Jeste li imali iskustvo da ste jeli isti obrok dva puta? Prvi put je bio savršen. Točno onako kako vi volite. Svi začini savršeno usklađeni i ugodni nepcu, jedva ste čekali još. Drugi put – isto jelo, ali kao da nešto nedostaje. Nije da je nejestivo, ali nema onog okusa kako je to bilo prvi put. Pojest ćemo, ali nije to to. Nešto se slično može dogoditi sa životom – kao da je izgubio okus. Možemo imati sve u životu, izvana sve u redu, ali iznutra više nije to to. Nešto nedostaje. Ništa više ne činimo onako kako smo to prije činili.

Ili, na primjer, svjetlo. Možda ste bili nekad u prirodi i znali čekati da svane kako bismo mogli vidjeti svu ljepotu krajolika. Kad je mrak, znaš da je oko tebe nešto lijepo, ali ne vidiš. I onda dođe jutro, sunce iziđe i sve se odjednom savršeno vidi i uživamo u pogledu. Sunce nije promijenilo prirodu oko nas, ali mijenja pogled.

Mnogi danas žive kao da su im se „baterije ispraznile“. Kao kad na mobitelu imamo 1 %. Tako netko ima život, ali malo radosti. Imaju talent, ali ga ne koriste. Možda ćeš se i ti prepoznati u tom osjećaju: „Nešto mi nedostaje. Kao da je sve postalo bljutavo. Kao da tapkam u mraku.“ Kako onda biti sol zemlje i svjetlo svijeta? Na što nas Isus poziva? 

Sol, svjetlo i grad

Zamisli da netko stavi sol na stol i samo ju gleda. Ako sol ne stavimo u juhu, ako njome ne posolimo krumpiriće, ona onda nema smisla. Svjetlo je isto takvo. Kad upališ svjetlo u mračnoj prostoriji, ne upališ da bi zurio u žarulju i divio joj se, nego da vidiš sobu, knjigu, ljude oko sebe.

Svjetlo je tu radi drugoga.

I treća slika koju Isus koristi je grad na gori. Isusovim suvremenicima to je bio orijentir. Čovjek gleda gore, vidi grad i zna kamo treba ići. Grad je služio drugima da ne zalutaju. Ovo je važno znati kako bismo razumjeli Isusove riječi kad nas uspoređuje sa soli, svjetlom i gradom na gori. Sve ove tri slike služe drugima. I sada Isus tebi i meni kaže: „Takav si ti.“

To znači: tvoj duhovni život ne može ići onom krilaticom „da se ja lijepo i ugodno osjećam“. Naravno da Bog želi i tvoju sreću, ali to nije krajnji cilj. On te želi dotaknuti, ozdraviti, ispuniti kako bi po tebi dotaknuo, ozdravio i ispunio druge. On želi da budeš onaj koji će drugima biti dobar začin, da drugima donosiš Svjetlo te da budeš orijentir koji će ih voditi Bogu. Ako živiš samo za sebe, promašio si vlastito poslanje.

Sol daje okus i čuva od raspadanja

Što radi sol? Ona daje okus da hrana postane još bolja; čuva da se meso ne pokvari, a ponekad se koristi da se spriječi korov.

Kad Isus kaže da smo sol, to znači da tvoj život treba donijeti okus tamo gdje je sve bljutavo.

Na koji način? Ondje gdje je stalno prigovaranje i negativnost, ti možeš unijeti radost i pozitivan stav. Tamo gdje se ogovara, ti možeš sasjeći ogovore u korijenu i početi govoriti dobre strane te osobe. Ondje gdje svi varaju, muljaju, prepisuju, ti budi pošten makar ti se smijali zbog toga. Sve su to situacije gdje daješ novi okus životnim situacijama.

Osim toga, sol i čuva. U svijetu je previše mržnje, nasilja, nepravde, promicanje kulture smrti. To nije počelo negdje daleko, nego često u kršćanskim zemljama. Ne moramo ići daleko. I u našem društvu vidimo kako se vrijednost života često gazi, da je normalno vrijeđati, gaziti dostojanstvo, odustajati od najslabijih. 

Ako mi kršćani šutimo, ako se bojimo istine, ako nam je važnije biti „cool“ nego pravedan, svijet oko nas se kvari. Ne zato što Bog nije prisutan, nego zato što njegova sol stoji u ormariću i ne koristi se.

Zato je pitanje za svakoga od nas: gdje je Bog mene stavio da budem sol? A gdje sam se povukao i nisam bio sol koja će čuvati i uklanjati korov?

Svjetlo se održava molitvom

Možemo se pitati: „Dobro, ali otkud mi snaga za sve to?“ Vidite, svjetlo se ne pali samo od sebe. Mobitel koji stalno radi, a nikad nije na punjaču – znamo kako završava. Tako i kršćanin bez molitve: izvana možda izgleda aktivno, čini se kao da gori, ali iznutra se troši i prazni. Djela polako postaju rutina, suočavamo se s umorom i onda često odustajemo jer više nemamo snage.

Što nam vraća snagu? Što ponovno pali svjetlo u našem srcu da možemo svijetliti? To je molitva.

Molitva je poput baterije koja daje da žarulja svijetli.

Kad staneš pred Gospodina – na misi, u klanjanju, u vlastitoj sobi – tada se tvoja unutarnja žarulja puni. Ne zato da bi ti sjedio i divio se svom svjetlu, nego da bi mogao dalje svijetliti. 

Možda se možemo pitati gdje je danas naš punjač? Ima li u našem danu bar nekoliko minuta u kojima sve utišamo i stanemo pred Gospodina bez mobitela i žurbe? Upravo onda kad stanemo pred Boga u molitvi Duh Sveti raspiruje ono svjetlo koje se možda od umora počelo gasiti. Tada se događa čudo. Ne mijenja se svijet oko nas, nego se mijenja naše srce preko kojega Bog mijenja druge. 

Draga braćo i sestre, Isus nam danas daje važnu zadaću: biti sol koja daje okus, svjetlo koje razgoni tamu, i grad koji je drugima orijentir. Kad bismo živjeli ove tri slike u svome životu, koliko bi bilo manje mraka i gorčine, a više nade! Neka po nama drugi osjete da život sa Isusom ima okus i da se ne mora hodati u mraku.