Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić Tijekom svečanog euharistijskog slavlja zaredio je jednog bogoslova za đakona te šestoricu đakona za prezbitere u subotu 24. lipnja u crkvi Svete Obitelji u Solinu. Od njih sedmero trojica su braće.

Trojica braće dolaze iz peteročlane obitelji, što znači da osim njih njihovi roditelji nemaju više djece. To je svojevrsna velika žrtva njihovih roditelja. Kako je za Dalmaciju danas istaknuo najmlađi brat, Robert Pudar, “ako se gleda bez perspektive vjere i ljubavi prema Bogu, to je za naše roditelje uistinu realan gubitak jer neće imati ‘svoju’ unučad. I to darivanje koje naši roditelji prolaze, vjerujem i uz nutarnju žrtvu, da daruju nešto ‘svoje’, na što po prirodnom redu imaju ‘pravo’, nas ohrabruje. Nikada na njima nismo vidjeli malodušje, neprihvaćanje ili pobunu protiv Boga, već u ljubavi prema Bogu, radosno prihvaćanje naše odluke, poštivanje naše savjesti. Mi ne posjedujemo jedni druge, niti imamo pravo da projektiramo tuđe živote. To su nam naši roditelji prenijeli, zato smo radosno, slobodno prihvatili poziv da budemo ‘znak Kraljevstva Božjeg'”, kazao je novozaređeni đakon.

Foto: fra Mate Šakić

Nadbiskup Puljić na misnom slavlju istaknuo da podjela svetoga reda potiče na zahvalnost za „neprocjenjivi dar koji svećenici predstavljaju za Crkvu i za čovječanstvo“. „Njihov apostolski rad i samozatajno služenje te njihova vjernost Kristu koji ih je ‚po imenu pozvao, odabrao i poslao‘ zaslužuju našu pozornost i zahvalu“, dodao je. Mons. Puljić je kazao da je otajstvo ređenja opisano u riječima poziva, predanja duhovnih ovlasti i poslanja. „Poziv je dar neba i nezaslužena milost. On je toliko snažan da kandidata preobražava i ulijeva u njega posebnu narav svećeničkog dostojanstva. Zbog toga su duhovni spisatelji često gledali na svećenika – Kristovoga poslanika kao na onoga koji je bliže anđelima, nego li ljudima. Sam događaj ređenja vrhunac je obreda i otajstva Crkve. Polaganje ruku i mazanje svetim uljem toliko oblikuju kandidata da on postaje ‚prijenosnik Božanskog djelovanja‘. Treća je riječ poslanje. Budući da je svećeništvo ‚dar Crkvi, zajednici, braći i svijetu‘, Isus odabrane šalje u svijet: ‚Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas. Ostanite u mojoj ljubavi.‘ Zato je svećeništvo ‚ljubav Isusova srca‘. To je ljubav bez koristoljublja, darivanje bez pridržaja i služenje bez uvjetovanja. Kada kandidat za ređenje prihvati to troje, onda on na indirektan način daje do znanja da je spreman, da je oboružan i da je voljan služiti Bogu i ljudima“, poručio je.

Zaželjevši ređenicima da budu proročki navjestitelji poput sv. Ivana Krstitelja, mons. Puljić je naglasio „da Ivan i danas privlači svojom riječju i primjerom“. „Ni pred kim nije imao straha. Koljena mu nisu klecala, a niti je glas podrhtavao. Nije dakle, bio trstika, već hrast kojem ni najjača bura i oluja nije mogla nauditi.“ Dodao je da su i njihovu vjeru sačuvali oni koji su bili nepokolebljivi u vjernosti višim idealima.

Uz trojicu braće toga su dana zaređeni đakoni don Ivan Šesto, don Igor Goleš, don Ivan Mamić, i don Danijel Maršić  za prezbitere Splitsko-makarske nadbiskupije.