Prvi dekreti o službama u župama mogu predstavljati prave izazove za mlade svećenike. Zna se dogoditi da se mjesnom ordinariju uputi i pitanje gdje se dotična župa nalazi. Takvu situaciju imao je vlč. Neven Blažon koji svoju prvu župničku službu obavlja u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bednji. „U ljeto 2013. godine biskup mons. Josip Mrzljak pozvao je kapelane, a među njima i mene, na razgovor o dodjeli naših daljnjih službi. U osobnom razgovoru mons. Mrzljak rekao mi je da idem u Bednju. Moje prvo pitanje bilo je: „A gdje je to?“. Znao sam da je negdje oko Lepoglave i Trakošćana, ali nisam točno znao gdje. Tada mi je biskup dao kartu i ukratko opisao župu. Doznavši da ću na upravljanje dobiti župu Bednja, osjetio sam strah ali i radost”.

Bednja. Foto: Župa Bednja

Dolaskom u Bednju, u kolovozu iste godine, vlč. Neven je uvidio bogatu i zanimljivu povijest župe. „Susreo sam se s bogatom prošlošću. Tu je dvorac Trakošćan, kapela Sv. Križa, obitelj Drašković pokopana je uz crkvu, stara crkva s vrijednim inventarom i orguljama, stari župni dvor… Primijetio sam da, nažalost, ta bogata prošlost nigdje nije bila ukoričena na jednom mjestu. U želji da bolje upoznam povijest župe, kako zbog sebe osobno, tako i zbog hodočasnika i turista koji tu navrate, ali i zbog samih žitelja Bednje, odlučio sam organizirati znanstveni skup o povijesti bednjanske župe. Skup je održan 11. studenoga 2016. u Trakošćanu, a nakon skupa – s mnogo uloženog truda i žara marljivih autora, osobito mr. sc. Anđelka Košćaka – nastao je ovaj zbornik pod naslovom „Bednja – mjesto i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije”. Glavni urednik i autor je mr. sc. Anđelko Košćak, a ostali autori su: Vesna Pascuttini-Juraga, dipl. povjesničarka umjetnosti i etnologinja; pročelnica Konzervatorskog odjela u Varaždinu, njezina suradnica Ivana Peškan, dipl. povjesničarka umjetnosti i talijanistica te Ivan Mravlinčić, profesor povijesti i povijesti umjetnosti te kustos u trakošćanskom dvorcu. Grafički i likovno Zbornik je uredio rođeni Bednjančanin Ivan Rožmarić, a krasi ga čak šest stotina pratećih fotografija! Vrijednost ove publikacije prepoznao je i novoosnovani Ogranak Matice hrvatske Bednja, utemeljen u bednjanskom župnom dvoru 14. lipnja 2020. čiji je predsjednik Adam Pintarić, ravnatelj Dvora Trakošćan. Ogranak MH Bednja odlučio je poduprijeti ovaj projekt i kao sunakladnik financijski pripomoći tiskanje Zbornika.”

S predstavljanja Zbornika o Bednji

Bednjanski župnik izdvaja i neke manje poznate naglaske iz povijesti župe. „Crkva posjeduje jako vrijedne orgulje venecijanskog graditelja Moscatelija iz 1813. godine. Župa ima nevjerojatnih 47 križeva krajputaša koji su označeni na novoj karti sa svim mjestima. Iz Bednje su rodom svećenik i pjesnik Izidor Poljak, kipar Izidor Popijač – Žiga Bednjanski… Župljani su bili članovi književnog društva Sv. Jeronima u Zagrebu, a na bednjanskom području postojao je i Ogranak Matice hrvatske. Pojedine poznate pjesme nastale su upravo na području župe Bednja te ih je tadašnji učitelj i orguljaš Miroslav Cugšvert 1883. godine zapisao u časopisu za crkvenu glazbu „Sveta Cecilija”. Jednu od njih, tiskanu u našem zborniku, uglazbio je hrvatski skladatelj Ivan pl. Zajc, a na samom predstavljanju zbornika u kolovozu 2020. mali muški zbor otpjevao je pjesmu pod nazivom „Uskrsna“ koja je nastala u župi Bednja i zapisana je upravo te davne 1883., a u novije vrijeme nije se pjevala. Godine 1943. podignuta je zavjetna kapela Majke Božje Lurdske, točnije špilja podno župnog dvora, za koju je kipove Majke Božje i Bernardice izradila kiparica Mila Wood, rođena u Budimpešti 1888., umrla u Zagrebu 1968., inače poznata i po tome što joj je povjerena izrada posmrtne maske lika bl. Alojzija Stepinca.

S predstavljanja Zbornika o Bednji

Na zadnjoj stranici zbornika, na koricama, nalazi se prikaz crkve na oltarnoj slici Sv. Izidora i Marice koja u potpunosti odgovara opisu bednjanske župne crkve navedenomu u izvješćima s kanonske vizitacije župe u prvoj polovici 18 st. To je ustanovio vlč. Anđelko Košćak”. Unatoč tome što se župa nalazi u Hrvatskome zagorju i udaljenosti od Banovine, potres koji se tamo dogodio u prosincu 2020. godine ostavio je traga i na župnoj crkvi. „Dvojica stručnjaka došla su procijeniti štetu. Došao je statičar, mr. sc. Ivan Špišić, dipl. ing. građevine, njega je Biskupija zadužila da dođe; i s njim dr. sc. Mario Kopjar, predstojnik Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu. Prema procjeni nastala šteta iznosi 3.500 000,00 kn. Tri i pol milijuna kuna! U potresu je znatno oštećen zvonik crkve u Bednji, statika je jako narušena, i to je uzrokovalo vertikalne i dijelom horizontalne pukotine po čitavom objektu. Na jednom dijelu palo je i nešto žbuke”. Vlč. Neven je nakon potresa obišao kapele na području župe i nije uočio neke štete, ali je na župnom dvoru vidljivo nekoliko sitnih pukotina.

Štete od potresa

Pastoral u pandemiji koronavirusa

Vlč. Nevenu je u ograničenjima pandemije koronavirusa bilo najteže slaviti misu bez vjernika. „S početkom pandemije bilo je grozno, kompletno sve je stalo. Svi planovi su pali u vodu. Ali to su brige svakidašnjice i s time se treba nositi kako najbolje znamo i umijemo. Moram reći da mi je to bilo najgore slaviti mise bez vjernika. Mise sam imao samo sa svojim zvonarom, a najčudniji dio bio mi je kad sam rekao „Gospodin s Vama“ – a cijela crkva prazna. Nema vjernika. U tom trenutku čovjek stvarno postane svjestan da crkvu čine ljudi, a svećenik je tu da ih vodi i preporučuje Gospodinu. Tada se kao zajednica nismo mogli moliti, no vjerujem da su se ljudi kod kuće preporučivali Bogu kako sebe, svoje obitelji tako i mene kao župnika.”

Vrijeme koronakrize – izazov i dar

Iako su u novonastalim okolnostima mnogi planovi pali u vodu, pastoralni rad se nastavlja. „Prema preporuci biskupa imam pripremu za sakramente Pričesti i Firme u skladu sa situacijom. Djecu i roditelje pozivam da dođu na Mise i pobožnosti u tjednu, a vjeronauk je subotom ujutro. Druge aktivnosti su sad malo na pauzi, dok se ova situacija ne smiri. Koronakriza utječe na kontakt među ljudima, kao i na vjerski život. Ali i u povijesti su bile velike pandemije pa su se ljudi prilagodili; tako ćemo i mi. Osobno mogu reći da su se ljudi udaljili. Možemo mi reći korona – ali i prije su se ljudi udaljili s mobitelom i kompjutorima. Tehnika nas je preuzela, a sad se još umiješala i korona te sve to pojačala, pojačala je taj osjećaj otuđenosti, odmaka od potrebne nam socijalne interakcije itd. Moja preporuka je da se ljudi više druže u svojim obiteljima. Da odu u prirodu, da se prošeću, razgovaraju u krugu obitelji i bliskih prijatelja. Time pazimo da se ne zarazimo. Pazimo na svoje fizičko i psihičko zdravlje. A možda je ovo vrijeme i dar jer mnoge obitelji do sad nisu imale vremena toliko vremena provesti zajedno u razgovoru i igri sa svojom djecom”.

Bednjanski govor

Bednja je poznata i po osobitom kajkavskom narječju – bednjanskom govoru. „Ljudi u Bednji pričaju bednjanski, ali znaju i standardni jezik. Vele da je bednjanski jedan od najkompliciranijih govora kajkavskoga narječja zbog bogatstva vokala, diftonga i drugih posebnosti, ponajprije i u naglasnom sustavu. Svoju je posebnost sačuvao zahvaljujući zatvorenosti i prometnoj izoliranosti bednjanskoga kraja. Kada sam prvi put sjeo na kavu s prijašnjim župnikom vlč. Zorislavom Šafranom prigodom mojeg prvog dolaska u Bednju, ništa nisam razumio što ljudi oko nas govore. Nakon nekoliko dana otkako sam preuzeo službu župnika došla je prva bakica na ispovijed i samo sam molio Boga da me ne pita neki savjet jer ju pola toga nisam razumio s obzirom na to da je pričala na bednjanskom. No ubrzo, kako sam bio s ljudima, „polovio“ sam njihov govor te ih sad u potpunosti razumijem”.

‘Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas’

Vlč. Neven je rodom iz Murskog Središća. Ističe da nikada nije mislio da će biti svećenik. „Rođen sam 18. prosinca 1984. i sin sam jedinac majke Božice i oca Stjepana. U ranom djetinjstvu moji roditelji su se razveli te sam nastavio živjeti s majkom. Osnovnu školu pohađao sam u Murskom Središću. Nikada nisam mislio da ću biti svećenik. To sam rekao i svome župniku kada sam išao u malo sjemenište. U Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati upisao sam se jer me je privukla širina i kvaliteta obrazovanja. Obzirom da sam bio jedinac navikavao sam se u sjemeništu na brojne osobe oko sebe. Ali, bilo mi je dobro. Još u srednjoj školi sam razmišljao da ću upisati medicinu ili psihologiju. No, vjerujem da je i tu bio jedan prst Božji da sam upisao teologiju. Teško da mogu opisati kada sam počeo promišljati o svećeništvu. Mnoge sitne odluke, razgovori, događaji vodili su me k tome… Čudni su putevi Božji. U mome životu dogodilo se ono što stoji u Ivanovom evanđelju – ‘Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas’.”

Dodjela diplome o svećeničkoj spremi

Dozrijevanje odluke za svećeništvo

Iako je vlč. Neven upisao teologiju njegova odluka za svećeništvom nije bila konačna. „Kad sam dao gotovo sve ispite, u jednom susretu s biskupom Josipom Mrzljakom zatražio sam godinu dana stanke. Tada sam u dogovoru s biskupom otišao u jednu zagrebačku župu, Kustošiju, gdje je župnik bio vlč. Marijan Gradinšćak, a kapelan vlč. Domagoj Vuletić. S njima sam proveo oko godinu dana, dobro smo se povezali i vodili razgovore, a razgovarao sam i s nekim ljudima na župi. Na kraju sam odlučio da bih ipak otišao za svećenika. Obzirom na posebnost poziva čovjek razmišlja je li toga dostojan, hoće li to moći. Svećenik se susreće s raznim situacijama s kojima ga nitko ne može unaprijed pripremiti. Mi se pripremamo tijekom studija, kroz odgoj, ali mnoge stvari vidimo tek kada dođemo na župu”.

Svećeničko ređenje

Vlč. Neven bio je jedan od 11 kandidata koji su 2010. godine ređeni u varaždinskoj katedrali. „Zaređen sam 6. lipnja 2010. po rukama mons. Josipa Mrzljaka, a bilo nas je 11 ređenika. Posebno pamtim tremu u trenutku ređenja i sam trenutak kad smo se prostrli pred oltarom. Tada mi je na pamet dolazilo što će sve to biti i kako će to dalje biti. Moje mladomisničko geslo bilo je „Čuvaj me Bože, jer se Tebi utječem!“ iz Psalma 16. Mlada misa mi je bila poseban doživljaj. Bila je u mojoj rodnoj župi u Murskom Središću.”

Službi župnika u Bednji prethodile su službe župnoga vikara u Đurđevcu i u Vidovcu. Vlč. Neven u slobodno vrijeme odigra koju partiju tenisa, ima i nekoliko košnica pčela, a za razbibrigu doma ima mali voćnjak. Zaključno u osvrtu na svoje mladomisničko geslo ističe: „Jednom prigodom u susretu s biskupom Josipom Mrzljakom on me je upitao koje mi je geslo, i odgovorio sam mu: „Čuvaj me Bože jer se tebi utječem!“ Tada me priupitao: „A jel’ se ti utječeš Bogu?“ To pitanje postavio bih svima nama: Utječemo li se Bogu stalno ili samo kad nam je teško?!”