Vlč. Budinski je rekao kako ga ljudi često pitaju što mu je najzahtjevnije kao župniku, s čime se najteže nosi, što mu je najteži križ. “Odmah ću vam reći, a sad mi je već punih 15 godina otkako sam svećenik. Moj najveći izazov je: BRANIMIR BUDINSKI. Ta osoba mi je najveći križ. Branimir mi je najveći problem. Ajme, taj čovjek, zna biti toliko nepodnošljiv, iritantan, naporan, zahtjevan, jadan…”, rekao je.

Moj najveći izazov je: BRANIMIR BUDINSKI. Ta osoba mi je najveći križ.

Dodao je kako mu je puno lakše s vjernicima: “Vi mi nikada niste problem, izazov, poteškoća. Lijepo te zabavljam, poučavam, vodim te u ovoj emisiji, s konkretnim koracima kako da što postigneš, dajem upute kako da naučiš živjeti pod križem i nositi svoje križeve. I kad završim s ovom emisijom lijepo te pozdravim i kažem ti: Sretno ti bilo. Međutim, na kraju svakog dana, kad svi župljani odu, ostaje mi samo ovaj ovdje, Branimir s kojim moram nastaviti živjeti, koji se svaki dan bori s onim što tebi govorim da ti trebaš činiti. Zašto je tomu tako?”

Objasnio je da problem leži u tome da osim uzvišenih vrijednosti, u našim životima postoje ne tako uzvišene navike. “Ako imaš visoke vrijednosti, a niske navike, tek tada imaš ozbiljan problem, jer nikako da prijeđeš iz ŠTO trebam činiti u KAKO ću to ostvariti”, rekao je vlč. Budinski.

Vlč. Budinski je dalje istaknuo kako se ljudi često osjećaju nelagodno kada čine nešto novo. “Jer većini ljudi je ugodnije živjeti sa starim problemima nego s novim mogućnostima. To su vam oni koji radije sjede u klimavoj i podrapanoj fotelji, nego da kupe novu i udobniju, jer ova je provjerena, a tko zna kakva će biti nova. Većina ljudi oko tebe želi živjeti u problemima. Ako ih nemaju, stvorit će ih. Trebaš znati da su loše navike prvi, vanjski neprijatelj tvoje promjene”, naglasio je.

Trebaš znati da su loše navike prvi, vanjski neprijatelj tvoje promjene.

Objasnio je da s moralnog gledišta to znači da, ako smo se navikli na zlo, teško da se možemo promijeniti i vratiti k dobru. “Teško ćeš narkomana, koji se navikao na mračan, zadimljen podrum uvjeriti kako će mu sunce i svjež zrak goditi. Smetat će mu”, rekao je.

Mi smo razumna bića, a tako se lako prilagodimo zlu i onda ne možemo primijetiti što je dobro. Da bismo izašli iz tog začaranog kruga, potrebno je najprije početi gospodariti navikama, a ne im služiti. 

Osjećaj da upravo mi kontroliramo stvari u svom životu vrlo je jak motiv za mijenjanje navika na bolje.

Dosljednost je ta koja preobražava tvoje misli i pogled u vrijednosti; besmisao u smisao; mlakost u predanost; mržnju u ljubav.

Gospodarenje navikama će onda tvoj privremeni uspjeh pretvoriti u stalan. Vlč. Budinski je istaknuo da se navike “stječu tako da ponovljeni postupci postaju stalni. Eto odgovora kako to da ja volim kavu bez šećera, a prije ju nisam mogao zamisliti bez dvije pune vrećice šećera, ili da mi je čokolada preslatka. Odgojio sam nepce ponovljenim postupcima i stekao dobru naviku.”

Vlč. Budinski kaže kako je dosljednost preduvjet uspjeha u služenju, izvrsnosti; preduvjet prihvaćanja samoga sebe. “Dosljednost je ta koja preobražava tvoje misli i pogled u vrijednosti; besmisao u smisao; mlakost u predanost; mržnju u ljubav”, ističe.

Ljudi uvijek slijede ono što vide na način na koji to vide, promatraju. Kada ljudi vide tvoju dosljednost to im pruža utočište, sigurnost, jer vide da se na tebe mogu osloniti. Ako si ti u čemu bio i jesi dobar, znaju da ćeš biti i u budućnosti.

Počni gospodariti navikama, a nemoj im služiti.

Još je naglasio i da ne možemo znati koliko u nečemu možemo biti dobri dokle god to ne budemo činili dovoljno dugo kako bismo saznali koliko dobri možemo postati.

Vlč. Budinski je poručio za kraj: “Počni gospodariti navikama, a nemoj im služiti. Gospodarenje navikama tvoj privremeni uspjeh pretvara u stalan. To ti omogućava da stvari činiš hrabro i strastveno. Novi pogled čini tvoju dosljednost mogućom.”