Jedno od važnijih obilježja došašća jesu rana misna slavlja. Među Hrvatima su prozvana zornicama, za koje su brojni narodi zadržali latinski naziv missae rorate. On je uzet iz ulazne pjesme Rosite nebesa odozgo, i oblaci daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja i procvjeta Spasiteljem (Iz 45,8). Po prvoj riječi „rosite“, taj tekst postao je svojevrsnim simbolom misâ zornicâ! Jedan je od tipičnijih starozavjetnih zaziva koji se često čuju u došašću. Odjekivao je u bogoslužju već rano, čini se čak u 4. stoljeću.

Lectio Brevis zanimljivim i jednostavnim animacijama približava posjetiteljima katolički nauk, ideje bliske kršćanstvu te sve što je korisno za bolji i kvalitetniji život.

U emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" u petak, 27. studenoga, mons. Antun Sente st., župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela odgovarao je na pitanja slušatelja. Među njima se našlo pitanje o novim mjerama i dopuštenju da na misnom slavlju u crkvi sudjeluje 25 vjernika.

Došašće je vrijeme iščekivanja Onoga koji je spasio svijet i vrijeme priprave za susret sa Spasiteljem. Takvu ili sličnu definiciju došašća zasigurno već znamo. Međutim, pripremamo li se doista za taj susret ili samo pripremamo svoje kuće da ne bi imale iste ukrase kao i lani?

Ljubav čini čudo umnažanja, ali to ne znaju svi. To znaju samo “siromašni u duhu”. Oni koji nisu ni svjesni da su “svoj” život izgubili. Koji u njemu i ne vide život, smisao, radost, i nisu svjesni svoga odricanja, “gubitka”. Tko svoj život želi spasiti, izgubit će ga; a tko ga izgubi − u ljubavi − spasit će ga!

Suvremeni život vrlo je aktivan i lako je u svakodnevnim poslovima zaboraviti na Boga. Iako je dobro biti usredotočen na zadatak koji obavljamo, ne smijemo zaboraviti da nas, bez obzira što radili, prati Otac Nebeski. Ako Ga želimo pozvati da bude s nama u svakoj aktivnosti učinimo to na način sv. Franje Saleškog.

Pastoralna skrb tijekom pandemije izazovna je za svakoga župnika. No, u posljednje smo vrijeme svjedočili kako upravo ova zahtjevna vremena u nama bude domišljatu ljubav. Tako se i u Župi sv. Alojzija Gonzage, na čijem se području nalazi i Neuropsihijatrijska bolnica koja skrbi za 600-ak pacijenata, još od svibnja na inovativan način pokušava zauzeti brigu za sve župljane na području župe, vodeći se uz duhovnu skrb, brigom za zdravlje i sigurnost svojih župljana koji se okupljaju na misama.

"Molio je krunicu pred Presvetim i ukazao mu se Isus. On je biskup. Ne laže. Znate li što je Isus imao u ruci? Naš Isus kojega primamo u svetoj pričesti. Isus kojeg volimo i kojemu smo predali svoje živote. Što je imao u ruci? Imao je mač! Čelični mač! E, to je moj Isus! Ne kažem da je moj Isus Conan ili Hrabro Srce…  Ali naš Isus je došao s mačem svome biskupu! U kraju koji pati pod radikularnim islamskim terorizmom", rekao je otac Donald Calloway, prepričavajući iskustvo nigerijskoga biskupa o snazi krunice.

Iako ih ne vidimo, kontemplativni redovnici i redovnice kontinuirano udahnjuju život svijetu. Poneki se pitaju koji je smisao i koja vrijednost njihova postojanja u našem vremenu, u kojem ima toliko mnogo hitnih situacija gdje bi se valjalo suočiti sa siromaštvom i oskudicom. Kakav učinak može imati njihova molitva u vidu rješenja tolikih konkretnih problema koji neprekidno pogađaju čovječanstvo?

Crkvena godina, za razliku od kalendarske, ne počinje fiksnim datumom, odnosno prvim danom siječnja, nego nedjeljom koja je najbliža blagdanu svetog Andrije (30. studenoga). Ta se nedjelja naziva prvim danom došašća.