Na adresu redakcije Hrvatske katoličke mreže stiglo je svjedočanstvo Ruže Barišić o zagovoru svetog Josipa koji joj je izmolio posao, ali i svojim zagovorom približio Bogu. Donosimo svjedočanstvo u cijelosti.
Moje štovanje sv. Josipa počinje u mojoj nevolji i poteškoći krajem 2010. godine, u studenom, zbog nemogućnosti pronalaska (dugoročnog) zaposlenja. Moleći za posao, dobivala sam prilike na razdoblje oko godine dana. Nikada nikako nisam mogla dobiti priliku za stalno zaposlenje dugoročno. Kada sam napokon dobila stalni posao korona je sve promijenila.
Bila sam zahvalna na svakoj dobivenoj prilici, ali me mučilo zašto ne mogu dobiti samo jednu priliku kako bi napokon imala dugoročan, stabilan i siguran posao!? Zaista sam bila u situaciji da mi treba redovit i siguran posao, ali nije ga bilo! Nakon jedne dobivene prilike, činilo mi se da sam napokon dobila dobar posao. Shvatila sam da je to posao gdje se očekivalo da trebaju i žele osobu koju zanima duže ostati na tom radnom mjestu i prepoznala sam se u tome, ali naglo i brzo sam izgubila tu priliku. To me pogodilo i prilično razočaralo! Tada sam prvi i jedini put pomislila zašto se ja molim svetom Josipu za posao kad nemam posao ili stalno moram ispočetka sve prolaziti, a tako mi je posao trebao. Bila sam baš razočarana! Doma je bio neizdrživ pritisak zbog toga! Forsirala sam još jače potragu za poslom i molitvu. Imala sam u glavi samo jednu želju, obvezu i brigu. Samo me je zanimalo kako što prije naći posao! Tada umjesto da nađem posao, izgubila sam djelomično zdravlje. Ništa mi nije bilo jasno! Do tada sam uvijek bila zdrava!
Shvatila sam da je to posao gdje se očekivalo da trebaju i žele osobu koju zanima duže ostati na tom radnom mjestu i prepoznala sam se u tome, ali naglo i brzo sam izgubila tu priliku
Ruža Barišić/Privatni album
Prvi put mi se dogodilo nešto što nikad nisam osjetila i o čemu ne znam ništa! Samo znam da to više nije moje tijelo i da nemam zdravlje koje sam prije imala, kada sam mislila da je moja najveća nevolja nezaposlenost i stalno traženje posla! Tada sam se uvjerila kako je točno kada se kaže ne znaš što imaš, dok to ne izgubiš! Bila sam živa, a mislila sam da umirem, liječnici nisu znali o čemu se radi. Pila sam krive lijekove i još veću štetu napravila! Bila sam slomljena, pala sam na koljena, ma još niže od koljena. Bila sam poražena! Više nisam imala snage sama se boriti. Nije mi preostalo ništa nego priznati da sam izgubila i da je On pobijedio! U meni nije bilo više ni trunke želje da se opirem i da se bunim. Ostalo mi je samo da priznam i kažem: “Neka bude volja tvoja!” To je bilo moje obraćenje.
Bila sam slomljena, pala sam na koljena, ma još niže od koljena. Bila sam poražena! Više nisam imala snage sama se boriti.
Mislila sam da sve znam jer sam rođena u vjeri i imam obitelj i prijatelje koji su u vjeri. Živim u svojoj domovini koja je većinski katolička pa meni ne treba obraćenje! Smatrala sam da sam vjernica i da sve što trebam jest prilika za posao. Ali to tako ne ide kod Gospodina! Kada se nađeš nevolji i misliš da je to za što moliš zaista ti potrebno, promisli da Gospodin možda misli drugačije. Vjerujem da ti je to neshvatljivo iz tvoje ljudske perspektive. Ali baš tada, kada je najteže, trebaš ostati vjeran i zahvaliti mu za taj križ. U tom trenutku koliko god da ti je teško blagoslivljaj Boga, blagoslivljaj sve i svakoga oko sebe jer samo tada Gospodin ne može drugo doli udjeli ti nove milosti i blagoslove.
Kada se nađeš nevolji i misliš da je to za što moliš zaista ti potrebno, promisli da Gospodin možda misli drugačije.
U tim trenucima ja to nisam znala, iako sam već dugo bila u vjeri i u dugogodišnjoj pobožnosti prema svetom Josipu. Da mi je to tada imao netko reći sigurno bi me poštedio boli! Bila bih mu zahvalna! Cijelo to vrijeme stalno sam se pitala koji su moji talenti? Što ja znam raditi bolje od drugih? Ja ne znam ni pjevati, ni svirati, ni plesati, niti crtati ili slikati.. Ja nemam nikakve talente! Što ja znam raditi? I proganjao me taj zaključak i to pitanje! Ja živim u Velikoj Gorici i kada sam se počela moliti svetom Josipu za posao i krenula prvi put na Veliku devetnicu svetom Josipu. On me doveo na Jarun kod salezijanaca. Tada ništa nisam znala ni slutila. Htjela sam samo “odraditi” tih 9 srijeda i izmoliti posao. Drugih želja tada nisam imala. Ali On je imao drugačiji plan za mene! Htio je dati više jer naš Bog je velikodušan Bog. Obilato daje!
Bile su potrebne godine da mene “tvrdokornog vjernika od rođenja” obrati, ispuni cijelo moje biće Duhom Svetim i u meni se nastani i ojača me. Bilo je potrebno da prvo upoznam svoju molitvenu zajednicu i braću salezijance da bih mogla dobiti posao za koji sam molila 10 godina!
Zapravo to bi bio moj stalni posao u kojem bi stalno radila s njim za Gospodina!
U Godini posvećenoj sv. Josipu, sv. Josip je opet u mom životu bio tih, blag i na neprimjetan način djelovao te mi u srce stavio da otvorim svoj obrt kako bi napokon imala dugoročna posao. Zapravo to bi bio moj stalni posao u kojem bi stalno radila s njim za Gospodina! Baš ono što sam htjela i ono za što sam molila! Moj obrt se bavi dostavom pošiljki kršćanskog sadržaj koje sveti Josip nosi i na taj način ulazi u svaki dom i širi se našom domovinom čiji je zaštitnik. Moji suradnici su moji prijatelji i župljani župe Duha Svetoga na Jarunu i moje molitvene zajednice.
Sada shvaćam kako je bilo potrebno prvo da upoznam njih i braću salezijance, da upoznam don Bosca i Mariju Pomoćnicu kako bi Gospodin promijenio moj duh i um te kako bih bila snažna, hrabra i radosna. Morao je prvo promijeniti neke stvari u meni kako bih mogla primiti ono što mi je namijenio i dobiti posao koji sam tako dugo čekala. Sveti Josip je prvo želio umnožiti talente koje mi je dao. Sada vidim da ni ja sama nisam znala koji su moji talenti!
Sveti Josip mi je otvorio vrata i pokazao novi svijet za koji nisam znala da postoji.
Meni sveti Josip nije izmolio samo posao, niti poslove, mene je sveti Josip doveo prvenstveno bliže njemu i nebeskom Ocu. Sveti Josip mi je otvorio vrata i pokazao novi svijet za koji nisam znala da postoji. Podario mi je cijelu salezijansku župu, braću salezijance, don Boscovu radost i Marijinu nježnost, poniznost i vjernost! Zato želim svjedočiti o veličini i snazi svetog Josipa kako piše u 30 dnevnoj pobožnosti koju svaki dan molim. Uz to svakodnevno molim litanije svetom Josipu za posao. Htjela bih istaknuti kako mi je poseban zaziv “Uzore radnika i obrtnika”. Iskreno tome nikad nisam previše pridavala značaja jer se podrazumijevalo da se Josipu moli za posao i da je zaštitnik radnika, ali nedavno dok sam molila nešto u meni se rasvijetlio i moja pažnja se usmjerila baš na ta dva zaziva i sada mogu reći da i jedno i drugo jesam i imam! I da je od sv. Josipa. Trudit ću se da te širim i svjedočim prema svojim mogućnostima dok sam živa! Sveti Josipe, hvala ti! Sveti Josipe moli za nas!
