Prof. dr. Anton Štrukelj jedan je od najistaknutijih živućih slovenskih teologa i zlatomisnik Ljubljanske nadbiskupije. U 50 godina svećeništva obavljao je brojne službe – u pastoralu, na fakultetu, pri Ljubljanskoj nadbiskupiji, Slovenskoj biskupskoj konferenciji, Slovenskom papinskom zavodu u Rimu, a dok je bio član Međunarodne teološke komisije u Rimu surađivao je s kardinalom Josephom Ratzingerom, kasnije papom Benediktom XVI. čijom se je teologijom bavio.

Na hrvatskom jeziku objavljene su njegove knjige: „Anton Vovk. Nadbiskup ljubljanski, sluga Božji (1900. – 1963.)“; „Život vjere“ i „Magdalena Gornik – slovenska mističarka“.

U svom radu bavio se i progonom slovenskih svećenika tijekom 1941. godine, a ističe kako su mučenici Drugog svjetskog rata i poraća njegovi zagovornici na nebu.

Mučenici Drugog svjetskog rata i poraća njegovi su zagovornici na nebu

U emisiji HKR-a Od Krista pozvani objasnio je kako su nakon dolaska u Sloveniju, Štajersku i Gornju Kranjsku njemački okupatori prognali gotovo sve svećenike, redovnike i redovnice. Njih više od 500 protjerano je u Hrvatsku.

Nadbiskup Stepinac tada je uputio posebno pismo svim župnicima Zagrebačke nadbiskupije potičući ih da prihvate prognane slovenske svećenike. „Izričito je tražio od župnika da ih prihvate kao kolege“, istaknuo je Štrukelj.

U početku su mnogi bili smješteni u crkvenim ustanovama u Zagrebu, a nadbiskup Stepinac je naknadno organizirao njihov raspored po raznim župama. „Tako slovenski svećenici nisu ostali tek izbjeglice u ustanovama, već su mogli obavljati svoju svećeničku službu kao kapelani ili pomoćnici u hrvatskim župama. Nadbiskup Stepinac se također brinuo za njihove materijalne potrebe i nastojao ih zaštititi od vlasti opetovanim intervencijama u njihovu korist“, rekao je.

Slovenski svećenici nisu ostali tek izbjeglice u ustanovama

Prof. Štrukelj je bio sudionik Stepinčeve beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, gdje je kao prefekt pratio slovenske bogoslove.

O trnovitom putu Crkve u Slovenije nakon Drugog svjetskog rata govori i progon sluge Božjega Antona Vovka, kojeg sa Stepincem povezuje biskupsko geslo „U tebe se Gospodine uzdam“, a koji je dr. Štrukelju podijelio sakrament Svete potvrde.

Brutalnost nove vlasti osobito je na svojoj koži iskusio biskup Vovk. „Biskupa su neprestano ispitivali, pratili ga na svim putovanjima i vizitacijama, propovijedi su snimali i analizirali, svećenike i laike iz kruga biskupovih poznanika preslušavali i zlostavljali…“, rekao je.

Odjednom me preko klupe neki čovjek počeo prskati benzinom

Vrhunac nasilja nad biskupom bio je napad u Novom Mestu 20. siječnja 1952. g. kada su mu bile upućene razne uvrede i psovke. O tom je događaju biskup Vovk pisao u svojoj knjzi: „Odjednom me preko klupe neki čovjek počeo prskati benzinom iz pune prilično velike boce… Žustro ga je izlijevao. Morao sam paziti da mi ne dođe na lice i oči.“

„Ubimo vraga!“, dobacivali su mu. U nekom trenutku netko je prinio upaljač ili šibicu njegovom kaputu i u trenu je planuo. „Goli plamen mi je prešao iznad glave“, piše Vovk. Sudionici tog napada nikada nisu bili kažnjeni, kaže Štrukelj, već bogato nagrađeni od strane vlasti.

Oduševljava me vjera i radost vaših mladih

Prof. Štrukelj dirnut je vjerom i radošću hrvatske mladeži s kojim se susreće na Bledu kada dođu na duhovne vježbe. „Susreti s mladim hrvatskim katolicima za mene su uvijek predivna iskustva. Često dolaze k nama na Bled na duhovne vježbe gdje budem s njima na molitvama i predvodim misu, a napravimo i kakav izlet. Oduševljava me vjera i radost vaših mladih. Vidim kako mladi žive svoju vjeru, kako mole i štuju Djevicu Mariju. U tome apostolatu važnu ulogu ima Hrvatski katolički radio“, poručio je Štrukelj.