Dogodilo se za vrijeme Drugog svjetskog rata. Vjeroučiteljica je bila dio “podzemnog pokreta otpora”. Prvo su Nijemci uhvatili njezina muža, stradao je u Aušvicu, a kasnije su uhvatili i nju. Prvo su je držali u Krakovu u zatvoru, a kasnije je premještena u zatvor u Zakopane. Tamo su se, među onima koji su je čuvali i ispitivali, našli i njezini učenici koje je pripremala za krizmu. Prepoznali su je i željeli se na poseban način “poigrati” s njom. Mučili su je na različite načine, između ostaloga i tako da su je tukli po glavi križevima koje su dobili na krizmi. Nakon nekoliko mjeseci mučenja, vraćena je u Krakov.

Neke situacije je zapisivala i jedna od zadnjih zapisanih stvari je u vrijeme kada su je zatvorili u samicu na tjedan dana, bez hrane i vode. Nakon tjedan dana, netko je otvorio vrata i ubacio komad kruha. Prvo ga je htjela pojesti, a onda pomislila da je kruh možda otrovan. Opet su se vrata otvorila i netko je rekao:” Sczencz Boze!” (kao naš Hvaljen Isus i Marija). Tada je odlučila pojesti ovaj komad kruha. Kleknula je pred taj komad kruha i pomolila se manje-više ovako: “Gospodine Isuse godinu i pol nisam se imala priliku pričestiti. Od svega što su mi uzeli, najteže mi je bilo nositi se s time da se ne mogu pričestiti. Želim ovaj kruh primiti kao duhovnu pričest, zajedništvo s tobom.”

To joj je bio jedan od zadnjih obroka u životu. Završila je u zatvorskoj bolnici, a tamo je upoznala ženu koja ju je izdala Nijemcima. Došla je moliti za oprost, rekla joj je da je morala izdati jer su joj zaprijetili da će ubiti njezina muža. I rekla je vjeroučiteljici da je otkrila nju jer je vjerovala da Nijemci nju neće moći slomiti i da ona neće nikoga dalje izdati.

Ostali zatvorenici svjedočili su kako je vjeroučiteljica kroz suze i zagrljaj oprostila ovoj ženi. Ubijena je injekcijom otrova. Brat ove vjeroučiteljice bio je svećenik. Kada je došao po tijelo svoje sestre jedan njemački oficir rekao mu je: “Kad biste u Poljskoj imali deset ovakvih ljudi kao što je bila vaša sestra, nas ovdje ne bi bilo jer ne bi imali nikakve šanse.”

Njezin grob je u Krakovu. Nije proglašena blaženom ni svetom, ali njezin život je čisto Evanđelje. Ime ove vjeroučiteljice je Józefa Mikowa.