Budi dio naše mreže

Fra Josip Repeša: "Jednostavnost života dobrog fra Frane u meni je potaknula želju da se ostvarim kao svećenik"

"Najveći promotor ili animator duhovnih zvanja je sam Gospodin. On je taj koji poziva, a mi smo oni koji pripomažu da bi se taj proces lakše i konkretnije mogao provesti. A, jedna od najvećih uloga promicatelja duhovnih zvanja je poticanje na molitvu".

/ Svjetlana Đuran

Fra Josip Repeša, promicatelj duhovnih zvanja i voditelj Frame u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, govori o svome zvanju kroz prizmu svjedočenja jednostavnosti jednog starog redovnika. Prisjeća se da je fra Frane došao u Metković godinu dana prije njegova rođenja. Nije imao službu već je bio na potrebi zajednice. Naime, kako je cijeli život proveo na župama nije se mogao lako uklopiti u samostanski način života. Stoga je došao u Metković da bi pomogao koliko može. “I upravo je to njegovo ‘pomoći koliko može’ bilo za mene osobno presudno, ali i za mnoge moje sumještane koji ga se i danas s posebnim poštovanjem i rado spominju, iako je umro 1989., kao dobroga fra Franu koji je svojom jednostavnošću i s velikim strpljenjem, duhovitošću i iznad svega raspoloživošću za ispovijedanje i s bombonima uvijek u džepu osvajao srca i mladih i odraslih. Ono što je zanimljivo, nikada mi nije rekao – ‘ajde u fratre, i nije mi govorio na neki način da me privlači, nego je upravo tom svojom jednostavnošću života osvajao srca nas djece, mladih i odraslih, a u meni je rasla ta želja da se zbilja ostvarim kao svećenik. Posebnost te njegove jednostavnosti i blizine, koja mi je i danas često pred očima i stoji kao jedno upozorenje, stvarala je osjećaj povjerenja da smo mi djeca doslovno trčali za njim. Jednostavno, ta spontanost je stvarala osjećaj topline po kojem sam kroz tu blizinu dobrog fra Frane osjećao Božju blizinu”.

Fra Josip se prisjeća i da ga je majka zavjetovala sv. Anti i sv. Roku, a kada je rekao da želi ići u sjemenište kako bi bio svećenik otac je mislio da ga je udarilo sunce u glavu pa ga je odveo na hitnu. No, od oba je roditelja dobio potporu i pomoć u ostvarenju zvanja. Ono što je započeo dobri fra Frano u Metkoviću, nastavio je njegov imenjak kao prvi odgojitelj u sjemeništu koji je pomogao u trenucima traženja i učvršćivanja zvanja.

“Od velike je pomoći u sjemeništu bila i svakodnevna molitva za duhovna zvanja. U njoj je uz molitvu Dobrom pastiru da providi nova duhovna zvanja bila i rečenica koja je u osobnoj duhovnoj formaciji davala puno nemira, a glasi: ‘ne dozvoli da se itko nametne Tvome svetištu’. I onda je ta rečenica meni bila veliko pitanje imam li stvarno duhovno zvanje ili je to samo moja pretpostavka, moja želja, koja nema utemeljenja. Te mladenačke krize i poteškoće s odgojiteljima ili u školi ipak su pratile taj jedan smijer gdje sam nakon smrti dobrog fra Frane našao novog dobrog svećenika fra Božu koji me pratio s razumijevanjem kroz mnoge moje uspone i padove, da se danas nalazim gdje jesam”.

Ono što su spomenuti svećenici učinili u svoje vrijeme izazov je koji Bog danas stavlja pred mene, rekao je fra Josip ukazujući na važnost molitve u svojim redovničkim zavjetnima te đakonskom i svećeničkom ređenju, što osobne tako i molitve Crkve. To se, kako ističe, posebno očitovalo u pripremi za svećeničko ređenje kada su obiteljske zajednice organizirale cjelodnevnu molitvu za ređenike, a plod te molitve bio je da je fra Josip tri dana prije ređenja osjećao neopisiv mir. “Molitva Crkve je velika potpora nama svećenicima, redovnicima, da konkretnije i djelotvornije živimo i svoje zavjete i svećeničko poslanje”.

Svojih prvih pet godina svećeničkog života fra Josip je proveo u okrilju Šibenske biskupije djelujući u Kninu, Drnišu i Banjevcima. Godine 2006. odlukom zajednice odlazi u Njemačku gdje je bio dušobrižnik među iseljenim Hrvatima u Kölnu, Stuttgartu – Bad Cannstattu te Wuppertalu.

U osvrtu, među ostalim, na rad na polju promocije zvanja u Provinciji fra Josip je naglasio da su “duhovna zvanja uvijek izazov i na svoj način potraga za novim pastirima, službenicima i službenicama, koji će doživjeti i prenijeti Radosnu vijest”. Upozorio je na zabludu da se duhovna zvanja ‘stvaraju’ ili na neki način ‘forsiraju’, te da promicatelji zvanja nisu ‘lovci na glave’ kako se može misliti. “Mi smo na prvoj liniji, uz naše svećenike, redovnike i redovnice, koji su među svijetom, koji osluškuju i promatraju one koji se traže. Najveći promotor ili animator duhovnih zvanja je sam Gospodin. On je taj koji poziva, a mi smo oni koji pripomažu da bi se taj proces lakše i konkretnije mogao provesti. A, jedna od najvećih uloga promicatelja duhovnih zvanja je poticanje na molitvu”, rekao je fra Josip.

U razgovoru se također osvrnuo i na to što ga je potaknulo da pokrene Youtube kanal ‘Mir i dobro 42’. Govorio je i o zahtjevnosti redovničkog života, ali i o tome što papa Franjo očekuje od Bogu posvećenih osoba.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja