"Vjerovati da Bog postoji ne znači odrediti mjesto gdje on jest, jer Bog nije podložan prostoru i vremenu; ne može ovdje biti, a drugdje ne biti. Kao što pravda i ljubav ne mogu ovdje biti, a drugdje ne biti, kao što su sve duhovne vrjednote bezvremenske, neograničene na prostore, tako je i Bog netko tko zapravo jest. On ne može ne biti. Ma koliko ljudi mrzili, time ne mogu dokazati da ne postoji ljubav", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Preobrazba Crkve za svijet".
Kad se čovjek izjasni da vjeruje u Boga, on time želi reći da vjeruje u pravdu, ljubav, čovječnost, mir, da vjeruje u uspjeh dobrote i humanosti, da vjeruje u duhovnu stvarnost.
Vjerovati da Bog postoji ne znači odrediti mjesto gdje on jest, jer Bog nije podložan prostoru i vremenu; ne može ovdje biti, a drugdje ne biti. Kao što pravda i ljubav ne mogu ovdje biti, a drugdje ne biti, kao što su sve duhovne vrjednote bezvremenske, neograničene na prostore, tako je i Bog netko tko zapravo jest. On ne može ne biti. Ma koliko ljudi mrzili, time ne mogu dokazati da ne postoji ljubav. Netko može činiti nepravdu, ali pravda ga čeka pred vratima njegova srca. Kada se tko odluči biti pravedan i čovjekoljubiv, tada pravda ulazi u njegovo srce. Drugim riječima, zlo u svijetu, patnje, muke, to da jedna životinja proždire drugu, da jedna biljka napada drugu, da jedan čovjek ubija drugog, da ljudi griješe, da su zli i da mrze – to nije dokaz da nema pravde, poštenja, ljubavi ili da nema Boga.
Kao što je ljubav posvudašnja, tako je i Bog posvudašnji.
Kao što je ljubav posvudašnja, tako je i Bog posvudašnji. Ali kao što se možeš zatvoriti ljubavi, tako se možeš zatvoriti i Bogu. No, time ne možeš reći da ljubavi nema, nego samo to da joj ti ne vjeruješ. Ako postoji mržnja, ne znači da ne postoji ljubav. Ako ljudi ubijaju jedni druge, ne znači da nema ljubavi oko nas. To samo znači da su se oni suprotstavili ljubavi i da je razaraju. Ali budući da je ljubav duhovna stvarnost, neograničena je na vrijeme i prostor ne može biti uništena ni pobijeđena. Kada čovjek povjeruje ljubavi, tada je mržnja uništena. Kod povjeruje da će sva zla u prirodi i čovjeku jednog dana biti uništena, tada se on tome otvara i u njega ulaze pravda, mir i ljubav i one pobjeđuju.