Jedan od najvažnijih prijevoda Biblije, pogotovo za naše kulturno-crkveno područje, jest prijevod sv. Ćirila i Metoda nastao u 9. stoljeću, a zbog kojega su mnogi slavenski narodi upoznali Riječ Božju. Jedna od najvažnijih destinacije braće jest Moravska, povijesna pokrajina u Češkoj. Njihova misija u Moravskoj, ali njihovi životopisi spomenuti su u izvorima Vita Constantini, Vita Methodii te Legenda italica, odnosno biografijama svetaca – hagiografima koji su veličali i opisivali djela svetaca te imaju povijesnu važnost u proučavanju njihova života.

Braća su otprilike 860. godine poslani u Kijevsku Rus’ u misiju konfederaciji nomadskih turkijskih plemena, odnosno Hazarima koji su se obratili na židovstvo i živjeli na prostoru od Crnog mora do Kaspijskog jezera. Boravak na tom području pokazuje da je sv. Ćiril bio vrhunski jezičar te je naučio hazarski, ali i hebrejski kako bi mogao raspravljati s učenim židovima. Sv. Ćiril je, prema biografima, i nakon rasprave sa Samarijancima naučio jezik toliko dobro da je mogao čitati i samarijanske knjige. Jedna teorija čak razmatra i da je čitao sirijski.

Nakon misije kod Hazara, Moravski knez Rastislav uputio je poslanstvo u Carigrad, tražeći da mu car pošalje misionare koji bi narodu naviještali Evanđelje na slavenskom jeziku. Time se htio osloboditi zapadnih misionara i njihovih pretenzija na njegovu državu. Car se sjetio Ćirila i Metoda koji su, s obzirom da su bili iz Soluna, dobro poznavali slavenski jezik okolnih krajeva.

https://hkm.hr/svetac-dana/sveti-ciril-i-metod-2/

Osim što su širili kršćanstvo na slavenskom jeziku, braća su također stvorili slavensko pismo te prvi prijevod Svetog pisma na slavenski jezik. Prema navedenim hagiografskim izvorima, prije polaska u Moravsku Ćiril je započeo prijevod Evanđelja. Redovnik Hrabar u spisu O slovima napisao je: “Prije Slaveni nisu imali knjiga, nego črtami i rezami crtahu i gatahu budući pogani.” Stanje bez sustavnog pisma trajalo je sve dok: “se Bog nije smilovao te je poslao sv. Konstantina Filozofa, nazvanog Ćiril, čovjeka pravedna i istinita”, piše Hrabar.

Iako je nemoguće točno odrediti koje koje su knjige Svetoga pisma preveli braća sveci, jedan izvor navodi da su preveli zajedno Psaltir i Evanđelje s knjigom Apostola i izabrane činove bogoslužja. Još jedan argument da su preveli evanđelistar jest spomen da je Ćiril počeo prevoditi Evanđelje od: početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Prema jednom navodu, nakon Ćirilove smrti u Rimu, Metod je uz pomoć svećenika brzopisaca brzo i potpuno s grčkog na crkvenoslavenski preveo sve biblijske knjige, osim one Makabejcima te je sve obavljeno u samo osam mjeseci. Drugi navod tvrdi kako je ipak, nakon Ćirilove smrti, kao nadbiskup na katedri sv. Andronika u Smirni, danas Srijemska Mitrovica, Metod preveo svih 60 kanonskih knjiga.

Crkvenoslavenski jezik se danas uglavnom ne koristi, međutim i dalje ostaje kao simbol istinske evangelizacije koja je provedena preko slavenskih prosvjetitelja sv. Ćirila i Metoda. Prijevod Biblije u svakom vremenu, a pogotovo tada nije samo jezična, povijesna ili kulturološka činjenica – to je i teološki čin koji zahtjeva poznavanje jezika, egzegeze, povijesti, teologije, ali i praktično življenje kršćanstva.

Upravo zato i Ivan Pavao II. 3. prosinca 1980. godine proglašava braću suzaštitnicima Europe: “Želimo, dakle, da po milosrđu Prevestoga Trojstva, zagovoru Božje Majke i svih svetaca nestane svega onoga što dijeli Crkve, narode i države; a neka, naprotiv, raznolikosti tradicija i kultura budu izraz međusobnog upotpunjenja zajedničkoga bogatstva. Neka svijest o ovom duhovnom bogatstvu, koje je kroz razne putove postalo baštinom pojedinih društava evropskoga kontinenta, pomogne suvremena pokoljenja, da ustraju u uzajamnom poštovanju pravednih prava svakoga naroda i u uzajamnom miru, pružajući neprestano svoj doprinos općem dobru i koristeći svim ljudima na zemlji u budućnosti. Stoga, sa sigurnom spoznajom i svojom zrelom odlukom, puninom svoje apostolske vlasti, snagom ovoga Pisma zauvijek postavljamo i proglašujemo svetoga Ćirila i Metoda nebeskim suzaštitnicima cijele Europe kod Boga sa svim počastima i liturgijskim povlasticama koje, na temelju prava, pripadaju glavnim zaštitnicima mjesta.”

Izvori: Wojtila, Karol. “Sveti Ćiril i Metod suzaštitnici Evrope.” Crkva u svijetu, vol. 16, br. 1, 1981, str. 66-68; Barščevski, Taras. “Sveti Ćiril i Metod i prijevod Svetog pisma na crkvenoslavenski jezik.” Obnovljeni Život, vol. 72., br. 1., 2017, str. 35-48