Koncept čistilišta za mnoge može biti čudan za prihvaćanje, jer se može činiti kao neodređeno mjesto i sredina između raja i pakla, ali, u stvarnosti, čistilište je povezano s nebom. Pojam pomaže objasniti što se događa u ovoj fazi zagrobnog života.
Engleska riječ purgatory dolazi od latinskog purgare, “očistiti, pročistiti” i predstavlja mjesto konačnog pročišćenja, prije no što duša stigne do nebeskih vrata, piše Aleteia.
Katekizam Katoličke Crkve proširio je tu ideju:
Crkva daje naziv čistilište ovom konačnom čišćenju izabranih, koje je potpuno drugačije od kazne prokletih. Crkva je formulirala svoj nauk vjere o čistilištu, posebno na saborima u Firenci i Tridentu. Crkvena tradicija, pozivajući se na određene tekstove Svetoga pisma, govori o vatri čišćenja: Što se tiče određenih manjih grešaka, moramo vjerovati da, prije konačnog suda, postoji vatra koja pročišćava. Isus Krist koji je Istina, kaže da tko god izgovara hulu na Duha Svetoga neće dobiti oproštenje ni u sada ni u vječnosti. Iz ove rečenice shvaćamo da se neke uvrede mogu oprostiti za života, ali neke druge u vječnom životu koji dolazi.
C.S. Lewis (autor uspješnice Pisma starijeg đavla mlađem) dao je dubok (i komičan) opis čistilišta, koji se povezuje s gore navedenom definicijom. U svojoj knjizi “The Great Divorce” napisao je:
„Naše duše traže čistilište, zar ne? Ne bi li nam slomilo srce da nam Bog kaže: ‘Istina je, sine moj, da ti dah zaudara i da tvoje krpe kaplju muljem i blatom, ali mi smo ovdje milosrdni i nitko te neće ukoriti zbog toga niti će te odvući. Želiš li ući u radost?’ Zar ne bismo trebali odgovoriti: ‘S pokornošću, Gospodine, i ako nemaš zamjerki, radije bih prvo bio očišćen. Moglo bi boljeti, ako se ne očistim, znaš'”
Čistilište bi se moglo opisati kao čistionica, prije dolaska na Gozbu Jaganjčevu. Međutim, ne zahtjevaju sve duše ovo konačno pročišćenje, ali mnoge će, i smatra se dijelom Božjeg Božanskog milosrđa da ono postoji, dati našim dušama priliku da dosegnu Nebo.
Iznad svega, čistilište je mjesto pročišćenja. Sveci imaju različita viđenja čistilišta, a mnoga od njih uključuju i neku vrstu boli. To je vrsta boli koja je privremena i traje kratko vrijeme, sve dok ne dobijemo dopuštenje ulaska u nebo.
Problem s bilo kojim od pitanja vezanih uz zagrobni život, je u tome što jedino oni koji su ga iskusili mogu objasniti njegove karakteristike. Većina ljudi nije doživjela nikakva iskustva bliske smrti u kojima bi mogla dobiti uvid u ono što nas čeka, stoga se oslanjamo na ono što nam je Bog rekao kroz Bibliju i službeno učenje Crkve.
Grubo govoreći, čistilište je duhovno iskustvo i uvod u nebo. U osnovi, nakon što umremo i prije nego što naša tijela uskrsnu, mnogi od nas će doživjeti čistilište. Teško je razumjeti kako možemo nešto doživjeti bez svog tijela, ali to je misterij koji ćemo razumjeti tek nakon smrti.