Papin put u Irak ne može se do kraja razumjeti ako se ne prisjetimo kako se papa Ivan Pavao II. uporno protivio vojnoj intervenciji koja je bila motivirana navodnim postojanjem kemijskog oružja za masovno uništenje (što se kasnije pokazalo lažnim) i kako od tada Sveta Stolica smatra rat u Iraku „majkom svih tragedija“ koje su zadesile Irak u posljednjem desetljeću, piše Marinko Pejić za Polis.ba.

Pred američku invaziju 2003. i pad režima Sadama Huseina u Iraku je živjelo oko 1 400 000 kršćana (6 posto od ukupnog stanovništva), podijeljenih na razne crkvene pripadnosti i obrede. Danas ih je manje od 300 000. Još 1999. godine papa Ivan Pavao II. htio je posjetiti Irak, ali Washington se usprotivio. „Ne može se razočarati jedan narod po drugi put“, objasnio je papa Franjo razlog svoga putovanja u Irak bez obzira na opasnosti vezane uz političku nestabilnost i pandemiju.

Papa Franjo se u Bagdadu susreo s katoličkim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama različitih obreda. Svojim dolaskom želio je utješiti i ohrabriti iračke kršćane, izraziti im ljudsku i vjerničku solidarnost, iako ona, naizgled, može malo utjecati na njihov još uvijek težak položaj. “Danas mogu vidjeti i rukom dotaknuti živu Crkvu u Iraku, mogu vidjeti da Krist živi i djeluje u ovom svom svetom i vjernom narodu“, rekao je u propovjedi na nedjeljnoj misi s narodom u Erbilu, glavnom gradu autonomne pokrajine Kurdistan.

Irak / Unsplash

Papin posjet Iraku ima naglašen međureligijski karakter

U arheološkom gradu Uru, po tradiciji rodnom mjestu patrijarha Abrahama, papa Franjo se susreo s predstavnicima svih religija prisutnih u Iraku. U snažnom govoru papa je naglasio nužnost bratstva. U središte je stavio primjer Abrahama koji je zajednički praotac vjere Židovima, kršćanima i muslimanima. Njegov hod u nepoznatu zemlju treba biti nadahnuće za hod u vjeri prema bratstvu. „Abrahamov hod je bio blagoslov mira. On nije bio lagan: morao se suočiti s borbama i rizicima. Pred nama je također teško prohodan put, ali nam je potrebno, kao velikom patrijarhu, učiniti konkretne korake, hodočastiti da bismo otkrili lice drugoga, da bismo podijelili memoriju, poglede u tišini, priče i iskustva“, kazao je papa.

Koje su perspektive za budućnost kršćana u Iraku?

Kršćanske zajednice u Iraku nalaze se danas u realnoj opasnosti pred nestankom s povijesne scene, i to upravo u jednoj od kolijevki kršćanstva. Postoji li mogućnost izlaska iz ove situacije? Jedini put koji nam se čini ispravnim i mogućim, iako još uvijek vrlo neizvjesnim i zacijelo dugim, jest stvaranje arapsko-muslimanskog sustava dovoljno demokratskog i progresivnog koji bi garantirao svim svojim građanima, pa tako i kršćanima, temeljna ljudska prava. Taj sustav se ne može nametnuti izvana, snagom oružja ili ekonomijom, on se mora razviti iznutra, na univerzalnim ljudskim vrednotama i kategorijama kao što su bratstvo i solidarnost, vrednote koje su bile u središtu papinog posjeta Iraku, vrednotama na koje nas papa Franjo, uporno i posvuda poziva.

Iračanin / Unsplash

„Irak je pretrpio mnoga nasilja od terorizma i sektaških sukoba koji se često temelje na fundamentalizmu koji ne može prihvatiti miran suživot različitih etničkih, kulturalnih i religijskih identiteta. Sve je to dovelo do smrti, razaranja i danas vidljivih ruševina, i ne samo na materijalnoj razini: šteta je puno veća ako se misli na netrpeljivost koja se uselila u srca mnogih ljudi i zajednica, za čije će iscjeljenje trebati mnogo godina“, podsjetio je papa u obraćanju iračkom predsjedniku Barhamu Salihu i iračkom narodu.

Papin posjet Iraku možda neće promijeniti kompleksnu geopolitičku situaciju ove izmučene zemlje, ali njegova iskrena gesta solidarnosti i blizine s patnjom tih ljudi ima svejedno veliku vrijednost. Kada imamo bolesnog prijatelja ili brata, idemo ga posjetiti u bolnicu. Naš posjet neće izliječiti njegovo tijelo, ali hoće njegovu dušu.