Kako je rekao fra Mate, život župe sv. Ivana Pavla II. i danas je obilježena posljedicama potresa. Obnova je spora, ponajprije zbog administrativnih problema. Područje župe su naselili Hrvati iz Bosne, posebno Posavine, ali mnoge kuće su u vlasništvu Agencije za promet nekretninama. To znači da obnova ide, ali jako polako. Privatni objekti, ali i više javnih, su u laganom procesu obnove. Ni župna crkva nema krov nad glavom, nego je na mjestu gradnje buduće crkve postavljen kontejner, a troškovi struje plaćaju se za cijelo zemljište. Sve je to dosta stresno, ali Bogu ništa nije nemoguće”, dodao je fra Mate.

Naglasio je da je obnovljen i rad župnog Caritasa koji pomaže najpotrebnijima. Postavljen je i kamen temeljac za župnu crkvu čija će gradnja uskoro početi, ali ljudi su gladni i žedni Boga.

Vjernici žive liturgijski život

Govoreći o liturgijskom životu u župi, fra Mate je rekao da nema puno krštenja i vjenčanja, ali izdaje dosta dozvola župljanima koji bi primili sakramente izvan svojih župâ. Prostor je svakako nedovoljan za sve ljude, ali snalaze se. Dodao je da je sv. Ivan Pavao II., čija je 18. obljetnica smrti upravo na ovogodišnju Cvjetnicu, bio inicijator obilježavanja Svjetskog dana mladih te da mladi rado dolaze i pomažu u župnom životu, ako treba i cijeli dan.

Tumačeći liturgijske geste, fra Mate je naglasio da je procesija na Cvjetnicu slika Kristova ulaska u Jeruzalem, ali i da je procesija, kao takva, i više od toga.

“Nije samo podsjetnik na određeni događaj, nego bi svečani ulaz svećenika u svaku svetu misu trebao imati određenu procesiju, da svećenik čitavu zajednicu vuče za sobom i privlači Kristu prisutnom na oltaru. U procesiji Cvjetnice idemo za svojim Bogom koji danas svečano ulazi u Jeruzalem, ali će isto tako biti izdan. To su dva obilježja Cvjetnice – svečani Isusov ulazak u Jeruzalem, ali i čitanje Muke – dvije suprotnosti”, zaključio je fra Mate.

Otajstvo Cvjetnice

Tumačeći pak otajstvo koje Crkva slavi u nedjelju Cvjetnice, fra Mate je upozorio da će, nažalost, mnogi pozornost ipak zadržati samo na maslinovim grančicama, a dubina otajstva nekako izmiče: “Maslinove grančice svakako nisu središnji događaj Cvjetnice, kao što ni blagoslov mladoga luka i jaja na Uskrs nisu središnji događaj Uskrsa. Rekao bih da bismo mi svećenici trebali najprije okriviti sebe, jer se vodi određena sakramentalizacija, a bez dobre katehizacije”, naglasio je fra Mate.

Kod blagoslovljene vode i tamjana fra Mate uočava prakse koje nisu baš katoličke i više podsjećaju na određene magijske prakse.

“Svi simboli – svaki predmet, cvijeće, maslinove grančice i svijeće i sve što se koristi u liturgiji izuzetno je važno, ali je najvažnija moment i slika – ne samo kod maslinovih grančica nego kod cvijeća uopće – ta žrtvenost, u kojoj je ta grančica i cvijet kojim se ukrašava oltar žrtvovan za Boga. Upravo ta žrtvenost i nas poziva da mi sebe žrtvujemo za Boga i da služimo jedni drugima. Možemo, poput maslinove grančice, biti na određen način i ozdraviteljski jedni prema prema drugima, jer maslina uvijek simbolizira okrjepu, zdravlje i snagu”, dodao je fra Mate.

“Zato bismo i mi, kad već nosimo tu maslinovu granu, trebali pristupati drugima u svojim odnosima. Budimo mi okrjepa jedni drugima i jedni drugima poput blagoga ulja, ako smo toliko vrijedni jedni drugima. Ako nemamo toga da to zaživimo u sebi, uzalud nosimo i tu maslinovu granu. Dakle, sve što koristimo u liturgiji poziva nas da upravo to zaživimo u samima sebi”, pozvao je sugovornik HKR-a.

Emisiju poslušajte u Arhivu emisija na stranici hkr.hkm.hr.