Dok se molio u crkvi, otac Pio je čuo Isusa kako govori: „S kakvom nezahvalnošću ljudi vraćaju za moju ljubav! Manje bi me vrijeđali da sam ih manje volio. Moj Otac ih više ne želi podnositi. I ja ih želim prestati ljubiti, ali ne mogu! Moje srce je načinjeno da ljubi! Slabi i kukavički ljudi se ne trude da savladaju kušnje i zaista se naslađuju u svojim zloćama. Duše kojima sam bio posebno naklon iznevjerile su me kada sam ih kušao, slabi su se prepustili preprekama i beznađu, dok su se jaki opustili. Ostavljaju me samog po noći, samog po danu u crkvama. Više ne mare za Presveti Oltarski Sakrament. Jedva itko govori o ovom Sakramentu ljubavi, čak i oni koji govore, govore sa velikom ravnodušnošću i hladnoćom. Moje srce je zaboravljeno."
Otac Pio je za svoga života imao mnogo zapanjujućih viđenja.
U ožujku 1913. godine otac Pio je pisao svome ispovjedniku, bratu Agostinu, i rekao mu sljedeće: “U petak ujutro, još sam bio u krevetu kada mi se ukazao Isus. Bio je veoma tužan i žalostan. Pokazao mi je veliki broj svećenika, među njima i razne crkvene velikodostojnike. Jedni su oblačili svete haljine, dok su ih drugi skidali. Pogled na žalosnog Isusa mi je zadao veliku bol pa sam Ga pitao zašto toliko trpi. Nije mi odgovorio samo je gledao prema ovim svećenicima. Kada se umorio od gledanja okrenuo je pogled. Podigao je oči prema meni i dvije suze su potekle niz Njegove obraze. Išao je od gomile svećenika sa izrazom gađenja i prezira, plačući: Koljači!”
Moj sine, ne vjeruj da je moja muka trajala samo tri sata. Ne, moja muka će trajati sve do kraja svijeta zbog ovih kojima sam dao najviše.
Okrećući se prema meni rekao je: “Moj sine, ne vjeruj da je moja muka trajala samo tri sata. Ne, moja muka će trajati sve do kraja svijeta zbog ovih kojima sam dao najviše. Tijekom moje muke, moj sine, ne smijemo spavati. Moja duša traži nekoliko kapi ljudskog sažaljenja. Ali uzalud, ostavljaju me samog pod težinom ravnodušnosti. Koliko sam puta bio spreman da ih uništim, ali su me zadržali anđeli i duše koje me ljube. Piši svom ispovjedniku i reci mu šta si vidio i šta si čuo ovo jutro. Reci mu da tvoje pismo pokaže provincijalu.”
Više ne mare za Presveti Oltarski Sakrament. Jedva itko govori o ovom Sakramentu ljubavi, čak i oni koji govore, govore sa velikom ravnodušnošću i hladnoćom.
Dok se molio u crkvi, otac Pio je čuo Isusa kako govori: “S kakvom nezahvalnošću ljudi vraćaju za moju ljubav! Manje bi me vrijeđali da sam ih manje volio. Moj Otac ih više ne želi podnositi. I ja ih želim prestati ljubiti, ali ne mogu! Moje srce je načinjeno da ljubi! Slabi i kukavički ljudi se ne trude da savladaju kušnje i zaista se naslađuju u svojim zloćama. Duše kojima sam bio posebno naklon iznevjerile su me kada sam ih kušao, slabi su se prepustili preprekama i beznađu, dok su se jaki opustili. Ostavljaju me samog po noći, samog po danu u crkvama. Više ne mare za Presveti Oltarski Sakrament. Jedva itko govori o ovom Sakramentu ljubavi, čak i oni koji govore, govore sa velikom ravnodušnošću i hladnoćom. Moje srce je zaboravljeno.”