Vlč. Mijo Posavec odrastao je u župi sv. Marije Magdalene u Čazmi. Njegovo djetinjstvo obilježio je gubitak bliskih osoba. „U dobi od godine dana ostao sam bez brata. On je preminuo u 21. godini života, i o njemu znam ono što su mi roditelji pričali. Išao sam u osnovnu školu u Čazmi. Kada sam imao devet godina preminuo mi je otac. To je ostavilo dubok trag na meni jer sam ostao bez roditelja koji je velika pomoć u odrastanju, u životu i u formiranju osobnog karaktera. Sve je od moje devete godine bilo na mami. Mama je radila u Zagrebu, u Nami, i svaki dan je putovala. Uspjela je nakon dvije-tri godine od očeve smrti otići u prijevremenu mirovinu da bi se posvetila meni”.

S ocem Mijom

Još kao mali vlč. Mijo je išao s mamom na misu. „Počeo sam u toj nekoj dobi od osnovne škole, u sedmom razredu, ministrirati. Tada je župnik bio vlč. Stjepan Novački. Kroz ministriranje ostao sam u župnoj zajednici mladih. Kasnije je došao vlč. Dražen Radigović koji je kao mlađi svećenik bio aktivniji u pastoralu. S njim sam se još bolje povezao i kroz ministriranje, odlaske na Uskrsfest i razne glazbene festivale koji su bili u domovini, duhovne obnove, počeo sam se zanimati za svećenički poziv”.

“Uz Božju pomoć krenuo sam putem svećeništva”

Po završetku osnovne škole vlč. Mijo odlazi u sjemenište na zagrebačkoj Šalati. „Krenuo sam u sjemenište pomalo sramežljivo, nisam baš svima o tome govorio. Župa Čazma prije mene nije dala svećenika 120 godina. Nisam imao doticaja s nekim svećenikom koji je rodom iz toga kraja tako da sam rekao: ‘Evo Bože krećem tim putem pa neka bude tvoje volja’. S 14 godina ne možete biti stopostotno sigurni u to što ćete biti u životu, što ćete raditi… ali uz Božju pomoć krenuo sam putem svećeništva”.

Đakonska pastoralna godina

Nije bilo jednostavno ostaviti majku i prijatelje, ali nutarnja snaga koju je osjećao vodila ga je naprijed. „Jednostavno sam unutra osjećao jednu snagu koja me je poticala da odem, da vidim kako će biti, a sve uz Božju pomoć. Ako prepoznam da je to za mene, onda ću ići tim putem, ako ne onda odabrati neki drugi put u kojem se vidim kao osoba ostvaren”.

Velika potpora i pomoć odgojitelja u duhovnom rastu

Vlč. Mijo upisao je prvi razred i tada ih je u sjemeništu bilo više od 50 na godini. „Kroz četiri godine rastao sam duhovno i sazrijevao u pozivu. Mons. Fabijan Svalina bio mi je jedan od odgojitelja, bio je prefekt. Bio mi je velika potpora. On je svojom mirnoćom, razgovorima, potporom, zbilja bio svima nama dobar poticaj da se usmjerimo ako želimo prema svećeništvu, ili prema obiteljskom životu. Puno su mi značili i duhovnici. Tada je duhovnik bio Anđelko Košćak koji je kasnije bio rektor bogoslovije”.

Značajnu ulogu kroz vrijeme formacije imali su i župnici župe u kojoj je odrastao. „Nakon vlč. Radigovića došao je vlč. Josip Vavrik. Od svih svojih župnika mogao sam nešto novo naučiti. Sljedeći župnik bio je vlč. Mladen Sinković, a nakon njega je došao sadašnji župnik Dubravko Lauš za vrijeme kojeg sam i zaređen za svećenika i imao sam mladu misu”.

“Zamišljanja o budućnosti stavljao sam u Božje ruke”

Vlč. Mijo ističe da je želio biti župnik u manjim župama. „U Božje ruke sam stavljao sva svoja zamišljanja o budućnosti. Želio sam biti na nekim manjim župama gdje mogu biti posvećen većem broju ljudi i na duhovnom i na ljudskom planu – pomoći ljudima u životnim problemima kroz službu svećenika, da znaju da se mogu obratiti meni kao svećeniku i kao čovjeku i da ću im pomoći na koji god način mogu. Imao sam to jedno zamišljanje o sebi kao svećeniku u vidu pastoralnog djelovanja na župi, u radu sa župljanima. To je ono kako sam u nekim trenucima svoga puta, poziva sebe vidio”.

Đakonsko ređenje u Čazmi

Jedini ređenik 2013. godine u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji

Svećeničko ređenje bilo je iščekivani događaj, jer dvije godine ranije nije bilo ređenja u biskupiji. „Za svećenika sam ređen 29. lipnja 2013. godine u Bjelovaru. Bio sam jedini ređenik te godine, a prije mene biskupija nije imala dvije godine mladomisnika. Bio je to poseban doživljaj i za mene, s posebnim osjećajima jer sam bio sam i to nakon duže vremena, ali uz Božju pomoć sve je prošlo dobro”.

Svećeničko ređenje 29. 6. 2013.

Svoj svećenički hod vlč. Mijo počinje s geslom: ‘Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje’ (Psalam 119,30). „Same riječi Psalma 119 govore da sam našao pravi put za sebe i da s tog puta ne želim skrenuti nego nasljedovati Krista kroz njegove zapovijedi ljubavi, služenja njemu kroz druge ljude. To je ono što me vodilo da odaberem ove riječi psalma kao mladomisničko geslo i da me to u mom svećeničkom životu dalje vodi”.

S mamom Dragicom u bjelovarskoj katedrali nakon svećeničkog ređenja

Mladomisničko slavlje u župi bilo je poseban doživljaj za cijelu zajednicu. „Od zadnje mlade mise u župi do moje prošlo je 120 godina. Bio je to novi događaj za župu i župljani su radosno prihvatili taj događaj i pomogli u organizaciji. Mlada misa bila je 21. srpnja 2013. godine uoči župnog blagdana Marije Magdalene, a sljedeći dan sam ja imao misu na blagdan zaštitnice župe. Moram priznati da su me župljani, koji su se jako potrudili, iznenadili sa svim organizacijskim vještinama kako bi bilo što svečanije i što ljepše na dan moje mlade mise”.

Prvi koraci u pastoralu u Svetom Ivanu Zelini

Prva služba vlč. Mije bila je u Svetom Ivanu Zelini. „Imenovan sam župnim vikarom u župi sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Zelini. I župnik preč. Vlado Bogdan i ja smo došli iste godine na župu. Sa župnikom sam se dogovarao tko će voditi koji vid pastorala. Meni su bile povjerene jutarnje mise radnim danima, nedjeljom smo imali pet misa u župi i nekada je župnik imao tri mise, a nekada ja. Pod svim misama se ispovijedalo”.

Križni put s mladima zelinskog dekanata

Zelinska župa jedna je od onih sa zauzetijim pastoralom u biskupiji. “Tijekom tjedna bile su tu biblijske grupe, Marijina legija, kateheze s mladima te sa pripravnicima za prvu pričest i potvrdu, redovita župna klanjanja,… Ta je župa po broju vjernika veća u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, ima oko 7500 vjernika tako da je pastoral zauzetiji. Posebno su mladi uključeni u život župe. Služba župnoga vikara zbilja mi je bila pastoralno ispunjena kroz tri godine provedene u toj župi”.

Veliki Grđevac – rodno mjesto s. Bernardete Banja jedne od bl. Drinskih mučenica

Nakon službe župnoga vikara vlč. Mijo je odlukom biskupa došao za župnika u Velikom Grđevcu i Pisanici, koju je vodio do prošle godine. Pisanica je prepuštena drugom svećeniku, a vlč. Miji je dodijeljen Ladislav. U Velikom Grđevcu rođena je i odrastala s. Bernardeta Banja, jedna od bl. Drinskih mučenica. „Tradicija obilježavanja spomendana bl. Drinskih mučenica traje u župi Veliki Grđevac od njihova proglašenja blaženim 2011. Godine. Na datum njihove mučeničke smrti 15. prosinca na poseban se način vjernička zajednica i hodočasnici okupljaju na mislim slavlju kada središnje slavlje predvodi bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. Sudjeluju i svećenici iz Bjelovarskog dekanata ponajviše jer tom dekanatu pripada župa”.

Proslava Drinskih mučenica 2019.

Vlč. Mijo smatra da je potrebno širiti glas svetosti bl. Drinskih mučenica. „Vjernicima puno znači spoznaja da je na tlu njihove župe rođena i da je odrastala jedna svetica, ali je potrebno još je više približiti župljanima župe Duha Svetoga u Velikom Grđevcu. Zato smo se potrudili zajedno sa s. Ozanom Krajačić organizirati dva hodočašća 2017. i 2019. ‘Putevima blaženica’ – u Sarajevo, Goražde, na Pale i do same rijeke Drine. Veći dio hodočasnika bio je iz naše župe, a pridružili su im se vjernici iz Zagreba, Bjelovara, okolnih župa, sve s ciljem da bi se upoznali s njihovim putem života i mučeništva”.

Hodočašće u Sarajevo 2017.

Takvo hodočašće puno je dojmova za svakog hodočasnika. „Na povratku u autobusu ljudi su podijelili svoja iskustva, doživljaje i osjećaje. Kod većine nas najpotresniji događaj je kada se putuje iz Sarajeva prema Goraždu, kada čitamo njihov put koje su prolazile od 11. prosinca kada su bile uhvaćene u samostanu i odvedene prema Goraždu. Taj su put prolazile kroz šume i brda, po snijegu i hladnoći četiri dana. To je jako potresno svjedočanstvo i na svakog ostavlja poseban utisak i činjenicu da se to stvarno dogodilo. Uvijek kada čitamo i svecima i razmišljamo o njima, kao da su nam nekako daleki sa svojom prošlošću i poviješću, ali kada dođemo u mjesta gdje su oni djelovali, živjeli te stradali mučeničkom smrću, vidimo da su bili ljudi kao i mi, da su imali pred sobom ideale i ideal Krista za koji su spremni položiti svoj život”.

U Starom Petrovom Selu. župi s. Jule Ivanišević 9. 11. 2019.

Redoviti pastoral u dvije župe

Vođenje župa Veliki Grđevac i Ladislav podrazumijeva jednaku prisutnost svećenika u svakoj. „U župi Veliki Grđevac sam župnik četvrtu godinu. Tu živi nešto više od 2000 župljana u oko 620 domaćinstava. Od 2019. godine povjerena mi je briga i za župu Ladislav – sv. Ladislava kralja, gdje je oko šestotinjak vjernika. Redoviti župni pastoral podrazumijeva da župnik mora tijekom tjedna biti prisutan u obje župe što se tiče svetih misa. Nekoliko dana u tjednu mise su u jednoj župi, ostali dio tjedna mise su u drugoj župi, a nedjeljne mise su redovito u obje župe. Krunica se moli redovito prije svetih misa, a posebno molimo svakog četvrtka u 20 sati pobožnost krunice za Domovinu s još nekoliko gradova i mjesta u našoj Domovini. Marijanski zavjet za Domovinu šalje prigodne tekstove i nakane na koje molimo”.

U Svetoj zemlji

Vlč. Mijo se osvrće i na pastoral u novonastalim pandemijskim uvjetima. “Sada u ovo vrijeme koronavirusa zbog ograničenja broja vjernika koji mogu biti u crkvi, obzirom da je Veliki Grđevac veća župa, uvedena je još jedna nedjeljna sveta misa na kojoj su posebno pozvani pripravnici za sakramenat prve pričesti i potvrde zajedno s roditeljima. Na taj način u skladu sa svim propisima i odgovornosti te iz ljubavi prema bližnjemu želimo spriječiti da se dogodi zaraza ili da bude nekih poteškoća.“

Briga o materijalnim dobrima

Uz duhovnu skrb tu je i briga o materijalnim dobrima. „Vjerujem da bi svaki svećenik volio biti posvećen duhovnom radu – radu sa župljanima svih uzrasta, radu s raznim molitvenim zajednicama, pohodu bolesnicima, ali zbog stanja materijalnih dobara kojima je isto svećenik dužan razborito upravljati dužni smo i na tom području raditi. Moj prethodnik je u Velikom Grđevcu puno napravio na planu obnove župnoga dvora, obnove kapela i raznih radova, te sam i ja nastavio raditi na materijalnoj obnovi. Krovište župne crkve uspjeli smo obnovili prije godinu dana, sada smo u fazi prikupljanja sredstava za obnovu lukovice tornja. U župi Veliki Grđevac imamo šest kapelica i s vremenom su u potrebi da se i na njima učine neki radovi i na vanjskom ili unutarnjem dijelu, tako da je potrebno raditi i na tome području. U župi Ladislav aktualni su bili neki radovi na crkvi. Tamo je župni dvor u takvom stanju da će ga trebati porušiti jer je propao zbog vremena i nije moguće uložiti toliko sredstava u njegovu obnovu. Ovisno o potrebama kada se ovaj župni dvor sanira napravit ćemo nešto prikladno”.

Susret ministranata Bjelovarsko-križevačke biskupije.

Prednost malih župa u vremenu pandemije

Manje župe imaju svojevrsnu prednost u provođenju pastorala u pandemijskim uvjetima. „Kako smo manje župe nemamo toliko problema s pridržavanjem mjera. Na poticaj našega biskupa uspjeli smo ove godine imati sakramente prve pričesti i svete potvrde. Prema našim saznanjima nije bilo nikakvih kasnijih problema, nije bilo nikakvih izvora zaraze. Svi smo se držali mjera, i distance, i dezinfekcije, i ograničenog broja ljudi, tako da smo hvala Bogu ove godine uspjeli bez odgode omogućiti djeci pristup sakramentima”.

SHKM Dubrovnik 2014.

Iako su prvi dani života u novim okolnostima bili teški, uz prilagodbu život ide dalje. „Najteže je bilo u vremenu totalne blokade. Tada sam svete mise služio sam, a nekada uz dva-tri ministranta. Nekako je sve to djelovalo tužno posebno u Velikom tjednu i za Uskrs, ali takva je bila situacija. I ovo božićno vrijeme koje dolazi zahtijeva prilagodbu. Osobe koje spadaju u rizičnu skupinu moraju se paziti i ne izlagati većem broju ljudi. Nadam se da ćemo vrijeme koje je pred nama dostojno proslaviti uz pridržavanje mjera. Kada se pridržavamo mjera pazimo jedni na druge, i pronosimo onu kršćansku ljubav na koju nas je Krist pozvao. Vjerujem da ćemo moći pohoditi i naše obitelji u skladu sa smjernicama koje budu donesene.”

Krunica za Domovinu, Veliki Grđevac 5. 9. 2019.

Od hobija vlč. Mijo ističe fotografiranje s kojim se počeo baviti tijekom bogoslovskih dana, a svoju majku, koja živi u Čazmi, posjećuje više puta na tjednoj bazi. Od svetaca kao svoje zaštitnike navodi sv. Mihaela arkanđela, kojem se utječe da otkloni sve moguće napade zla iz njegova života, a otkako je postao župnik u Velikom Grđevcu posebno se utječe bl. s. Bernardeti Banja i Drinskim mučenicama, kao i bl. Alojziju Stepincu.

S generacijom ređenika 2014.