Ako tvrdimo da vjerujemo Bogu, zašto onda često izbjegavamo strmi i uski put, a biramo onaj široki, moderni i luksuzni? Pročitajte ovu priču o akrobatu i dječaku te saznajte koja je snaga povjerenja!
U neki grad došao poznati akrobat koji je s lakoćom izvodio različite vratolomije. Gledatelji su se posebno divili njegovu neustrašivom hodu po žici. Na gradskom trgu između dviju zgrada zategao je žicu i bez straha prelazio s jedne na drugu stranu.
I ne samo to: na oči je stavio crni povez i svejedno bez problema prešao, kao i u povratku koračajući unazad. Ostavio je onda veliki štap koji mu je služio za ravnotežu, uzeo ručna kolica i gurajući ih pred sobom prešao.
Ljudi su bili oduševljeni, a posebno jedan dječak koji je snažno aplaudirao. Primijetio je to akrobat i obratio se dječaku: “Jesi li siguran da još jednom s kolicima mogu prijeći na drugu stranu?”
“Svakako”, odgovorio je dječak. “Vjeruješ li stvarno da to mogu učiniti”, upitao je akrobat dječaka. “Kako ne, potpuno Vam vjerujem”, odgovorio je dječak.
“Kad je tako, onda dođi i sjedni u kolica da te prevezem na drugu stranu”, rekao je akrobat, no dječak je zašutio i postiđen se udaljio s trga.
Tvrdimo da Bogu vjerujemo! Zašto onda izbjegavamo strmi i uski put, a biramo onaj široki, moderni i luksuzni?
Izvor: HKM Luzern