Crkva sv. Damjana se u njihovo vrijeme nalazila na periferiji, izvan zidina srednjovjekovnoga grada Asiza, piše Svjetlo riječi. Bila je zapuštena i u dosta ruševnom stanju. Upravo takva po Božjoj milosti postala je jedna od ključnih faktora u procesu obraćenja mladoga sina bogatoga asiškog trgovca jer se u njoj 1205. godine dogodio Franjin susret s Raspetim.

Legenda trojice drugova to opisuje ovako:

Kad je nakon nekoliko dana prolazio pokraj crkve sv. Damjana, u duhu je potaknut da u nju uđe i da se pomoli. Ušavši u crkvu, počeo je gorljivo moliti pred likom Raspetoga koji mu je ljubazno i dobrostivo s križa progovorio i rekao: »Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je!« Franjo je dršćući zbunjeno odgovorio: »Drage volje ću to učiniti, Gospodine.« Shvatio je naime da mu je to rečeno o onoj crkvi koja je zbog velike starosti prijetila da se sruši. Spomenute su ga riječi ispunile tolikom radošću i obuzele svjetlom da je u svom srcu osjetio kako je ono zaista bio raspeti Krist koji mu je progovorio s križa.

Ono što mi se činilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast.

Iako sam sv. Franjo u svojoj Oporuci spominje susret s gubavcima kao presudni trenutak svoga obraćenja, ipak je događaj u crkvi sv. Damjana obilježio cijeli život sv. Franje koji je od tada u svom srcu nosio muku Kristovu sve do svoje smrti. Iskustvo s gubavcima potaknulo je u njemu promjenu vrednota i nastojanja pa je zato i rekao: ono što mi se činilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast. Franjo je tako iskusio i realno ostvario Isusov nauk da ono što učinimo nekom u potrebi, kao da je učinjeno samom Isusu. Tek nakon što je u svakom gubavcu otkrio brata, Frano bijaše spreman na susret s bratom Kristom, a što se dogodilo dok je molio pred Raspetim u crkvi sv. Damjana. Od tada je otajstvo križa u središtu Franjine duhovnosti. Nasljedovanje Krista siromašnoga i raspetoga glavni je spiritus movens u njegovu životu.

Najvažnije je da je poslušao Božji glas i hrabro i odvažno se prihvatio posla. To vrijedi i za nas danas.

Misija sv. Franje Asiškog

Tako je Bog preko Raspetoga u crkvi sv. Damjana pozvao Franju i povjerio mu zadatak – misiju obnoviti Crkvu. Sam Franjo u početku je pogrešno shvatio svoju misiju te je krenuo s materijalnom obnovom crkve sv. Damjana. Međutim, najvažnije je da je poslušao Božji glas i hrabro i odvažno se prihvatio posla. To vrijedi i za nas danas. Nije važno odmah sve razumjeti, ali je važno poslušati Božji glas i djelovati. Tek kasnije će se dobro razumjeti jer Bog ne dopušta da dugo ostanemo u zabludi. Tek je kasnije i Franjo shvatio da ustvari treba obnoviti Kristovu Crkvu.

Unatoč svim problemima i izazovima i u ovoj novoj godini, na poseban način kada se pomrači naš horizont i naši koraci postanu nesigurni, svatko može moliti molitvu Franje pred Raspetim za hrabrost i odvažnost kršćanskoga života:

Svevišnji, slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurnu nadu i savršenu ljubav, smisao i spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju. Amen.