Uloga kuma razvila se u sklopu katekumenata tijekom prve Crkve. Zadaća jamca bila je osigurati da osoba bude spremna za primanje sva tri sakramenta inicijacije — krštenja, euharistije i potvrde — a zatim joj pomoći živjeti kršćanskim životom. U ranom srednjem vijeku, kada je krštenje dojenčadi postalo čvrsto utemeljeno, jamac se nazivao “patrinus” ili “kum”, izraz koji je zadržan u popularnoj upotrebi iako je pravilan izraz još uvijek jamac.

Dok je rana Crkva shvaćala da jamac, ili kum, ima određenu, praktičnu funkciju, danas se prečesto na kumstvo gleda kao na ceremonijalnu čast, kao kada je Bono iz rock grupe U2 imenovan kumom blizancima Angeline Jolie i Brada Pitta, djeci koja vjerojatno nikada neće vidjeti unutrašnjost crkve, a još manje biti krštena ili krizmana. Ili se na kumstvo gleda kao na “vilinsku kumu” iz stvarnog života koja u posebnim prilikama donosi darove. Ili se smatra da je to slično ulozi civilnog skrbnika koji bi preuzeo odgoj djeteta ako bi roditelji umrli.

Kum je osoba koja pomaže u duhovnom razvoju djeteta.

Zapravo, ništa od toga nije ni blizu stvarne funkcije kuma. U biti, kum je osoba koja pomaže u duhovnom razvoju djeteta (ponekad i odraslog obraćenika koji je “dijete” u vjeri). Kako kaže Zakonik kanonskoga prava: “Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno izvršava obveze povezane s krštenjem.” (Kan. 872).

Određeni zahtjevi i odgovornosti u vezi s kumovima moraju biti ispunjeni prema crkvenom zakonu, ali ostaje praktično pitanje: što čini dobrog kuma?

Osoba duboke vjere

Prije svega, kum mora biti osoba duboke vjere. Njegova ili njezina odgovornost je pomoći u razvijanju i utvrđivanju vjere u drugome, stoga je bitno da on ili ona razumije katolički nauk i živi vjeru na dubokoj, osobnoj dnevnoj bazi. Ne možete prenijeti ono u što sami ne vjerujete potpuno. Nije dovoljno samo poznavati vjeru; kum mora živjeti tu vjeru. To znači uobičajeno prisustvovati misi nedjeljom i pridržavati se crkvenih zakona, ali također znači biti osoba koja je predana vlastitom trajnom duhovnom rastu i razvoju kroz studij, molitvu, sakramente te tjelesne i duhovne radove. milosrđa.

Njegova ili njezina odgovornost je pomoći u razvijanju i utvrđivanju vjere u drugome, stoga je bitno da on ili ona razumije katolički nauk i živi vjeru na dubokoj, osobnoj dnevnoj bazi.

Dobar kum također je, koliko je to moguće, pozitivno uključen u trajno iskustvo vjere svog kumčeta. To ne znači samo biti fizički prisutan na krštenju ili krizmi, nego preuzeti koliko aktivnu koliko i praktičnu ulogu u pripremi za prvo pomirenje i prvu pričest, kao i kasnije u životu s vjenčanjem ili svetim redom. To će vjerojatno značiti ohrabrivanje, podrška i entuzijazam, ali u slučajevima kada roditelji ne mogu ili ne žele voditi dijete na satove vjeronauka ili ga pratiti na sakramentalnu pripravu, kumovi moraju biti voljni uskočiti i poduzeti više izravna uloga.

Kako djeca rastu, obilježavanje dana krštenja i/ili potvrde pozivom, posjetom, čestitkom ili prikladnim darom može pomoći da te duhovne veze ostanu netaknute. Ukratko, dobar kum prolazi cijelim putem vjere s kumčetom; ne samo mahanje na početku ili navijanje sa strane.

Sigurno utočište

Jedno od područja u kojima kumstvo može biti posebno vrijedno jest da postane sigurno utočište za raspravu o nedoumicama i pitanjima, osobito kad kumče odrastaju u tinejdžersku godinu. Roditelji prirodno postaju nervozni kada njihova djeca dovode u pitanje učenja Crkve o moralnim pitanjima, tako da kum može postati osoba koja će slušati i razgovarati o emocionalno nabijenim temama, a da pritom ne postane obrambena (ili uvredljiva). Tinejdžeri mogu lakše razgovarati o temama poput crkvenog učenja o predbračnoj čistoći, kontracepciji i homoseksualnosti s osobom koja nije roditelj, iako pitanja poput toga kako znamo da je Isus doista Bog, što znači biti spašen i zašto je važno biti katolik mogu također biti područja za istraživanje s kumom.

Još jedno područje gdje dobar kum može učiniti razliku je sudjelovanje u sakramentima i pobožnim praksama. Iako nije potrebno zatrpati kumče religioznim ukrasima, pobrinuti se da imaju krunicu, medaljicu svog sveca zaštitnika, katoličku Bibliju i raspelo svakako je važna dužnost kumova.

Isto vrijedi i za pobožnosti. Osiguravanje da kumče zna moliti krunicu, križni put, poznaje svece, devetnice i sezonski običaje poput adventskog vijenca drugi su načini na koje kumovi mogu biti proaktivni bez uplitanja u život kumčeta.

 Zato je najvažnija radnja koju dobar kum može poduzeti u ime kumčeta redovita, kontinuirana molitva.

Naravno, mnoge od ovih aktivnosti pretpostavljaju da kumovi žive dovoljno blizu kumčeta da budu redovito fizički prisutni, što nije uvijek moguće u današnjem mobilnom društvu. Zato je najvažnija radnja koju dobar kum može poduzeti u ime kumčeta redovita, kontinuirana molitva. Kao što je Alfred, lord Tennyson rekao: “Molitvom se postiže više stvari nego što ovaj svijet sanja.” Iako je istina da su roditelji primarni učitelji vjere, kumovi mogu učiniti ogromnu razliku u tome kako ta vjera pušta korijenje svojim stalnim uzdizanjem svog kumčeta u molitvi.

Ako vas zamole da postanete kum (ili razmišljate o tome da ga odaberete), zapamtite da ovu ulogu treba shvatiti ozbiljno, jer postupci dobrog kuma mogu doslovno napraviti vječnu razliku u životu djeteta.

Zahtjevi za kuma

• da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
• da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka;
• da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
• da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
• da nije otac ili majka krštenika.
• da nije otac ili majka krštenika. (usp. Kan. 874).

Tko ne bi trebao biti kum

• Tko ne namjerava ozbiljno shvatiti svoje dužnosti
• Nisu katolici
• Nisu kršteni, krizmani i pričešćeni
• Ne žive u skladu s naukom Crkve
• Niječe neku istinu u koju se “mora vjerovati božanskom i katoličkom vjerom, ili isto tako tvrdokorno sumnja u istu” (Katekizam Katoličke Crkve, br. 2089)
• U nevaljanom braku (izvan Crkve, ponovno vjenčani bez poništenja, itd.)

Izvor: Simply Catholic