Budi dio naše mreže

SLAVI 100. ROĐENDAN On je svećenik i otac četvero svećenika

Doživio je stotu. On je svećenik i otac sedmero djece od kojih je četvero muških i sva četvorica su svećenici. Čovjek koji drži ovaj zanimljiv “rekord” je don Probo Vaccarini, svećenik biskupije Rimini, a 4. lipnja proslavit će u mjesnoj katedrali, u zajedništvu s biskupom Francescom Lambiasiem, svetu misu i svoj 100. rođendan.

/ dt

Probo je rođen 4. lipnja 1919., a kao i mnogi njegovi vršnjaci doživio je strahote rata zbog kojih je bio primoran preseliti u Rusiju gdje je radio na seoskim imanjima. Vrativši se u Italiju, nekoliko godina radio je kao geometar za željeznice, a njegovu životnu priču donosi portal Fratellanza umana. U to je vrijeme Probo upoznao svoju voljenu Anna Mariju s kojom je zasnovao obitelj. Bila je to velika obitelj jer im je Bog darovao sedmero djece, četiri dječaka i tri djevojčice.

Tijekom jedne svete mise nekoliko godina nakon smrti njegove supruge, čuo i drugi poziv: poziv na svećeništvo

U 51. godini života Probo je ostao udovac. Ipak, uz sve obiteljske obveze koje je od tada ispunjavao sam, odlučio je pronaći drugu “zaručnicu” – Crkvu kojoj je služio toliko godina. Postao je akolit, zatim đakon, a onda i župnik župe Svetog Martina u Venti u svom Riminiju. Iz tog grada nikad više nije otišao, osim prigodom brojnih hodočašća u San Giovanni Rotondo gdje je pratio vjernike iz Riminija kako bi se susreli s padrom Piom. Za tog, kasnije svjetski poznatog, fratra iz Pietrelcine čuo je od jednog prijatelja i postao mu je duboko odan iako njihov prvi susret baš i nije bio najsretniji. “Otišao sam se kod njega ispovjediti i čim sam stigao on me je potjerao ne govoreći mi ništa. Vrisnuo je: ‘Odlazi!’”, ispričao je don Probo jednom zgodom za televiziju TV2000. Probo je tada bio mladić, no vratio se budućem svecu i od tada se rodilo osobno poznanstvo s padrom Piom kod kojega je redovito išao u posjet. Upravo mu je otac Pio rekao: “Zasnuj svetu i brojnu obitelj”.

Tako je danas njegov sin Francesco svećenik biskupije Terni, Giovanni župnik u Miramaru, Gioacchino u Montetauru, a Giuseppe u Borghi

Probo ističe kako je baš tu u San Giovanni Rotondu, tijekom jedne svete mise nekoliko godina nakon smrti njegove supruge, čuo i drugi poziv: poziv na svećeništvo. Za svećenika je zaređen 1988. godine, na pragu 70. godine života. Za ređenje Vaccarini je prethodno morao ishoditi odobrenje iz Vatikana, a za sve to trebao je imati i suglasnost potomaka. Djeca su ga ohrabrila na tom putu. I ne samo to, sinovi su ga “svatko na svoj način” slijedili. Tako je danas njegov sin Francesco svećenik biskupije Terni, Giovanni župnik u Miramaru, Gioacchino u Montetauru, a Giuseppe u Borghi.

“On je uvijek bio vrlo pobožan čovjek i kad je postao đakon, mogu reći da smo to nekako i očekivali, no kad je rekao da želi postati i svećenik bili smo jako iznenađeni. Rekli smo mu: Tata, ti si sad za mirovinu! A on nam je odgovorio kako ostatak života želi biti svećenik” – prepričao je njegov sin Giuseppe.

Don Probo trenutno živi s jednom od svojih kćeri u staroj obiteljskoj kući gdje u čitanju i pisanju provodi svoje staračke dane. Do sada je objavio petnaest knjiga i autobiografiju naslovljenu “Suprug, udovac i svećenik”.

4. lipnja sva će djeca stajati uz svog oca kako bi skupa proslavili njegov 100. rođendan. Oko svećenika će biti i cijela zajednica župe San Martino u XX, u kojoj Vaccarini djeluje već 31 godinu ispovijedajući vjernike i slaveći Svete Mise, vjenčanja, krštenja i sprovode. Tijekom svih ovih godina on nikad nije propustio svoje “dužnosti”. Služenje nastavlja čak i sada kada je odzvonila stota. “Unatoč njegovoj dobi – kaže njegov sin Giuseppe – svaki dan odlazi u župu slaviti Misu. On živi vjeru s nevjerojatnom strašću”. Njegova će se služba zasigurno nastaviti, budući da don Probo često zna kazati kako se “osjeća kao tek zaređeni svećenik”.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja