Na današnji dan - 10. kolovoza 1910. godine, Padre Pio zaređen je za svećenika. Minimalna kanonska dob za primanje u svećenike je 24 godine. Brat Pio bio je lošeg zdravlja i u strahu da će brzo umrijeti pa je zamolio generalnog ministra kapucinskog reda da pošalje zahtjev Svetoj stolici i preporuči izuzetak. „Objašnjavajući moje trenutno zdravstveno stanje… ako je Bog odlučio skratiti moj boravak na zemlji, umrijet ću sretan“, napisao je generalu Padre Pio.
Padre Benedetto 6. srpnja 1910. obavijestio je Pija kako je Sveta stolica dopustila izuzeće pa je 10. kolovoza u dobi od 23 godine, Padre Pio zaređen za svećenika u katedrali u Beneventu.
14. kolovoza Padre Pio slavio je mladu misu u rodnoj Pietrelcini. Padre Agostino na slavlju je kazao: “Lošeg si zdravlja pa ne možeš biti propovjednik. Zato ti želim da postaneš sjajni ispovjednik.” Odmah potom Padre Pio je donio odluku što mu je činiti svakog dana: “Četiri sata meditacije dnevno, izmoliti ne manje od pet Gospinih krunica, devetnice Gospi od Pompeja, svetom Josipu, svetom Mihovilu, svetom Anti, svetom Franji, Presvetom Srcu Isusovu, svetoj Riti i svetoj Terezi.”
Padre Pio na sličici uspomene za ređenje dao je napisati: “Isuse, moj dahu i životu, danas sa strepnjom uzdižem Tebe u misteriju ljubavi kako bi za svijet bio Put, Istina i Život, a za Tebe sveti svećenik i savršena žrtva”, piše portal Padre Pio.
https://www.instagram.com/p/CDsvJCvJPYa/?igshid=sct0ofavkcka
Nevidljive Kristove rane
Salvatore Pannullo, župnik u Pietrelcini, posvjedočio je kako mu je 7. rujna pokazao rane i rekao: “Oče, učinite mi uslugu. Zamolite Isusa da ih uzme. Želim trpjeti, želim umrijeti od trpljenja, ali u skrovitosti.” Molili su zajedno i Bog je uslišao molitvu; rane su nestale a trpljenje se nastavilo. Kada se ocu Panullu 1918. rečeno da je Padre Pio dobio stigme, odgovorio je: “Sad ih vidite, ja sam ih vidio još 1910.”
U pismu Padre Agostinu 8. rujna 1911. detaljnije je opisao rane: “Sinoć mi se dogodilo nešto što ne mogu ni objasniti ni razumjeti. U sredini dlana pojavilo se nešto crveno, veličine i oblika jednog malog novčića, s jakom probadajućorn boli u sredini toga crvenog mjesta. Ta se bol pojačala u sredini lijeve ruke, i to tako jako da još uvijek traje. I na nogama osjećam malu bol. Ova se pojava ponavlja sada već gotovo godinu dana. Ali nemojte se uznemirivati što Vam to govorim prvi put. Uvijek sam dopuštao da me pobijedi ova vraška stidljivost. A kada biste znali koliko se i sada moram prisiljavati da Vam to kažem! Imao bih Vam mnogo toga reći, ali teško nalazim prave riječi za to. Na oltaru osjećam ponekad tako jako rasplamsavanje cijeloga moga bića da Vam to ne mogu opisati. Tada mi je kao da će mi lice potpuno izgorjeti. Kakvi su to znaci, ja ne znam.”
U listopadu 1911. nakon pregleda kod poznatog liječnika dr. Antonija Cardarellija u Napulju, zbog lošeg zdravstvenog stanja nadređeni su ga poslali u Venafro kako bi se oporavio. Prema dijagnozi liječnika, dani mladog fratra bili su odbrojani pa je stoga bio poslan u najbliži samostan jer nije mogao daleko putovati. Tijekom mjesec i pol dana boravka u samostanu, zajednica je primjetila prvi nadnaravni fenomen: božanske ekstaze koje su trajale do sat vremena i strašni demonski napadi od nekoliko minuta.
U svom dnevniku u Venafru, Padre Agostino je zapisao: “U studenom 1911. zajedno s gvardijanom samostana, fra Evangelistom, vidio sam brojne ekstaze i mnoge đavolske napade na Padre Pija. Sotona bi mu se pojavljicao u obliku gole plesačice, duhovnika, gvardijana, Pape Pija X., anđela čuvara, svetog Franje, Djevice Marije i kao čitava vojska demona. Povremeno nije bilo takvih vidljivih napada, ali bio je fizički napadan da mu je tekla krv, mučili su ga zastrašujući zvukovi i bio je pokriven pljuvačkom. Od svih se napada obranio zazivajući ime Isusovo.”