Scenaristica i producentica Barbara Nicolosi razgovarala je s Ascencion Press o njenom iskustvu kao katolkinji u američkoj filmskoj industriji, odnosno život u poznatom Hollywoodu, za koji tvrdi da ima svoje zahtjeve, ali da se u svojoj biti ne razlikuje previše od života bilo kojeg katolika koji živi u suvremenom postkršćanskom društvu.

Priznala je kako iako je srela neke koji su neprijateljski raspoloženi prema kršćanima, uglavnom su u manjini te većina djelatnika u filmskoj industriji nastoji izbjegavati kontroverzne teme.

Većina u ovoj industriji je vrlo oprezna jer ne žele izgubiti posao zato što su rekli pogrešnu stvar pogrešnoj osobi.

“Ovo je za njih posao, zarađuju za život, samo žele raditi, stoga ne žele biti kontroverzni. Naravno, ljudi razgovaraju o svemu za vrijeme snimanja jer ima puno slobodnog vremena dok postavljaju scenografiju i slično. No većina u ovoj industriji je vrlo oprezna jer ne žele izgubiti posao zato što su rekli pogrešnu stvar pogrešnoj osobi. Jako je neobičan način zapošljavanja u Hollywoodu i često se zasniva na nečijoj reputaciji o profesionalnosti. Zato vidim da su ljudi jako oprezni kada razgovaraju o vjerskim temama jer ne znaju kako ćeš se postaviti, a ne žele biti etiketirani po tome je li im se sviđa ili ne sviđa nešto. Zato je najveći izazov izvući ljude iz te zatvorenosti kako bi uopće razgovarali o svom duhovnom iskustvu”.

Nicolosi je razgovarala o tome kako se često nalazi u društvu ljudi koji pripadaju raznim religijama te po njenom iskustvu, kada saznaju da je katolkinja, najprije započinju s kritikom Crkve i njenog stava po nekom aktualnom društvenom pitanju, bilo to o homoseksualnosti, pobačaju, kontracepciji pa čak i kritika da žene ne smiju biti dio svećenstva. No, otkrila je da te teme ne mogu otvoriti dok nisu razgovarali najprije o njihovom iskustvu Boga.

Zašto ne bismo započeli s time gdje je Bog prisutan u tvome životu?

“Oni žele time započeti. Pitaju me kako mogu biti katolkinja zbog Crkvenog nauka o ovome ili onome. Napast za mene je pokušati njih pomiriti sa stavom Crkve na tom području. No otkrila sam da to nije najbolji način. Najbolji je način kada im poručujem da ne izbjegavam njihovo pitanje, da mislim da je jako bitno i da imaju pravo da Crkva naučava nešto slično onome što su rekli. Kažem slično jer rijetki su ti koji ispravno shvaćaju što Crkva poručuje. Kažem im da ćemo se dotaknuti tog pitanja, no je li u redu ako ne započnemo s time? Zašto ne bismo započeli s time gdje je Bog prisutan u tvome životu?”

Cilj joj je da prođu kroz svoj život do sada i pomoći im da otkriju gdje je sve milost bila prisutna. “Tada počinjemo vidjeti kako se plete priča o njihovom osobnom spasenju. Kažem im da je vjera odgovor – odgovor na te dane milosti”. Nakon toga ih upita kako vide Boga nakon što su uvidjeli da ih spašava – dobiva odgovore poput strpljiv, nježan, pun ljubavi, pametan, kreativan, lijep, moćan… “Zamisao je zapravo ih dovesti do jednog procesa, putovanja, i ne dopustiti im da zaobiđu taj put radi ‘vrućih’ političkih i moralnih tema. Trebamo im poručiti da ćemo se i toga dotaknuti, ali nije moguće razumjeti zašto se Crkva protivi pobačaju dok se ne shvati što Crkva misli o ljudskom životu i zašto je toliko predivan i vrijedan. A do toga ne možemo doći ako ne razgovaramo o tome tko je Bog”.

Moramo sebe ispitati zašto oni tako misle.

Oko deset posto ljudi s kojima se susrela u holivudskoj industriji, kaže Nicolosi, su potpuno neprijateljski raspoloženi prema Crkvi te misle da je odgovorna za probleme u svijetu i vrlo ekstremno shvaćaju što bi činili kršćani ako bi imali neku vlast, gledajući na kršćanske stavove kao da upućuju na totalitarističko djelovanje gdje bi pritvorili sve koji se ne slažu s njima. “Moramo sebe ispitati zašto oni tako misle”, poručila je.

“Ono što sam naučila radeći s onima koji ne vjeruju je da u tom apostolatu moraš biti strpljiv. Oni traže razloge zašto ne biti katolik jer su bili otuđeni od Crkve. Čak i oni koji pripadaju drugim vjeroispovijestima su otuđeni od katoličanstva te misle da se radi o Mariji i o Papi. Ja im poručujem kako ćemo i o njima pričati, no najprije ćemo započeti s njihovim osobnim susretom s Bogom, a tek onda ući u druge teme. Pomalo je oholo od nas htjeti riješiti tuđe probleme brzo i s lakoćom. Ali to ne možemo činiti. Moramo biti strpljivi i vjerovati da ako se prigrli vjera, ona će eventualno odgovoriti na mnoga pitanja”.