O Božjem čovjeku

Kad se planine gledaju iz daljine ne vidi se sve bogatstvo njihove ljepote. Ali kad se uđe u njih onda se vidi sva različitost vidika očituju se vrhunci, vide se doline, i otkriva se bogatstvo planinskih vijenaca. Slično se događa i s Božjim čovjekom. Ako ga gledamo iz daljine bilo, vremenske, bilo prostorne, ne doživljavamo bogatstvo njegove duše. Ali kad se uđe u otajstvo duše, otkriva se bogatstvo milosti.

Da bi se dogodio dolazak Božji u biće čovjeka, potrebno je da se u čovjeku dogodi ljubav, ljubav Božje Riječi. Potrebno je da čovjek uskladi svoju volju s voljom Božjom, da shvati istinu Božju i istinu o čovjeku, da shvati kako svoj smisao ima samo u Bogu; a da bi došao do te spoznaje mora se u njemu dogoditi obraćenje.

Nema nikakve materijalne vrijednosti s kojom bi se mogla izjednačiti vrijednost ljudske osobe. U ljudskoj se osobi odražava tajna samoga Boga, koji je osobno biće i koji je ujedno zajedništvo triju božanskih Osoba u neiscrpivom i nedokučivom životu Presvetoga Trojstva.

Kršćanin zna za Put, Istinu i Život (usp. Iv 14,6), a to je Bogočovjek Isus Krist, Otkupitelj čovjeka. Kršćanin zna za lijek, a to je jakost Duha Svetoga; to je Božja riječ, to su sakramenti. Kršćanin zna za izlaz iz tunela zla, a to je pomirenje i opraštanje, to je ljubav prema Bogu i ljudima.

O volji Božjoj

Volja Božja to je veličina čovjeka, ljepota čovjeka. Volja Božja je sloboda čovjeka. I kada zaista prihvati ljepotu Božju i živi je, postaje duhovni div. Ako slijedi svoju samovolju, postaje zarobljenik samog sebe i patuljak.

Da bi čovjek ljubio, mora imati savjest usklađenu s Božjom voljom. Ako zaista nastojim živjeti Božju volju, to znači usvojiti program života kako ga je Bog zamislio, pa ću onda moliti. Ako sam u suprotnosti s Božjim planom i živim svoj kruti egoizam, koji isključuje svaku Božju intervenciju u moju savjest, onda nemam mogućnosti da Boga ljubim.

O liturgiji

Liturgija je zaista izvor i središte života Crkve. Stoga je Crkva u liturgiju sabrala svu svoju pobožnost i izražava je mnogostrukim nadahnućima ljepote i dostojanstva. Arhitektura, slikarstvo, skulptura, glazba u liturgiji crpi svoja najuzvišenija nadahnuća i izraze.

O obitelji i odgoju

Vjernički roditelji moraju imati sigurnu i jasnu spoznaju o dostojanstvu ljudske osobe. Za svaku ljudsku osobu vrijedi objava Svetog Pisma, bez obzira na to na kojem dijelu svijeta živjela i u kojem sistemu, da je slika i prilika Božja. Prema tome, već se u obitelji dijete dočekuje kao slika i prilika Božja. Zato se pri rođenju svakog djeteta postavlja pitanje koje su postavili susjedi kad se rodio Ivan Krstitelj: “Što li će biti od ovog djeteta?” (Lk 1,46).

Kakve imamo očeve, kakve imamo majke, takvu imamo djecu, takvu ćemo imati budućnost.

Obitelj koja živi samo u materijalnoj perspektivi uspjeha, dobara, užitka gradi na pijesku. Zato je obitelj postala nestabilna, nema požrtvovnosti, nedostaje joj dimenzija vjere. Nije prisutan Bog u savjesti, mislima, srcu. Čovjek ne može ostvariti sebe ako mu Bog nije vertikala, svjetlo i snaga.

Misliti da se mlada duša može odgojiti za Boga samo pedagoškom tehnikom ili čak nekim pedagoškim trikovima, teška je zabluda i promašaj. U odgoj treba uključiti Boga.

O molitvi

Molitva je u prvom redu izraz ljubavi. Moramo se osloboditi pojma molitve kao da je ona samo neprestano pružena ruka prosjaka koji uvijek želi nešto primiti. To bi značilo da je čovjek raspoložen za molitvu samo kad je pritisnut tjeskobom, a da inače ne moli. Kao da je Bog samo neki automat pa u molitvi pritisneš polugu i mora doći neko rješenje.

Pojam molitve uključuje u sebi najprije pojam ljubavi. Molim jer Boga ljubim. Molim jer Bogu zahvaljujem za toliko toga što mi je dao bez ikakve moje molitve. Molim jer sam radostan što živim, što mi je Bog darovao život u vječnoj perspektivi. Molim također jer sam svjestan da sam grešan i žao mi je što uvijek ne usklađujem svoju volju s Božjom. Dakle, molim i oproštenje. Onda se zaključuje Isusovim riječima: “Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati” (Mt 6,33).

O Bogu i Crkvi

Premda su službe različite, odgovornosti su podijeljene; ali gdje god se nalazi jedan krštenik, tu se nalazi Crkva, a cijela Crkva u svoj svojoj cjelini i u svim svojim dijelovima jest opet sakrament određene prisutnosti djelovanja spasiteljske ljubavi samoga Isusa Krista. Tako u određenom smislu možemo reći gdje se nalazi član Crkve, tu se nalazi Krist. Tu djeluje Krist. On tu živi, on tu ljubi, on je tu svjetlost…Bilo to u tvornici, bilo to na katedrali, bilo to u rudniku, u školi, na ulici, u laboratoriju, svuda je razlivena Crkva sa svojim otajstvima gdje je prisutan krštenik.

Bog je apsolutna sigurnost. Isus Krist je najčistije svjetlo i tko za njim ide ne luta u tminama. Za njega se svjedoči sigurnošću vjere i dosljednošću života.

Bog je toliko zahtjevan u svojoj ljubavi da od onih koji u nj vjeruju i koji mu se mole zahtijeva da sačuvaju dušu od svake mržnje i osvete, da njemu prepuste konačni sud i da svoju hrabru ljubav očituju tako da i za svoje neprijatelje mole.