Sluga Božji fra Ante Antić isticao se izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Blaženoj Djevici Mariji, vjernošću Crkvi, svome franjevačkom redu i provinciji. Mnogi se preporučuju njegovu zagovoru kod Boga ili mu zahvaljuju za primljene milosti. To je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tim je činom o. Antić dobio naslov sluga Božji.

U nastavku vam donosimo svjedočanstvo izrečeno na znanstvenom skupu “Posvećeni život i sluga Božji o. fra Ante Antić” u Zagrebu 1995.:

Ja sam otac kćeri Petre. Moja obitelj imala je veliku čast i milost da smo doživjeli po zagovoru oca Ante Antića Božju pomoć da nam Petra ostane živa i zdravo dijete. Kao mala beba Petra je bila u hodalici i tako je jednom zajedno sa hodalicom pala niz stepenice, slupala glavu i ostala bez svijesti. U teškom stanju prebačena je u bolnicu. Bila je u komi. Doznali smo od liječnika da nema gotovo nikakve šanse da ostane živa. Kako sam župljanin ove župe Gospe Lurdske i znali smo za oca Antu Antića, ja sam pozvao čitavu obitelj da pođemo na molitvu u crkvu na grob oca Ante Antića, da se molimo njegovu zagovoru. Tako je i bilo.

Došli smo svi skupa na grob sluge Božjega i usrdno molili, a potom pošli k glavnom oltaru pred Presveto Otajstvo, kao i pred oltar Majke Božje Lurdske gdje smo se molili. Nakon toga smo se puni tuge, žalosti i shrvani vratili kući ne znajući što je sa našom kćeri Petrom. Došavši iz crkve kući, nazvali smo telefonski bolnicu. Javila se medicinska sestra koja nas je preporučila i kazala nam odmah radosne i doslovno ove riječi: “Pred 15 minuta vaša kći je došla k svijesti. Ustala se na krevetiću, ali ne znamo vidi li, čuje li i ne znamo može li govoriti jer od udarca glavica joj je bila sva deformirana, a uz to nalazila se u teškoj komi.” To ozdravljenje zbilo se onoga trenutka kada smo se molili pred grobom o. Antića za njegov zagovor, a potom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Nekoliko dana nakon toga Petra je bila zdrava kao da se ništa nije bilo ni dogodilo. Došla je doma i mi smo svi zahvalni dragom Bogu za uslišane molitve po zagovoru sluge Božjega o. Ante Antića.

To je nas velika Božja milost po njegovu sluzi o. Antiću. Završavam, da smo ovu posebnu milost ozdravljenja željeli javiti Vicepostulaturi odmah nakon samog ozdravljenja, ali u Vicepostulaturi je bila zamjena vicepostulatora; fra Vladimir Tadić, koji je tek stigao, morao se upoznavati s poslovima Vicepostulature pa smo to naknadno javili, što je doneseno i u glasilu “Dobri otac Antić “.