Nemogućnost začeća ima mnoge uzroke, istaknuo je za Hrvatsku katoličku mrežu p. Marko Glogović: "Ali baš zato što je to velik problem odlučili smo se na jedno ovakvo konkretno djelo tj. mjesto gdje se s tim problemom može doći, popričati, dobiti savjet svećenika, blagoslov svećenika, možemo zajedno moliti, razmatrati, ono što zapravo zovemo i križem, jer takozvana neplodnost je u crkvenim dokumentima, rječniku, praksi nazivana križem."
Na svetkovinu Male Gospe 8. rujna u Sveticama kod Ozlja bit će svečano otvorena ‘Nazaretska kućica’, duhovno utočište za supružnike željne potomstva, mjesto susreta, molitve, radosti i zahvalnosti za plodove molitve. U emisiji Aktualno Hrvatskog katoličkog radija razgovarali smo s p. Markom Glogovićem, idejnim začetnikom ovog projekta.
Povodom otvorenja ‘Nazaretske kućice’ p. Marko Glogović, koji je nakon 20 godina djelovanja u Apostolatu za život došao na ideju otvoriti ovo istinsko duhovno utočište za mnoge bračne parove, za Hrvatsku katoličku mrežu ističe: „Već točno 20 godina, koliko je star ili mlad naš Apostolat za život koji smo mi pavlini pokrenuli 1999. g. u rujnu na blagdan Gospe Žalosne u Zagrebu, intenzivno radim s bračnim parovima koji žele djecu. Puno mislim na njih, puno molim za njih i s njima i zaista mislim da je ovo Božji ili Gospin dar za 20. obljetnicu našeg Apostolata, da smo mogli doći do jednog posebnog mjesta susreta i molitve za one koji žele začeti i roditi djecu. Mi znamo da je to ogroman problem u današnje vrijeme posvuda, a pogotovo kod nas na zapadu.”
U Apostolatu za život ne koriste izraz ‘neplodni supružnici’, već ‘supružnici željni djece’, razumijevajući bol i trpljenje parova koji ne mogu začeti svoje dijete.
Nemogućnost začeća ima mnoge uzroke, istaknuo je p. Glogović dodajući da postoji čitav jedan mozaik uzroka: duhovnih, psihičkih, fizičkih, materijalnih, povezan je i s poslom, s prehranom, sa stresom. “Ali baš zato što je to velik problem odlučili smo se na jedno ovakvo konkretno djelo tj. mjesto gdje se s tim problemom može doći, popričati, dobiti savjet svećenika, blagoslov svećenika, možemo zajedno moliti, razmatrati, ono što zapravo zovemo i križem, jer takozvana neplodnost je u crkvenim dokumentima, rječniku, praksi nazivana križem.”
U Apostolatu za život, ističe naš sugovornik, ne koriste izraz ‘neplodni supružnici’, već ‘supružnici željni djece’, razumijevajući bol i trpljenje parova koji ne mogu začeti svoje dijete. „Ta bol je zaista nešto specifično”, objašnjava: „Tko ne nosi taj teret teško može shvatiti, jer žena je stvorena da bude majka… Čovjek je u Božjem planu stvoren da rađa potomstvo, bilo u duhovnom bilo u biološkom, fizičkom smislu. Zato je to veliko breme, posebna tuga parova koji ne mogu imati djecu, to je problem koji ih pritišće i stvara jednu psihičku prepreku, blokadu, paralizu, dakle jedna vrlo teška tema, ali danas vrlo potrebna i mislim da se mi kao Crkva i posebno kao Apostolat za život stvarno moramo zalagati za te drage supružnike.”
Meni je u tom trenutku tako jasno sinulo da bi tu štalicu trebalo prenamijeniti, preurediti, ne znam to opisati. Jednostavno mi je došla konkretna misao, jedan plan da ta štalica postane baš ovo što je sad već na pragu završetka, a to je ‘Nazaretska kućica’ Male Gospe, odnosno štalica ili jaslice Male Gospe.
Zanimljiva je priča kako je nastala ‘Nazaretska kućica’ u Sveticama kod Ozlja. „Naš samostan Svetice posvećen rođenju Blažene Djevice Marije od 16. stoljeća, nalazi se na brdu na 520 metara nadmorske visine, a kraj samostana 50-ak metara dalje imali smo već možda i 150 godina jednu lijepu, ne preveliku, ne premalu štalicu od 100 kvadrata koja je prije pavlinima služila za stoku”, tumači p. Glogović.
“Moram reći da pavlina ovdje nije bilo 200 godina, jako dugo nije bilo ni svećenika, jer je `47. ovdje ubijen svećenik, pa je zavladao strah. Međutim, ja sam prije godinu dana šetao, odnosno mene je šetao moj pas, imam jednog simpatičnog psa, inače se zove Gringo Glogović”, nasmijao se p. Marko i nastavio: “I dok sam molio krunicu odjednom stanem i gledam tu štalicu s glavne ceste, a štalica je prekrivena drvećem. Dakle džungla, potpuno neugledna, potpuno nevidljiva, neupotrebljiva rekli bismo, s rupama na krovu, s popucalim zidovima, ne možeš ni doći, a ako i dođeš ne možeš ući, puna je životinja, zmija, lisica, a iza štale je šuma. Međutim, meni je u tom trenutku tako jasno sinulo da bi tu štalicu trebalo prenamijeniti, preurediti, ne znam to opisati. Jednostavno mi je došla konkretna misao, jedan plan da ta štalica postane baš ovo što je sad već na pragu završetka, a to je ‘Nazaretska kućica’ Male Gospe, odnosno štalica ili jaslice Male Gospe. Radi se o bebi Mariji, o maloj Mariji, rođenoj od Ane i Joakima, o onoj koja kaže poslije u Lurdu: ‘Ja sam Bezgrešno Začeće’.”
Ova kućica neće primati samo parove željne djece, već će tu moći doći i roditelji, djedovi i bake, zahvaliti na potomstvu, zahvaliti na svojoj djeci i unucima.
Naš sugovornik ističe kako je ova pobožnost poznata u Italiji i Francuskoj gdje je i nastala u 15. stoljeću, no kod nas je gotovo nepoznata. Nada se stoga da će ovo mjesto biti blagoslovljeno mjesto susreta, molitve, radosti i zahvalnosti za plodove te molitve. S obzirom da i nosi ime Male Gospe, svečano otvorenje će biti na svetkovinu Male Gospe 8. rujna, no ova kućica neće primati samo parove željne djece, već će tu moći doći i roditelji, djedovi i bake, zahvaliti na potomstvu, zahvaliti na svojoj djeci i unucima.
Kao neumorni radnik u Božjem vinogradu, p. Marko Glogović nije stao samo na uređenju ‘Nazaretske kućice’, već je ostvario još jedan projekt. Naime, od glavne ceste uredili su i prekrasan botanički vrt koji svjedoči o ljepoti Gospe, naše nebeske Majke odnosno djeteta Marije, djevojčice Marije u kojoj možemo vidjeti Božju ljepotu i dobrotu, Božju blagost i nježnost.
Iza botaničkog vrta zatim slijedi i spilja sv. Ane, majke Blažene Djevice Marije, a iza nje su i postaje jedne posebne pobožnosti za koju su dobili odobrenje generala reda. To je pobožnost Marijinog puta koja se sastoji od pet postaja, a pri svakoj se razmatra jedan dio Marijinog djetinjstva.
Iako mnogi parovi svjedoče uslišanju molitava za potomstvom, neke molitve, čini se, ostaju neuslišane. O supružnicima koji unatoč duhovnoj predanosti ne uspijevaju ostvariti svoje biološko potomstvo, p. Marko ističe: „Sreo sam tisuće ljudi posvuda, po svim tim zemljama gdje sam išao, gdje idem, na seminarima, duhovnim obnovama, pogotovo ovdje u samostanu Svetice gdje sam već skoro 10 godina. Tu neprestano dolaze bračni parovi s ovim problemom i zaista dajem hvalu, slavu i čast Gospodinu koji nas uslišava. Imamo jako puno uslišanja molitve, pa mogu reći i čudesnih uslišanja, jer toliko se dugo čekalo na tu bebu… Međutim, nisu svi uslišani. Sigurno da je to je široka i dugačka tema.”
“Zašto nekad ne dobijemo od Boga ono što tražimo?! Međutim, i supružnici koji su dolazili ovdje na cikluse te vikende Srca Marijina, a stvarno smo ih puno imali, lijepo smo se sprijateljili, vidim da je to silan blagoslov i za mene i za njih. Bez obzira što neki od njih nisu zatrudnjeli, ipak su dobili jedno svjetlo u svojoj životnoj situaciji, dobili su snagu da nose dalje svoj križ, dobili su poticaj, vjetar u leđa ili u srce da mole više, da se ljube više da se poštuju više, da se manje prepiru, da odbace neke stvarnosti iz života koje im smetaju u braku…” naglašava p. Marko Glogović.
Lijepo je i štalicu pretvoriti u kapelicu, ali kudikamo je veća, ljepša, plemenitija stvar nekome dati svoje prezime i svoj krov nad glavom, mogućnost školovanja, obitelj, toplinu obitelji, ljubav, pratiti to dijete dalje kao svoje, to je zapravo predivna stvar, neopisiva stvar…
Ističe da stvarno nije doživio da je netko ogorčen zato što ovdje ni dobio uslišanje svoje molitve za djetetom, za potomstvo: “Uostalom niti ja, niti bilo tko ne može ništa jamčiti, nema automatizma. No, mogu s druge strane posvjedočiti, zaista oni koji su ovdje bili nešto su dobili, nešto doživjeli, nešto im se razjasnilo u životima. Imamo svjedočanstva četiriju bračnih parova koji su nakon vikenda Srca Marijina posvojili djecu. Slava Isusu, prekrasno je usvojiti dijete! Uvijek kažem da je to nešto najveće što možemo kao ljudi na ovome svijetu učiniti. Lijepo je i štalicu pretvoriti u kapelicu, ali kudikamo je veća, ljepša, plemenitija stvar nekome dati svoje prezime i svoj krov nad glavom, mogućnost školovanja, obitelj, toplinu obitelji, ljubav, pratiti to dijete dalje kao svoje, to je zapravo predivna stvar, neopisiva stvar… Osim toga, vidjeli smo plodove u pomirenju neki brakova, vidjeli smo plodovi u tome da su se neki odvažili odvojiti od sredina koje im nisu činile dobro, vidjeli smo ljude koji su prestali konzumirati ovisnosti. To je sve plod, ne možemo reći da je samo dijete isključivo plod, ono je priželjkivano, ono je stvarno ljubljeno u srcu, u dubini duše, međutim Božji putovi nisu naši putovi, a Gospodin zna što treba, kada treba, komu treba. Mi trebamo čekati, moliti Duha svetoga za strpljivost i hrabrost te koliko možemo moliti i vapiti.”
P. Marko pozvao je na svečano otvorenje ‘Nazaretske kućice’ 8. rujna , ali i 14. rujna na jubilarni 15. Molitveni sabor za nerođene kojim će se obilježiti 20. obljetnica postojanja udruge Betlehem i apostolata za život. „Bit će to dani milosti, blagoslova, divit ćemo se maloj Mariji, Očevu remek-djelu koja je od utrobe odgajana da može primiti našeg Isusa, Mesiju, Krista”, zaključuje p. Glogović.