Marija de Mattias se rodila 4. veljače 1805. u Vallecorsi, u biskupiji Gaeta, u Italiji. Njezini roditelji Ivan i Oktavija dali su joj duboko kršćanski odgoj. Dijete je bilo zadojeno naglašenom pobožnošću, a toj kreposti kasnije se pridružiše još dvije: čednost i umrtvenost. To su one u svijetu neugledne vrline, ali koje na osobit način pomažu rastu svetaca.

Mladi Pakistanac Akash Bashir preminuo je 15. ožujka 2015., kada su bombaši samoubojice napali katoličku crkvu Sv. Ivana u Youhanabadu, Lahore. Bombaš samoubojica pokušao je ući u crkvu kada ga je 20-godišnji volonter Akash Bashir spriječio i zaustavio na vratima. Zahvaljujući njegovom nesebičnom činu, crkva s više od 1000 katolika u njoj bila je očuvana od izravne eksplozije.

"Da bismo poveli ljude da ozdrave potrebno je da sami doživimo ozdravljenje. Želimo li da drugi vide svjetlo, potrebno je da sami iziđemo iz tame i mraka, iz ovisnosti i depresije, te uđemo u svjetlo Božje. Patnja nije tu da nas uništi, nego da nas uvede u uskrsnuće, svjetlo i život", ističe mons. Tomislav Ivančić.

Bl. Ivan Merz u posljednjem periodu svoga života, tj. za vrijeme svoga aktivnog djelovanja u Zagrebu nakon završenog studija u Parizu, bio je usko povezan s isusovcima.

Preporuča se činiti bilješke i zapisivati ideje koje nam sinu tijekom obnove, ali najvažnije je da se stavimo pred Gospodina, da gledamo Njega i dozvolimo njemu da nas gleda.

U uvodniku prvog broja Radosne vijesti, koji je izišao u veljači 1972. godine, predsjednik Misijskog vijeća BKJ-a dr. Smiljan Franjo Čekada, nadbiskup vrhbosanski, piše: „Tako smo (eto) nazvali svoj misijski list, s kojim izlazimo pred našu katoličku javnost. Reći će se možda: zar i opet novi list? Zar ih već nemamo dosta? I profanih, svjetovnih, i crkvenih, vjerskih. Naša je publika prezasićena. Ne može ni izdaleka konzumirati svega, što joj se putem štampe nudi... Možda je to istina. Još prije rata bolovali smo od hipertrofije katoličkog tiska. Mi smo Hrvati malen narod, pa smo ipak imali preko 80 vjerskih listova. Nisu, istina, svi bili listovi velikog formata, a nisu svi bili ni namijenjeni širokoj publici… Eto, mi smo rekli svoje. I sada puštamo u svijet svoje miljenče, svoju 'Radosnu Vijest'. Ona će pokucati na sva katolička srca, koja vjeruju, koja se nadaju, koja ljube…“

Blagdan sv. Ivana don Bosca proslavljen je u ponedjeljak 31. siječnja u Župi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru gdje djeluju salezijanci, a svečano večernje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je don Mihovil Kurkut. Iznoseći niz poticaja u preispitivanju našeg osobnog odnosa s Gospodinom, don Mihovil je u snažnoj propovijedi istaknuo važnost znanja da nas Gospodin ljubi i da dajemo sebe u susrete.

Donosimo ulomak iz posljednje propovijedi bl. Alojzija Stepinca napisane vlastitom rukom samo osam dana prije smrti. Nadbiskup Stepinac je na misi 2. veljače 1960., kad je posljednji put propovijedao, blagoslovio svijeću i rekao župniku Vranekoviću kako će je ove godine sigurno trebati. Osam dana nakon Svijećnice župnik Vraneković pružio je umirućem kardinalu goruću svijeću koju je blagoslovio na blagdan Svijećnice. Nekoliko minuta kasnije kardinal Stepinac je umro.

Hodati u svjetlu znači živjeti pošteno, krjeposno, čestito, bez grijeha. Krist je svjetlo koje je došlo na ovaj svijet. Vjera daje svjetlo. Ona je nutarnje svjetlo koje se ne gasi. U tom svjetlu uspostavljamo živi odnos s Bogom nevidljivim i vječnim. Svjetlo je simbol života, sreće i radosti. Tama je simbol smrti, nesreće i tuge.

Na današnji dan 1941. u bolnici na Sušaku rođen je Vjekoslav Linić, koji je sa sedamnaest godina stupio u franjevački novicijat i uskoro postao fra Zvjezdan, kojeg pamte ga mnoge generacije vjernika. Podsjećamo na njegov životni put!