražari ne bi sami vojevali bitke, milosrdni im je Kralj u pomoć poslao svoju nebesku vojsku: Blaženu Djevicu Mariju, sv. Josipa i sve svete, pravednike i devet anđeoskih korova. Poduprti ovom slavnom vojskom, stražari u njima pronalaze svoju pomoć, zaštitu i uzor u svojim svakodnevnim borbama.