U emisiji Radio Vatikana vlč. Bruno Diklić govorio je o dokumentu Ivana Pavla II. u prigodi stote obljetnice Motu Proprio ˝Tra le sollecitudini˝, koju je izdao Papa Pio X., s namjerom pokretanja obnove svete glazbe u službi bogoslužja.

Ivan Pavao II. podsjeća na dragocjenu ulogu liturgijske glazbe i pjevanja koje omogućuje djelatno i intenzivno sudjelovanje vjernika u liturgiji. “Naglašavao sam nužnost pročišćenja liturgije od stilskih natruha, od zastarjelih oblika izražavanja, od neprikladne glazbe i tekstova koji nisu u skladu s veličinom čina koji se slavi”, zapisao je Papa.

Sveti Ivan Pavao II. u ovom dokumentu iznosi važna načela za to važno područje u životu Crkve s ciljem da liturgijska glazba sve više odgovara svojo specifičnoj ulozi.

U prvom redu liturgijska glazba mora kao polaznu točku imati svetost. U svojoj enciklici Ecclesia de Eucharistia je naglasio: “Nisu svi izražaji likovnih umjetnosti i glazbe sposobni primjereno izraziti otajstvo u svoj punini vjere i Crkve.” Prema tome, ne mogu svi glazbeni oblici biti prikladni za liturgijsko slavlje.

Nisu svi izražaji likovnih umjetnosti i glazbe sposobni primjereno izraziti otajstvo u svoj punini vjere i Crkve.

Drugo načelo po kojem se vrednuje sakralna glazba je ispravnost njezina oblika odnosno njezina umjetnička kvaliteta koja ipak sama o sebi nije dostatna jer liturgijska glazba ima specifičnu ulogu.

Sljedeće načelo jest univerzalnost. Iako glazba mora odgovarati na opravdane zahtjeve inkulturacije, sveti prostor za liturgijsko slavlje ne smije nikad postati pokusni laboratorij ili mjesto za uvođenje skladateljske ili izvođačke prakse bez pomne provjere vjerodostojnosti. “Jasno je, ipak, da svaka inovacija na ovom osjetljivom području mora poštivati posebne kriterije, kao što je traženje načina za glazbeno izražavanje, koji mora odgovarati nužnom uključivanju cijele okupljene zajednice, a da se u isto vrijeme izbjegne popuštanje prevelikoj lepršavosti i površnosti”, istaknuo je Papa.

Nakon govora o vrstama sakralne glazbe, Papa se dotiče pjevačkog zbora. U liturgijskoj zajednici zbor ima ulogu vođenja i podržavanja pjevanja, a u pojedinim dijelovima liturgije ima i svoju samostalnu ulogu.

Glazbeno oblikovanje liturgije  ne može se prepustiti improvizaciji niti samovolji pojedinaca, već mora biti povjereno kompetentnom vodstvu, stoga je potrebna odgovarajuća glazbena i liturgijska izobrazba.

Glazbeno oblikovanje liturgije  ne može se prepustiti improvizaciji niti samovolji pojedinaca, već mora biti povjereno kompetentnom vodstvu, stoga je potrebna odgovarajuća glazbena i liturgijska izobrazba.

Papa podržava i druge oblike liturgijske glazbe, osobito pučku popijevku na narodnom jeziku, a na poseban način vrednuje gregorijansko pjevanje kojim se trebaju nadahnjivati i nove skladbe.

Dok ovaj sveti Papa podupire skladatelje u njihovom plemenitom radu, ističe da samo umjetnik koji duboko vjeruje i osjeća s Crkvom može pokušati prenijeti u melodiju istinu otajstva koje se slavi u liturgiji.

Samo umjetnik koji duboko vjeruje i osjeća s Crkvom može pokušati prenijeti u melodiju istinu otajstva koje se slavi u liturgiji.

Dok Ivan Pavao II. orgulje vrednuje kao tradicionalni instrument latinske Crkve, podržava i uporabu drugih instrumenata u liturgijskim slavljima. Ipak, kaže kako je potrebno bdjeti da instrumenti budu prikladni za svetu uporabu, da odgovaraju dostojanstvu hrama, da budu u stanju podržati pjevanje vjernika i pomagati u njihovu izgrađivanju.

Ovim kratkim dokumentom Ivan Pavao II. pridružio se svojim prethodnicima koji su dali svoj doprinos ispravnom poimanju i prakticiranju glazbene umjetnosti u liturgiji, ali i svojim smjernicama osvijetlili put kojim mora ići prava crkvena glazba.

Emisiju u cijelosti možete poslušati ovdje.