Riječi Svetog pisma nisu napisane da bi ostale zatočene na papirusu, pergamentu ili papiru, već da bi ih osoba koja moli prihvatila i da bi one u njezinu srcu pustile svoju klicu. Kako čitati Bibliju da ona postane živa Božja riječ koja nas mijenja?
Jesi li se ti uopće susreo s Gospodinom, s tim retkom?
“Taj biblijski redak je napisan i za mene, stoljećima ranije, da mi donese Božju riječ. Napisan je za svakog od nas,” rekao je papa na općoj audijenciji u Vatikanu 27. siječnja nastavljajući niz svojih promišljanja o molitvi.
“Čitamo, dakle, Pisma zato da ona „čitaju“ nas. Milost je to što se možemo prepoznati u ovoj ili onoj osobi, u ovoj ili onoj situaciji. Biblija nije napisana za ljudski rod općenito, nego za nas, za mene, za vas, za muškarce i žene od krvi i mesa, muškarce i žene s imenom i prezimenom, poput mene, poput tebe. A Božja riječ, prožeta Duhom Svetim, kad je primimo otvorena srca, nikada ne ostavlja stvari kao prije, nešto mijenja. I to je milost i snaga Božje riječi.”
Pomalo me smeta me kad čujem kršćane kako recitiraju biblijske retke kao papige
“Mi smo svetohraništa u kojima Božje riječi žele biti primljene i čuvane, kako bi mogle pohoditi svijet. Zato Bibliji valja pristupiti bez skrivenih motiva, bez njezine instrumentalizacije,” savjetuje papa ističući kako vjernik u Svetome pismu ne traži potporu vlastitom filozofskom pogledu ili moralnom shvaćanju, nego se nada susretu s Bogom: “Pomalo me smeta kad čujem kršćane kako recitiraju biblijske retke kao papige. „O da, Gospodin kaže…, on želi tako…“. Ali jesi li se ti uopće susreo s Gospodinom, s tim retkom? Nije riječ samo o tome da ga se zapamti, nego je posrijedi spomen srca, ono sjećanje koje te otvara za susret s Gospodinom. A ta riječ, taj redak, dovodi do susreta s Gospodinom.”
Svaki dan Bog prolazi i sije sjeme u tlo našega života
Papa je podsjetio na iskustvo koje imaju svi vjernici kada nam neki odlomak Svetog pisma, koji smo već mnogo puta čuli, “jednoga dana odjednom progovori i osvijetli situaciju kroz koju prolazim. Ali da bi omogućio ove trenutke toga dana, moram biti tamo, na susretu s tom Božjom riječi, moram biti tamo i slušati tu Božju riječ. Svaki dan Bog prolazi i sije sjeme u tlo našega života.”
Podsjećajući na riječi svetog Augustina ‘Bojim se Boga kad prolazi, bojim se da će proći, a da ja to neću primijetiti’, papa ukazuje na to da Bog stalno prolazi kroz Pisma, dok mi propuštamo trenutke milosti u prepoznavanju i slušanju Njegove riječi: “Svaki dan Bog prolazi i sije sjeme u tlo našega života. Ne znamo hoće li danas pronaći suho tlo, trnje ili dobro tlo u kojem će bačeno sjeme potjerati klice (usp. Mk 4, 3). Ovisi o nama, o našoj molitvi, o otvorenom srcu kojim pristupamo Pismima hoće li ona postati za nas živa Božja riječ.”
Lectio Divina (Božansko čitanje)
Sveti Otac je primijetio kako kršćanska tradicija obiluje iskustvima i razmišljanjima o molitvi sa Svetim pismom, a posebno je izdvojio metodu “lectio divina” koja se javila među monasima, ali koju sada prakticiraju i vjernici u župama:
“Najprije se pojedini biblijski odlomak čita pažljivo, štoviše, rekao bih s „posluhom“ tekstu kako bi se razumjelo što sam po sebi znači. Nakon toga se ulazi u dijalog sa Svetim pismom, tako da te riječi postaju razlogom za meditaciju i molitvu: uvijek se strogo držeći teksta, počinjem se pitati ‘što taj tekst govori meni’. To je osjetljiv korak: ne smijemo skliznuti u subjektivističke interpretacije, već poći živim tragom Predaje koja svakoga od nas povezuje sa Svetim pismom. I posljednji korak lectio divina je kontemplacija. Ovdje riječi i misli ustupaju mjesto ljubavi, kao između ljubavnika koji se ponekad samo gledaju u tišini. Biblijski tekst ostaje, ali kao neko zrcalo, kao neka slika nad kojom se valja zamisliti. I tako dolazi do dijaloga.”
Kršćanski je život, u isti mah, djelo poslušnosti i stvaralaštva
Dobar kršćanin mora biti poslušan, ali mora biti stvaralački nastrojen, poručio je na kraju papa Franjo. “Poslušan, zato što sluša Božju riječ; stvaralački nastrojen, zato što u sebi ima Duha Svetoga koji ga potiče da je provodi u djelo, da je pronosi dalje. Isus to kaže na kraju jednog od svojih govora u prispodobama služeći se sljedećom usporedbom:
‘Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro’ (Mt 13, 52)'”
Sveto pismo je nepresušno blago, zaključio je papa.