Padre Pio često je govorio o zahvalnosti i isticao kako svaki čovjek treba biti zahvalan, a o tome svjedoči Adolfo Affatato, jedan od posljednjih živućih duhovnih sinova talijanskog sveca, autor knjige “Padre Pio i ja”, prenosi Aleteia.

Jedne večeri Adolfo je pitao Padre Pia oprašta li Bog sve grijehe, a Padre Pio mu je odgovorio: “Sine moj, Bog je dobar Otac i on oprašta svima. No, postoji jedan grijeh kojeg mu nije lako oprostiti, čovjekova nezahvalnost. No on zna čekati.”

U svojoj knjizi ispričao je jedan događaj koji je imao s jedinom političarem koji ga je pratio na susret s Padre Pijom. Taj političar ga je dočekao na a željezničkoj stanici u Foggiji.

Tijekom ručka, njegov pratilac je sasvim otvoreno razgovarao s Adolfom i to ga je činilo nemirnim jer je imao osjećaj da ovaj misli da može raditi i govoriti što god hoće. Dok su razgovarali ispričao mu je kako je u životu dao tri zavjeta, ali ih je sve prekršio. Zbog toga nije osjećao zadovoljstvo. Kada je čuo za Padre Pija odlučio je upoznati ga i staviti se pod njegovo duhovno vodstvo.

Kad su napokon došli u samostan u San Giovanni Rotondo, Adolfo i političar sačekali su Padre Pija da izađe iz svoje sobe. Nakon što je izašao iz svoje sobe, prvo je pozdravio druge fratre, a onda pogledao Adolfa i upitao ga: “Tko je taj kojeg si doveo danas?”

“Oče, ovaj gospodin bi htio da ga blagoslovite”, odgovorio je Adolfo.

“Baš si mi predivnog čovjeka doveo. Reci mu da je tri puta dao zavjet i svaki ga put prekršio. Ovo je posljednja šansa koju mu Bog daje. Treba otići pred Presveti sakrament i moliti oproštenje za svoje grijehe”, uzvratio je Padre Pio te nastavio svojim poslom bez da je pozdravio političara.

Adolfo svjedoči kako je bio iznenađen nakon što je ponovno posvjedočio nadnaravnim darovima Padre Pija. Adolfo je poznavao Padre Pija kao blagu i očinsku figuru, ali taj kapucinski svetac ponekada znao biti grub i strog prema onima koji su griješili protiv Boga i zanemarivali svoje kršćanske dužnosti. Padre Pio je obično iznimno patio iza takvih susreta jer bi vidio ogromnu nezahvalnost kod ljudi.

Nitko osim političara i Padre Pija nije znao o kojim se grijesima i zavjetima se radi niti  na koji ih je način prekršio. Adolfov suputnik nakon ovoga susreta s Padre Pijom se slomio i otišao u suzama.

Drugi kapucin, o. Onorati, rekao je Adolfu da je te večeri pitao Padra Pija je li možda bio pregrub prema političaru, a Padre mu je, bez ustruačavanja, odgovorio: “Da si mogao proučiti njegovu dušu, vidio bi da u njegovom srcu nema samo sedam smrtnih grijeha, nego sedamdeset.”

Adolfo je kasnije saznao da je nakon susreta s Padre Pijom u San Giovanni Rotondu političar radikalno promijenio svoj život. Kroz Padra Pija Bog je otključao vrata njegova srca, blokirana ponosom i pohlepom, te ga napunio ljubavlju.

Kao što je Padre Pio rekao: “Bog može čekati.”

Kroz ovu situaciju Adolfo je shvaćao da je zahvalnost vječna vrlina. Čim više zahvaljujemo Bogu za ono što je za nas napravio, tim više otvaramo srce za nove blagoslove.