Govoreći o novoj službi provincijala, p. Šujević je naglasio da će mu u fokusu biti briga za ljude, briga za formaciju (početnu ili trajnu), apostolsko poslanje, vjernost isusovačkom načinu životu, a s druge strane tu je upravljanje i organizacija Družbe Isusove.

“Malo je poznato da Hrvatska pokrajina Družbe Isusove ne brine samo o području Republike Hrvatske već i Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Bugarske. To je poprilično područje, a mi imamo svoje zajednice u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, Opatiji, Dubrovniku, Sarajevu, Beogradu i Skopju. U tim zajednicama djeluje 115 isusovaca”, istaknuo je p. Šujević.

A kako se opredjeljuju za određenu vrstu apostolata, p. Sebastian Šujević je naglasio kako osluškuju Gospodinov poziv u duhovnim vježbama.

Gdje nas treba Crkva, nalazimo načine kako to ostvariti.

“Naš najveći doprinos je u duhovnim vježbama koje osmišljavamo, bilo da traju samo nekoliko dana do onih koje se održavaju svakog dana. Pronalazimo se i u raznim drugim apostolatima, kao što je vođenje župe i vođenju institucija. Naime, imamo Filozofski fakultet i Filozofsko-teološki institut te isusovačku gimnaziju u Osijeku. Također, radimo s mladima, tu je Studentski katolički akademski centar. Imamo i volontere. Vodimo razne grupe mladih koji se okupljaju radi nekih inicijativa te razne udruge. Duhovni smo pratitelji različitih inicijativu. Navest ću Marijanski pokret, p. Ike Mandurić vodi Krunicu Hrvata svega svijeta, potom p. Tvrtko Barun vodi “Centar za duhovnost i kulturu Ignacije”. Svugdje smo gdje ima potrebe, a upravo je to naš način postupanja. Gdje nas treba Crkva, nalazimo načine kako to ostvariti.”

Prema riječima provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Sebastiana Šujevića, duhovne vježbe su važne zbog razlučivanja, odnosno vidjeti kamo Gospodin poziva, a primarno su važne da si čovjek posloži život.

“Duhovne vježbe žele naučiti čovjeka da se oslobodi grijeha, a potom da osluškuje Gospodina i izgradi svoj identitet te se ostvari kao dijete Božje. Važno je da čovjek upozna svoje sinovstvo i upozna svoje talente te da nauči komunicirati s Gospodinom kao prijatelj s prijateljem. To je vjerojatno i najveća potreba suvremenog čovjeka, da bude u miru i da ima jasan i svoj identitet. Tu nam sveti Ignacije daje potporu: prvo da se sami ostvarimo, a potom da idemo zajedničkim putem.”

P. Sebastian Šujević otkrio je kako je i sam odrastao na isusovačkoj župi u Rijeci, točnije u župi Presvetog Srca Isusova na Zametu.

“Ondje sam upoznao isusovce koji su mi bili prvi svjedoci vjernika pa i svećeništva. U njima sam vidio ono što sam i kasnije sam htio nasljedovati. Prvenstveno, moram reći, upoznao sam živog Gospodina kroz sakramente, osobito euharistiju, a istovremeno i laičku inačicu kršćanskog života gdje sam upoznao udrugu koja prakticira ignacijansku duhovnost. Upoznao sam je, iskusio je i svake godine prolazio duhovne vježbe te se tu rodila ljubav prema ignacijanskoj duhovnosti, a otkrio sam i poziv da budem redovnik i svećenik”, istaknuo je p. Šujević.

Da ga je dodirnuo Duh Sveti, potvrdio je sam o. Sebastian Šujević koji vjeruje da su to mnogi doživjeli, ali si nisu to mogli objasniti.

“Upravo sam živoga Boga doživio u iscjeljenju, odnosno u ispovijedi i to uopće prije nego što sam čuo za karizmatski pokret. U jednoj ispovijedi, u jednoj adoraciji, u duhovnim vježbama doživio sam Božju prisutnost i Božji govor pa čak i u fizičkoj pojavnosti sam ga osjetio. Naime, osjetio sam neku unutarnju toplinu i ganuća pa čak osjećaja ljubavi i opraštanja”, poručio je provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Sebastian Šujević.

Cijelu emisiju “Sutra je dan Gospodnji” poslušajte ovdje: