Prema OpenTran.net izraz kefalofor odnosi se na vrstu kršćanskog mučenika prikazanog u umjetnosti ili folkloru kako nosi svoju odsječenu glavu. Pojam dolazi od grčkih riječi cephalo, što znači glava, i phore, što znači nositelj.

Sveci kefalofori često se povezuju s čudotvornim moćima, snagom duha i žrtvom u suočavanju s progonima.

U srednjovjekovnoj i religioznoj ikonografiji kefalofori se prikazuju kako drže svoje odrubljene glave na pladnju ili u rukama. Štuju se kao simboli mučeništva, vjere i duhovne izdržljivosti.

Koji su to sveci kojima su odsječene glave?

Sveti Ivan Krstitelj

sv. Ivan Krstitelj / Foto: Facebook

Ivan Krstitelj veliki je svetac na razmeđi Novoga i Staroga zavjeta.

Svojim asketskim životom a prije svega neustrašivim propovijedanjem obraćenja smetao je tadašnjim vlastodršcima. Vladaru onoga područja, Herodu, tako je spočitavao što je oženio ženu svoga brata Filipa, Herodijadu, počinivši time prekršaj Zakona.

Na sebe je navukao Herodijadin gnjev, ali ga se Herod bojao i na neki ga način poštovao, znajući da neustrašivo propovijeda istinu i smatrajući ga prorokom. Stoga je dugo odbijao učiniti bilo što protiv Ivana.

I onda je došla ona znamenita zgoda, u kojoj je na nekoj gozbi Herodijadina kći Saloma plesala pred kraljem. Kralju se toliko svidio njezin ples da joj je neoprezno obećao učiniti što god ga zatraži. Saloma je, savjetovavši se s majkom, zatražila glavu Ivana Krstitelja. Budući se zakleo, kralj nije mogao odbiti, pa je poslao vojnike koji su smjesta odrubili Ivanovu glavu.

Sveti Ivan Fisher

Ivan Fisher bio je biskup Rochestera, najsiromašnije biskupije u Engleskoj. Bio je veliki učenjak, humanist, sveučilišni profesor i ispovjednik kraljeve majke.

Na procesu koji je kralj pokrenuo pred sudom, i kojemu je predsjedao papin legat, jedini je hrabro branio kraljicu Katarinu. I u parlamentu je snažno branio slobode Crkve od uplitanja svjetovnih vlasti. Usprotivio se i Henrikovom uzimanju naslova “vrhovne glave Crkve u Engleskoj”. Sve ovo pribavilo mu je neprijateljstvo kralja Henrika.

U travnju 1534. je, zajedno s Tomom Moreom, odbio položiti prisegu kralju kao glavi engleske Crkve te je uhićen i bačen u zatvor, iako je već bio ozbiljno bolestan.

Papa ga je sljedeće godine proglasio kardinalom. To je još više razgnjevilo kralja te je Ivan 17. lipnja 1535. osuđen na smrt i smaknut odsijecanjem glave u londonskom Toweru.

Sveta Dimfna

sv. Dimfna / Foto: Wikimedia Commons

Sveta Dimfna rođena je u Irskoj tijekom 7. stoljeća. Njezin je otac bio poganski kralj. Prema predaji, njezina majka kršćanka tajno ju je dala krstiti i odgajala ju je u vjeri.

Kad joj je majka umrla, otac joj se uznemirio toliko da je poslušao grešne prijedloge da ponovno oženi vlastitu kćer. Dimfna je pobjegla u Belgiju kako bi izbjegla očev bijes zbog njezina odbijanja takvoga moralnog nereda. U bijegu joj se pridružio njezin ispovjednik o. Gerebran.

Dimfnin otac i njegovi ljudi kasnije su je pronašli. Podnijela je mučeništvo štiteći svoju čistoću u dobi od 15 godina.

Sveta Dimfna je zaštitnica je osoba oboljelih od duševnih bolesti i živčanih poremećaja, uključujući tjeskobu, depresiju, autizam i demenciju. Mnogi putuju u crkvu posvećenu svetoj Dimfni u Geelu u Belgiji. Traže njezin zagovor za ozdravljenje od duševnih tegoba.

Sveti Dionizije Pariški

Sveti Dionizije Pariški / Foto: Wikimedia Commons

Prema predaji, sveti papa Fabijan poslao je Dionizija sredinom 3. stoljeća u Galiju, želeći proširiti misijsko djelovanje Crkve i učvrstiti kršćane u pravovjerju. Kao misionar započeo je propovijedati u naselju iz kojega se kasnije razvio Pariz.

Kako je to bilo vrijeme progona kršćana, tamošnje su ga vlasti prisiljavale na odreknuće od vjere u Isusa Krista i priznavanje poganskih rimskih božanstava, no kako na to nije nikako pristajao, osuđen je i ubijen zajedno s još dva člana svoga klera – svećenikom Rustikom i đakonom Eleuterijem. Odrubljene su im glave, a tijela bačena u Seinu.

Svetog su Dionizija noću kršćani izvukli iz rijeke i pokopali kojih šest kilometara dalje, u predgrađu Pariza koje je po njemu dobilo naziv Saint-Denis. Na njegovu grobu niknulo svetište, a u vrijeme franačkoga kralja Dagoberta I. (628.-637.) utemeljena je i poznata benediktinska opatija Saint-Denis. U ovoj su bazilici od 10. do 18. st. redovito bili pokapani francuski kraljevi, pa se zbog toga naziva i kraljevska nekropola Francuske, a koliko je bila značajna svjedoči i podatak da su se ondje zbivala i krunjenja francuskih kraljica.

Zazivaju ga kod glavobolje i jedan je od 14 svetih pomoćnika u nevolji.

Sveti Valentin

glava sv. Valentina / Foto: Depositphotos

Najpoznatija legenda svetog Valentina predstavlja kao rimskog svećenika, mučenog za cara Klaudija II. Valentin je prema ovoj verziji legende uhićen jer je potajno vjenčavao kršćanske parove i pomagao progonjenim kršćanima. Oboje je u to vrijeme bilo smatrano teškim zločinom.

Car i svetac su se sreli više puta, dok ga konačno Valentin nije jednom prilikom pokušao nagovoriti da se obrati na kršćanstvo. Car se razgnjevio i osudio Valentina na smrt, zapovjedivši mu da se odrekne svoje vjere ili suoči sa smrću. Valentin je odbio. Stoga je zatučen toljagama i odrubljena mu je glava.

Sveti Pavao

Pavao je rođen u Tarzu u Maloj Aziji, a roditelji su mu dali ime Savao. Učio je u Jeruzalemu kod poznatog učitelja Gamalijela, a po zanimanju je bio izrađivač šatora.

U svojoj je revnosti najprije žestoko progonio kršćane te je bio prisutan i kod kamenovanja sv. Stjepana Prvomučenika. Nakon obraćenja pred Damaskom, dao se krstiti i počeo neumorno širiti Evanđelje.

Proputovao je gotovo cijeli tada poznati svijet, s velikim uspjehom navještajući Radosnu vijest i Židovima i poganima. Pisac je brojnih poslanica, u kojima pojedinim zajednicama razlaže kršćanski nauk.

Pogubljen je u Rimu odsijecanjem glave 65. godine.

U ikonografiji se prikazuje s knjigom i mačem, simbolom mučeništva. Zaštitnik je novinara, pisaca, glasnogovornika, biskupa i misionara.

glavosijek sv. Pavla, katedrala u Malagi / Foto: X