Maksimilijan je rođen 1894. u Poljskoj i na kršenju je dobio ime Rajmond. U dobi od dvanaest godina imao je viziju Blažene Djevice Marije te je cijeloga života promicao pobožnost Mariji Bezgrešnoj. Godinu dana nakon te vizije sa starijim bratom Franjom stupa u red franjevaca konventualaca. U novicijatu dobiva redovničko ime Maksimilijan. Utemeljuje Vojsku Bezgrešne, organizaciju namijenjenu obraćenju grešnika i neprijatelja Crkve, posebno masona, uz zagovor Djevice. U veljači 1941. samostan je zatvoren, a Maksimilijan uhićen i nakon tri mjeseca prebačen u Auschwitz. Ondje je nastavio svoju svećeničku službu, unatoč nasilju i zlostavljanju koje je zbog toga trpio. Kada su neki zatvorenici izabrani za smrt u bunkeru gladi, Maksimilijan se dobrovoljno javio poći u smrt umjesto nekog čovjeka koji je imao obitelj. Izgladnjivani su i mučeni žeđu, a na kraju su Maksimilijana ubili ubrizgavši mu u krvotok injekciju kiseline. Kažu da je smrt dočekao s neobičnim mirom.

Priču o relikvijama sv. Makismilijana Kolbea prenosi portal Vojska Bezgrešne.

Za vrijeme svoga posjeta Berlinu tijekom ožujka, Maksimilijan je vidio jedan popularni časopis, Der Sturmer, u kojemu su židovi bili prikazani s dugom bradom.“Odrezat ću si bradu. Slažeš li se?” upitao je Maksimilijan. “Da, tvoj je franjevački habit već sam po sebi dovoljna provokacija”, odgovori mu provincijal. Vrativši se u Niepokalanòw, Maksimilijan je zamolio fra Camilla neka mu odreže bradu. Bilo mu je teško prihvatiti da britva prelazi preko guste brade koju je bio pustio u Japanu, prije svega kako bi na taj način istaknuo svoju misionarsku službu. No, ono što je u Japanu  izazivalo poštovanje prema franjevcima i tvorilo povlasticu, pod bliskom je tiranijom nacizma izazivalo prijezir i progon. Braća su se iznenadila kada su svojega gvardijana ugledala bez brade. „Oče!”, uzviknu fra Girolamo, „S bradom si izgledao tako dostojanstveno, poput kakva patrijarha. Sada si posve drugačiji. Zašto si je obrijao?” Maksimilijan mu odgovori: “Brada bi izazivala neprijatelja koji se hitro približava našemu samostanu. Jednako kao i naš franjevački habit. Brade se mogu odreći, no ne i habita”. Nakon što je fra Maksimilijanu obrijao bradu, fra Camillo ju je sakupio u vrećicu. I danas se u arhivu Niepokalanòwa čuva pokoja dlaka njegove brade.