Brak je izvor života. Brak je susret muškog i ženskog, to je jedinstvo čovjeka koji se upravo tu ostvaruje u punini. Brak je susret i zagledanost muškarca i žene. Oboje su ljudi, a opet različiti. I jedno i drugo govore, misle, gledaju, žeđaju i gladuju, čeznu, traže ljubav i spremni su dati nježnost, jedno i drugo rade, zarađuju, promatraju svijet, doživljavaju ga i žive. Isti su, a opet skroz različiti.

Žena vidi muškarca,a muškarac vidi ženu.

Muškarac gleda u istom pravcu kamo i žena, a vidi drugačije i vidi drugo. Žena prepričava isti događaj kao i muškarac, ali drugačije, sasvim neočekivano za muškarca. Jedno i drugo se zagledaju u oči i žena vidi čovjeka u muškarcu, a muškarac tek vidi osobu, individuu, nekoga. Jedno i drugo su čovjek, jedno i drugo gledaju čovjeka. Žena vidi muškarca,a muškarac vidi ženu.

Da ne dođe do brodoloma njihova zajedništva i braka, potrebno je da se neprestano upućuju na duhovna područja svojih susretanja.

Dok se promatrajući oslanjaju samo na tijelo, brzo će doći do kraja i osjetiti zid i razočaranje s upitnikom: „Zar je to sve što smo među sobom očekivali?“ No, sjednu li i počnu li razgovarati o svojim osjećajima, maštanjima, viđenjima, mislima, odjednom će otkrivati daleke i velike krajeve, zapaziti kako su različiti i kako različito misle, doživljavaju i zaključuju, očekuju. To može među njima stvoriti zidove, nesporazume, dovesti do svađe, pa i do dijeljenja. Jer, tada će muž brzo reći ženi da ga ona ne razumije, a žena će morati odgovoriti da je muž nije ni pokušao shvatiti. Dok će se muž plašiti da ga žena ne veže uza se, da ga ne zarobi u kući, dotle će žena neprestano govoriti kako muža nikad nema kod nje, kako ne misli na njezine tegobe, kako je zapravo i ne voli, ne štiti i ne obogaćuje. Da ne dođe do brodoloma njihova zajedništva i braka, potrebno je da se neprestano upućuju na duhovna područja svojih susretanja.

Ljubav nije gledanje jedno u drugo, nego kad oboje gledaju u istom pravcu.

Iskustvo pokazuje da su bezbrojni brakovi bili spašeni onog trenutka kad su muž i žena počeli zajednički moliti. Kad su, naime, spontano mogli pred Bogom izreći sebe, ili kad su oboje stajali pred Bogom. Jer, ljubav nije gledanje jedno u drugo, nego kad oboje gledaju u istom pravcu. Kad muž i žena shvate i prihvate da žive od istog Boga i da je njihova različitost bogatstvo koje mogu darovati jedno drugom, pa da ga zajednički razdijele svojoj djeci i društvu u kojem žive.