Svakoj ljudskoj zajednici potrebna je vlast da se očuva i razvija. Politička zajednica i javna vlast temelje se na ljudskoj naravi i zato pripadaju redu koji je Bog ustanovio.
Sudjelovanje je dragovoljno i plemenito zalaganje osobe u društvenim razmjenama. Svi moraju sudjelovati u promicanju zajedničkog dobra, svatko prema položaju koji zauzima i zadaći koju obnaša. Ta je dužnost najuže povezana s dostojanstvom ljudske osobe.
Koliko je to moguće, građani moraju aktivno sudjelovati u javnom životu.
Sudjelovanje se ostvaruje prije svega prihvaćanjem zaduženja za područja u kojima čovjek preuzima osobnu odgovornost: po skrbi kojom se posvećuje odgoju vlastite obitelji i po savjesnosti kojom vrši vlastiti posao on sudjeluje na dobru drugih i društva.
Koliko je to moguće, građani moraju aktivno sudjelovati u javnom životu. Načini tog sudjelovanja mogu biti različiti, od jedne države do druge, od jedne kulture do druge. “Valja pohvaliti postupak
onih država u kojima većina građana, u istinskoj slobodi, sudjeluje u vođenju javnih poslova”, donosi pastoralna konstitucija “Gaudium et spes”.
Sudjelovanje počinje odgojem i uljudbom.
Kao i svaka etička dužnost, sudjelovanje svih na ostvarivanju zajedničkog dobra uključuje neprestano obnavljano obraćenje društvenih partnera. Prijevare i druge smicalice kojima se neki izvlače od zakonskih naredaba i propisa društvene dužnosti, treba odlučno osuditi, jer su nespojivi sa zahtjevima pravednosti. Treba se brinuti o napretku ustanova koje služe boljitku uvjeta ljudskog života.
Koji obnašaju vlast, moraju podupirati vrijednosti koje hrane povjerenje članova skupine i potiču da se čovjek stavi u službu sebi sličnima. Sudjelovanje počinje odgojem i uljudbom. S pravom
možemo smatrati da je budućnost čovječanstva u rukama onih koji budu znali budućim pokoljenjima pružiti razloge života i nade.
“Nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene” (Rim 13, 1).
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve