S. Ana Begić posvjedočila je da je nezamislivo i bolno svakoj od sestara bilo čuti vijest o smrti sestre Martine koja je preminula na prvi dan Nove 2024. godine u samostanu Anđela čuvara u Korčuli.

Naglasila je da časnu Martinu pamte kao poniznu, samozatajnu i strpljivu redovnicu i starije i mlađe generacije. “Korčula bez nje neće biti ista, ali njeno bogatstvo duhovnoga života, i razumijevanje, lijepe riječi za svakoga ostaju iza nje. Kada sam došla u samostan pred nekih skoro tri desetljeća, i kada sam bila u početnoj formaciji uvijek se moglo pronaći s. Martinu u kapeli”, rekla je s. Ana Begić.

Prisjećajući se s. Martine rekla je: “Molila je u ranim jutarnjim satima još za mraka, prije nego bi otišla otvoriti katedralu sv. Marka, dok se sestre nisu ni ustajale, a molitva je tada započimala u 5:30. U koje god vrijeme bi ušli u našu kapelicu s. Martinu se moglo naći u skrušenoj molitvi. Danas kada se navratim na dane početne formacije, slobodna sam reći da mi u sjećanju naviru imena i osobe sestara koje su bile molitveni stupovi naše Kongregacije. Danas su sve one u vječnosti (s. Vinka, s. Antonina, s. Viktorija, s. Benevenuta, s. Damjana, s. Apolonija) zajedno sa s. Martinom. Ništa ljepše nije bilo nego kada bi subotom uređivala kao novakinja našu kućnu kapelicu, a sestre bi predano molile, dočekale nas svaku sa lijepom, blagotvornom riječi, i osmijehom, te nam davale snagu za naprijed. Zahvaljujući našim sestrama, a na posebna način ovdje prisjećajući se naše s. Martine imamo blagoslov naše Kongregacije”. 

“Nikada nisam doživjela da bi časna Martina imala namrgođeno lice, ili da bi uza svu svoju težinu života bilo u fizičkom radu ili u bolesti koju je strpljivo podnosila izražavala žaljenje, ili druge opterećivala sobom. Danas nas papa Franjo uči kako je jedan od većih grijeha u redovništvu `čangrizavost` ili jadikovka nad prošlošću `uvijek je tako bilo`, a naša časna je bila autentična suprotnost grijesima na koje nas papa upozorava”, istaknula je prisjećajući se s. Martine.

Njezino mišljenje dijele mnogi o čemu svjedoče i mnogobrojne reakcije na smrt s. Martine. “Upravo o tome svjedoče nam i brojni komentari na društvenoj mreži Facebook, nakon objave koju je objavila naša poznata novinarka i Korčulanka gđa Ivana Petrović: ‘Prvog dana  Nove godine Gospodin je sebi pozvao našu časnu Martinu. Ne znam tko je napravio ovu fotografiju(lijevo) i stavio je na ovaj profil prije par godina, ali je toliko dobra da sam je sačuvala. Martina ovako mala i krhka –  ispred ulaza u korčulansku katedralu za snažnoga maestrala. Časna Martina je posljednja sestra dominikanka iz emotivnog inventara moga djetinjstva. Počivaj mirno u zagrljaju Gospodinovu draga naša časna Martina. Iskrena sućut sestrama dominikankama iz samostana Anđela čuvara u Korčuli.‘”, prenosi s. Begić.

“Komentari koju su uslijedili na objavu su: ‘Jako dobra; Odletila je draga naša časna Martina drito na nebo. Bez nje korčulanska katedrala sv. Marka neće bit ista a i naša srca neće bit ista. Adio draga naša časna i pogledaj na nas dole pa izmoli koju molitvicu da budemo dostojni obećanja Kristovih! Počivala u miru!; Predivna je bila, sićan je se kad san, živila sa nonotom, priredila nam je predivnu svetu pričest; Sveta duša. Kako bi p. Ive Martinić često citirao Tina Ujevića: Za let si dušo stvorena!; Čudesna osoba… ‘”, istaknula je.

“Prepoznali su Korčulani vrijednost osobe s. Martine, tako te su joj 2017. godine dodijelili priznanje grada za životno djelo. Njezin autentični redovnički život poticaj je i svima nama sestra na molitveni i duhovni život kako bi naša Kongregacija imala obilje Božjeg blagoslova, ali isto tako i poziv svakoj od nas kako biti u svijetu, ali ne i od svijeta, te ustrajno moliti za narod Božji i Crkvu Kristovu. Hvala draga časna Martina na svemu i uživaj diku nebesku u zajedništvu sa anđelima”, zaključila je.