U većem dijelu Europe: Italiji, Vatikanu, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Španjolskoj, BiH, Hrvatskoj… vjernicima je onemogućeno fizičko sudjelovanje na Euharistiji. Razborita je to i ispravna odluka Crkve koja surađuje s odgovornima u vlasti i onima koji vode zdravstvo, no do prije par dana većini europskih vjernika bio je to potpuno nezamisliv scenarij. Osjećamo glad za Euharistijom, ali se postavlja i jedno vrlo pravedno pitanje: Razumije li Europa sada Amazoniju?

Glad za Bogom i euharistijskim zajedništvom.

Vjernice i vjernici katolici u Amazoniji nedavno su nam preko svojih biskupa i drugih predstavnika na Sinodi poručivali kako su gladni Boga i euharistijskog zajedništva. Misu imaju tek par puta ili jednom godišnje. Europa ih je prezrela, dobrim dijelom se oglušila na njihov krik, s visoka im poručivši da oni tamo dolje trebaju ispuniti nekakve “kriterije” koje su im sami Europljani “svojom tradicijom” nametnuli.

Shvaćamo li konačno da je “Euharistija izvor, vrhunac i središte kršćanskog života” (Benedikt XVI.) ne samo za kršćane u Europi, nego i za amazonske kršćane kojima je ona – ne zbog zarazne bolesti, nego zbog isključivo ljudskih kriterija te manjka inkulturacije Evanđelja – nepravedno uskraćena?

Dobro, možda nam u razumijevanju stvari pomogne ovo vrijeme korizme, molitve i posta (pa i od Euharistije) koje je pred nama na neodređeno vrijeme. Imat ćemo vremena za molitvu, a i za razmišljanje o ljepoti Pričesti i o onima koji je zbog tvrdoće našeg srca ne mogu primati. I ne samo u Amazoniji, nego i drugdje i zbog nekih drugih “naših kriterija”.

Ovo vrijeme pred nama sve će nas izgleda zbližiti, jer “nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u srcu Kristovih učenika”, pa tako i u našem srcu odjek pronalaze “radosti i nade”, ali i strahovi, “žalosti i tjeskobe ljudi našega vremena” (Gaudium et spes, 1) izazvani i ovim nimalo očekivanim širenjem malenog virusa. Osim toga, u ovom razdoblju intenzivnijeg druženja i razgovora s članovima “kućne Crkve” može se ponovno otkriti ljepota i Božji dar dragih nam ljudi. I još nešto: Znamo da su virus i panika zarazni, no takvi su i ljubav, entuzijazam, ljubaznost i radost. Izaberimo bolje!

Anita Kasić, Fratellanza umana