Budi dio naše mreže

Koliko smo si puta obećali neke stvari, a nakon kupnje željene, reklamirane stvari, očekivali smo silne emocije, sreću, čak i promjenu života. U međuvremenu, u trenutku kada se taj hir ispunio, odmah nam je prestao goditi. Pokazao se kao veliko razočarenje i prijevara, a nisu se ni ostvarila obećanja od kojih smo toliko očekivali.

/ Maja Ivančić

Ne gomilajte svoje blago na zemlji gdje ga moljac i hrđa uništavaju i gdje lopovi provaljuju i kradu. Skupljajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne uništavaju i gdje lopovi ne provaljuju i ne kradu. Jer gdje je tvoje blago, ondje će biti i tvoje srce. (…) Nitko ne može služiti dva gospodara. Jer ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti; ili će jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Mt 6).

Zlatni idol

Drugi, praktičniji način usvajanja ovog iskušenja je kroz idolopoklonstvo. To se događa kada Boga zamijenimo idolom. Ne mora se idolopoklonstvo povezivati ​​samo s nekim poganskim kultovima, iako se u medijima sve češće nailazi na napise o oživljavanju poganskih religija, rituala i štovanja davno zaboravljenih božanstava. Najbizarnije sekte šire se kao gljive poslije kiše, piše za poljski portal Katolik fr. Mariusz Pohl.

Kako se lako uvjeravamo da sve u životu ovisi o novcu. I uspjeh na poslu i u društvenom životu, i sreća, i zdravlje, i karijera, možda i spas. Mit da je novac najvažnija stvar, da se njime mogu riješiti svi problemi u životu

Ako nam se čini da nas se poganstvo ne tiče, da vjerujemo i idemo u crkvu kao primjer drugima, onda vrijedi provjeriti ne podliježemo li poganstvu u širem smislu: pod krinkom okultizma, astrologije, spiritizma, magije, proricanja, alternativne medicine, poganstvo postaje danas vrlo pomodno i naširoko reklamirano. Horoskopi, amuleti, terapije bioenergijom jako se dobro prodaju među kršćanima, a umjesto povjerenja u Boga, mi se klanjamo plodovima varljive mašte i ljudskih ruku. Kad pomislite da se sve to događa u eri tobožnjeg racionalizma i pragmatizma!

No, potonja kušnja najviše zaokuplja naša razmišljanja na polju svakodnevne borbe sa životom, radom i ljudima. Kako se lako uvjeravamo da sve u životu ovisi o novcu. I uspjeh na poslu i u društvenom životu, i sreća, i zdravlje, i karijera, možda i spas. Mit da je novac najvažnija stvar, da se njime mogu riješiti svi problemi u životu, riješiti sve nevolje i spriječiti nesreće, poguban je. Zato što nas odvlači od pravih rješenja i od područja života na koja se uistinu trebaju usmjeriti napori i gdje će ti napori donijeti stvarne plodove.

Jednome je dao pet talenata, drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj sposobnosti, pa je otišao. Odmah onaj koji je primio pet talenata ode, okrene ih i steče ostalih pet. (…) Nakon dugo vremena vratio se gospodar ovih slugu i počeo se s njima obračunavati. Tada je došao onaj s pet talenata. Donese ostalih pet i reče: Gospodine, dao si mi pet talenata, evo, stekao sam još pet talenata. Gospodar mu reče: Bravo, dobri i vjerni slugo. U malom si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga. (Mt 25)

Slučajno sudjelujem u raznim razgovorima, s laicima i klericima koji se često odmah slažu oko novca jednoj i u drugoj skupini. Donekle je to i razumljivo, jer danas novac regulira mnoga područja života i u praksi je sve potrebniji, a s druge strane, imamo ga sve manje. Ali ipak novac nije sve, novac ne može pomračiti Boga, ljubav, mir u srcu i umu, vlastitu odgovornost, trud i zadatke.

Često objašnjavamo da kada bismo imali dovoljno novca, onda bismo pokazali tko smo i što možemo

“Moje dragocjene ruke su spremne…”

Mnoge prilike za osobni razvoj i dragocjeno iskorištavanje vremena izgubljene su, ne zato što smo presiromašni ili jer si to ne možemo priuštiti, već zato što smo previše fokusirani na mit o novcu i nedostatku istog što tretiramo kao izgovor i oslobađanje od akcije. Često objašnjavamo da kada bismo imali dovoljno novca, onda bismo pokazali tko smo i što možemo. To je jeftin izgovor. Svatko si može priuštiti posuditi i pročitati dobru knjigu. Baš poput šetnje izvan grada ili odlaska u park s djecom ili napraviti malo reda u radnom području. Ne košta ništa, a poboljšava životni standard i daje osjećaj prevladavanja apatije i nemoći.

Kraljevstvo je nebesko kao zrno gorušičino koje je netko uzeo i posijao na svojoj njivi. Najmanje je od svih sjemenki, ali kad naraste, veće je od ostalog povrća i postaje drvo… (Matej 13).

I to je nešto – puno više od pukog sjedenja, prigovaranja i čekanja čuda. Postoji anegdota o čovjeku koji se godinama molio za veliki dobitak na lutriji. Na kraju mu je nestrpljivi Bog odgovorio: “Daj mi priliku – ispuni listić.” Tu priliku često ne damo ni Bogu ni sebi. Sumnja u sebe i vjera u svemoć novca nas paralizira.

Nije umjetnost napraviti nešto s neograničenim budžetom. Umjetnost je napraviti nešto ni iz čega, bez novca. Velika su bogatstva stvorena u Americi, u studentskim danima mladih inovatora, stvorena od ušteđevine od nekoliko dolara. Tu je i evanđeoska prispodoba o lukovima od zrna gorušice. Ne možemo se baviti zarađivanjem novca radi novca. Umjesto toga, potrebno je raditi na stvaranju vrijednosti, radu koji bi mogao korisno služiti drugima. San o novcu mora se pretvoriti u san o plodnom radu. Ali prije svega snu o stvaranju sebe, o vlastitom razvoju i sazrijevanju. I taj san mora postati program vašeg života, realan i konkretan program.

San o novcu mora se pretvoriti u san o plodnom radu. Ali prije svega snu o stvaranju sebe, o vlastitom razvoju i sazrijevanju.

Svatko tko sluša ove moje riječi i ne poštuje ih, sličan je ludom čovjeku koji sagradi svoju kuću na pijesku. Kiša je padala, potoci su se digli, vjetrovi su zapuhali i obrušili se na ovu kuću. I sruši se, i njegov pad bijaše velik (Mt 7, 26-27)

Većina nas ne poznaje “okus” mnogo novaca iz vlastitog iskustva. Umjesto toga, filmovi i reklame su ti koji nam pokazuju neki privid sretnog i bezbrižnog života temeljenog na velikom bogatstvu. No, ne mora biti tako. Koliko smo si puta obećali neke stvari, a nakon kupnje željene, reklamirane stvari, očekivali smo silne emocije, sreću, čak i promjenu života. U međuvremenu, u trenutku kada se taj hir ispunio, odmah nam je prestao goditi. Pokazao se kao veliko razočarenje i prijevara, a svakako se nisu ostvarila obećanja od kojih smo toliko očekivali. Naš životni poziv je obećanje koje se može i želi ispuniti. Na to nas Bog poziva i to je naša obveza. Da biste ga dobro ispunili, ne možete nad sobom imati drugog gospodara osim Boga.

Savršena laž

Druga kušnja je Sotonina najveća laž. Prvo, zato što nam ne može dati ono što obećava. Taj sjaj i snaga zemaljskih bogatstava, moć i sjaj slave, samo su fatamorgane i prazna obećanja. Osim toga, ne pripadaju njemu, pa nam ih ne ni može dati. Cijena izdaje Boga i svojih uvjerenja, za ovu iluziju, je nesrazmjerna, ponekad čak i okrutna. Jer sotona se ne obazire na čovjeka, samo mu se ruga.

Kako je bogatima teško ući u kraljevstvo Božje. Kako je teško onima koji se uzdaju u blagostanje ući u kraljevstvo Božje. Lakše je devi proći kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje (Mk 10)

Netko je jednom u zlu satu rekao da bi dao sve da dobije 80 tisuća kuna za novi Opel. Nakon nekoliko dana supruga mu je poginula u prometnoj nesreći. Navečer je nazvao agent osiguranja: “Vjerojatno se trenutno nećete utješiti, ali vaša je žena bila osigurana i zbog njezine smrti dobit ćete od nas 80 tisuća kuna…”

Nije dobro da novac prijeđe granice svoje vlastite moći i postane mjerilo sreće i vrijednosti čovjeka i njegova života. Koliko takva procjena može biti pogrešna. Također je opasno, jer umjesto da težimo vlastitom razvoju – “biti”, počinjemo težiti novcu – “imati”

Novac, da bi bio koristan, a ne štetan, trebao bi ispuniti svoju pravu ulogu, funkcionirati u okviru svoje nadležnosti i namjene, odnosno kao sredstvo plaćanja i pretvarač vrijednosti materijalnih dobara. Nije dobro da novac prijeđe granice svoje vlastite moći i postane mjerilo sreće i vrijednosti čovjeka i njegova života. Koliko takva procjena može biti pogrešna. Također je opasno, jer umjesto da težimo vlastitom razvoju – “biti”, počinjemo težiti novcu – “imati”. Tada novac, umjesto sredstva do cilja, do kvalitetnijeg “bića”, postaje sam sebi cilj, a to je vrlo opasno, jer novac je dobar kao sluga, ali loš kao gospodar.

Nije dobro ni kada se novac ispriječi među ljudima i utječe na stanje njihovih međusobnih odnosa. Umjesto zdravih, autentičnih, iskrenih međuljudskih odnosa utemeljenih na poštovanju, povjerenju i ljubavi, pokušavaju se uvesti ovisnosti i obveze temeljene na financijskim mogućnostima. Postoji iskušenje da se korupcijom, podmićivanjem pridobe ljudi i gradi autoritet uz pomoć novca. Novcem se može kupiti mnogo toga, ali kada pokušavate kupiti ljude uvijek se nešto neprocjenjivo izgubi što je teško vratiti.

Pogledajte ptice u zraku: niti siju, niti žanju, niti u žitnice skupljaju, a vaš ih Otac nebeski hrani. Niste li vi važniji od njih? (…) Zato se ne brini previše i ne govori: što ćemo jesti? što ćemo piti što ćemo obući? (…) Težite najprije za Božja kraljevstva i njegovu pravednost, i sve će vam se to nadodati (Mt 6,26).

“Blaženi siromasi duhom…”

Ove se riječi mogu činiti točnima u teoriji, ali čini se da im svakodnevna stvarna praksa proturječi. Svi dobro znamo kakva je moć novca u današnjem svijetu: on otvara razna zatvorena vrata i mogućnosti, omogućava vam da ugodno provodite vrijeme, daje vam pristup luksuzu, kulturi, dobrom obrazovanju, privlačnom svijetu turizma, a po potrebi i u najbolje bolnice.

To je istina. Ali usprkos svemu, ovoj blistavoj viziji nešto nedostaje. „Jer što će čovjeku ako zadobije sav svijet, a izgubi život? Ili što će čovjek dati zauzvrat za dušu svoju?” (Mt 16, 26) Jesu li novac i dobro duše u suprotnosti jedno s drugim? Ako je cijena priklanjanja vragu – sigurno da.

To je razlog zašto je Isus stavio toliki naglasak na stav dobrovoljnog siromaštva. Lišava ljude iluzija, omogućuje im da vide i vrednuju ono najvažnije, uživaju u radosti malih stvari, što nije dano velikanima ovoga svijeta. “Nije li život više od hrane i tijelo više od odjeće?” (Mt 6, 25) Ipak, nismo doista navedeni da vjerujemo u to. Vjerojatno nam je lakše prikloniti se vragu.

Shvaćam da je sjedeći ispred računala u ugodnoj prostoriji župnog doma, pijuckajući dobar čaj, lako hvaliti čari siromaštva koje ni sam ne doživljavaš. To je istina i mnogi ljudi koji bi trebali težiti siromaštvu nisu siromašni, naprotiv, žive materijalno bogatim životima što im se može zamjeriti. Mogu se samo ispričati zbog toga.

Fr. Mariusz Pohl

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja