Iako naoko mogu izgledati kao dva udaljena svijeta, teologija i tehnologija, ipak imaju dodirnih točaka. Katolička Crkva o velikoj temi umjetne inteligencije ima mnogo toga za reći. Baš kao što se prije mnogo godina raspravljalo o drugim tehničkim novinama i medijima, isto se može primijeniti i na umjetnu inteligenciju – ona može biti vrijedan alat ili se, naprotiv, može pretvoriti u oružje. Sve ovisi o tome na koji se način koristiti.

Etičke implikacije

Kakav je stav Crkve prema umjetnoj inteligenciji, može se iščitati i iz posljednjega većega vatikanskoga dokumenta. Riječ je o noti „Antiqua et nova“ („Staro i novo“) Dikasterija za nauk vjere i Dikasterija za kulturu i obrazovanje. Tu je notu odobrio papa Franjo na audijenciji 14. siječnja 2025., a objavljena je dva tjedna kasnije na liturgijski spomen sv. Tome Akvinskog, 28. siječnja.

Naslovnica note „Antiqua et nova“ („Staro i novo“) Dikasterija za nauk vjere i Dikasterija za katolički odgoj / Foto: Knjižara San Paolo

U njoj jasno stoji da se svijet tehnologije razvija neslućenom brzinom, prepoznaje umjetnu inteligenciju kao „promjenu epohe“ u mnogim područjima života, ali više od svega obrađuju se etičke implikacije umjetne inteligencije na društvo, ljudske odnose, ekonomiju i rad, odgoj i obrazovanje, (dez)informiranje, privatnost i nadzor, zaštitu zajedničkoga doma, način ratovanja te odnos čovječanstva s Bogom.

Da su za Crkvu najvažnije kada prati razvoj umjetne inteligencije upravo antropološke i etičke implikacije, jasno je vidljivo iz izazova koje nota spominje koja tvrdi da „razvoj treba biti usmjeren prema služenju osobi i općem dobru“. Takvu zabrinutost zbog etičkih posljedica tehnološkoga razvoja umjetne inteligencije dijele i znanstvenici, proučavatelji tehnologije…

U tom je smislu znakovita i izjava talijanskoga svećenika franjevca dr. Paola Benantija, člana Savjetodavnoga tijela Ujedinjenih naroda za umjetnu inteligenciju te suradnika Papinske akademije za život:

„Kada se razvija automobil, započinje se s izradom pravila za vožnju u javnosti. Ta pravila nisu donesena kako bi se ograničila tehnološka evolucija automobila, već kako bi se izbjegle nesreće. Budući da sada imamo strojeve koji mogu automatizirati donošenje odluka, zamijeniti ljude u mnogim procesima – potrebne su nam zaštitne ograde kako bismo izbjegli nesreće u tim područjima. Zamislite to kao neku vrstu sigurnosnoga pojasa kako bismo spriječili da ljudsko dostojanstvo, najkrhkiji dio nas, bude narušeno brzinom inovacija. Inovacija mora služiti javnom dobru.“

Crkva kao „glas savjesti“

Zato vatikanska nota „Antiqua et nova“ naglašava da je za vrednovanje primjene umjetne inteligencije u konkretnim okolnostima važno utvrditi promiče li njezina uporaba ljudsko dostojanstvo, poziv ljudske osobe i opće dobro. „Kao i kod mnogih drugih tehnologija, učinci različitih načina uporabe umjetne inteligencije ne moraju uvijek biti predvidivi od samoga početka. Kako te primjene i njihovi društveni učinci postaju jasniji, trebale bi se donositi prikladne odluke na svim razinama društva, u skladu s načelom supsidijarnosti. Pojedini korisnici, obitelji, civilno društvo, poduzeća, institucije, vlade i međunarodne organizacije trebali bi djelovati na svojim razinama kako bi se osiguralo da umjetna inteligencija služi dobru svih“, stoji u dokumentu dvaju dikasterija.

Fra Paolo Benanti smatra da su uz strojeve koji mogu zamijeniti ljude u mnogim procesima potrebne i „zaštitne ograde“ kako bi se „izbjegle nesreće“, odnosno spriječilo da se naruši ljudsko dostojanstvo / Foto: Papinsko sveučilište Gregoriana

Crkva se stoga slobodno može smatrati i svojevrsnim „glasom savjesti“ kad se govori o razvoju umjetne inteligencije. Moguće je to prepoznati i u sljedećem citatu iz note „Antiqua et nova“ koja poziva na osobnu odgovornost svakoga pojedinca. Jer u konačnici problem ne leži u umjetnoj inteligenciji, u čovjeku.

„Oni koji koriste umjetnu inteligenciju za obavljanje zadatka i slijede njezine rezultate stvaraju kontekst u kojem su naposljetku odgovorni za moć koju su delegirali. (…) Štoviše, oni koji koriste umjetnu inteligenciju trebaju paziti da ne postanu pretjerano ovisni o njoj u svom donošenju odluka, jer takav trend dodatno povećava ionako visoku ovisnost suvremenog društva o tehnologiji“, stoji u vatikanskoj noti o umjetnoj inteligenciji iz siječnja ove godine.

Autor: Ivan Tašev, novinar Glasa Koncila (itasev@glas-koncila.hr)

Tekst je dio novinarskoga projekta „Zamke i mogućnosti digitalne duhovnosti: Utjecaj umjetne inteligencije na prakticiranje vjere“, objavljen u sklopu programa poticanja novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.