Crkva u Hrvata danas slavi spomendan Drinskih mučenica, časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi. Sestre su u Sarajevo došle 1882. pozivom nadbiskupa Josipa Stadlera te su na Palama 1911. otvorile samostan “Marijin dom”, kuću gdje su poučavale i pomagale bližnjima bez obzira na vjeru i narodnost.

Samostan su opkolili 11. prosinca 1941. četnici te su odveli u zarobljeništvo sve redovnice – a tada su se tamo nalazile predstojnica, Hrvatica s. Jula Ivanišević, Austrijanka s. Berchmana Leidenix, Slovenke s. Krizina Bojanc i s. Antonija Fabjan te s. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog podrijetla.

Na putu do Carevih voda i Sjetline, gdje su sestre prisiljene hodati po hladnoći, najstarija s. Berchmana je ubijena, a ostale sestre su odvede do Goradža. Tamo su 15. prosinca pijani četnici nasrnuli na njih, no sestre su jedna za drugom iskočile kroz prozor vičući “Isuse, spasi nas!” Nakon toga su u dvorištu izbodene noževima i bačene u rijeku Drinu. 

Postupak za njihovu beatifikaciju otvorena je 1999. u Sarajevu, a 2011. ih je papa Benedikt XVI. proglasio blaženicama. Njihovo je svjedočanstvo vjernosti bilo uzor mnogima, a Kćeri Božje ljubavi na službenim stranicama imaju i zapise nekoliko štovatelja o tome što su poručili o Drinskim mučenicama.

Vama preporučam ovu Crkvu u kojoj ste živjele i radile, i za koju ste krv prolile!

Tako je kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, 2007. napisao kako su sestre primjer i nadahnuće “za ustrajnost, izdržljivost i vjernost do kraja u Bogu, Crkvi u svome zvanju”. “Hvala na ljubavi koja je izvor snage i nade. Vama preporučam ovu Crkvu u kojoj ste živjele i radile, i za koju ste krv prolile!”, napisao je tada kardinal Puljić.

Tadašnji apostolski nuncij u BiH, mons. Alessandro D’Enricco 2007. je također napisao kako se nada kako će Drinske mučenice uskoro biti “uzdignute na čast oltara”. “Molim da njihov primjer nadahnjuje mnoge mladiće i djevojke te se odluče za potpuno posvećenje Bogu i Crkvi”, poručio je.

Imala sam potrebu da taj dio prođem na koljenima ili da ga poljubim jer je sveto i krvlju natopljeno.

Mnogi su laici također zahvalili blaženim mučenicama za njihov zagovor – svjedoče o pomoći za vrijeme bolesti ili u obiteljskim problemima, neki pak mole za zagovor za njihove kćeri da i one budu vjerne i Kristove.

Na koncu, neki su i podijelili svoja iskustva kada su i oni došli na mjesto gdje su sestre mučene. Zabilježen je zapis sestre Anđelke 2009. koja je napisala: “Jako me potreslo kad smo stajale kraj prozora s kojega su skočile pa tlo po kojem su ih polumrtve vukli – za mene sveto tlo. Imala sam potrebu da taj dio prođem na koljenima ili da ga poljubim jer je sveto i krvlju natopljeno. Mulj na Drini mi je izgledao kao da je oplemenjen nečim svetim. On također priča i vapije da ga se ne zaboravi”.