“S krunicom u jednoj, a evanđeljem u drugoj ruci, kroz život se može proći s manje straha”, ističe fr. Anto koji je rođen 30. listopada 1992. u Uskoplju u Bosni i Hercegovini. Kako se širio ratni vihor obitelj je ubrzo morala izbjeći i nastanila se je na otoku Pagu. Po završetku osnovne škole u Pagu fr. Anto je došao u Sjemenište Zmajević u Zadru gdje je školovanje nastavio u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji.

Maturalna večer

Posvećeni život privlačio je fr. Antu još u djetinjstvu. “To je bilo onako više dječački. Gledajući svećenika za oltarom i ja sam pomišljao da bih volio biti poput njega. Ali, kasnije se možda već i zrelija misao o zvanju javljala kroz zajedničku obiteljsku molitvu za zvanja. Nas je mama kao djecu naučila onu molitvu nadbiskupa Ivana Prenđe za duhovna zvanja. Kasnije je to osobito ostalo kod mene i brata, te vjerujem da se iz te molitve, molitve moje majke, bake i oca, rodilo ovo moje zvanje”.

Ulazak u Novicijat

Obitelj je od prvog dana poticala fr. Antu na putu za Bogu posvećeni život. “Roditelji su bili radosni i pružali su potporu. Tata se i dan danas sa suzama prisjeća mlade mise”. A put do svećeničkog ređenja započeo je u zadarskom sjemeništu, gdje se fr. Anto upoznao s dominikancima. Nekoliko je dana, nakon ljetnih mjeseci, proveo u dominikanskom sjemeništu u Dubrovniku.

Prvi zavjeti

“Prava odluka uslijedila je u 3. razredu gimnazije, nakon što sam se detaljnije upoznao s fratrima naše Provincije. Kada sam upoznao Provinciju, neke samostane i Red, rodila se prava želja za odlaskom. Moj poziv je rastao od samog stupanja u red, bilo je preispitivanja, ali je odluka ostala čvrsta”, rekao je fr. Anto.

Svećeničko ređenje, Split 23. lipnja 2018.

Stupajući u Dominikanski red fr. Anto je 3. rujna 2011. obukao habit i započeo godinu novicijata. U Red ga je, kako ističe, na prvi pogled privukao bijeli habit. No, prava suština je ‘slavna povijest Reda, odnosno njegovo poslanje u svijetu koje se pokazalo tijekom 800 godina povijesti – jednostavno govoreći naviještanje istine’.

Sa svećeničkog ređenja

“Dominikanci naviještaju evanđelje koje je evo više od 2000 godina prava i nepokvarljiva istina – Kristovo evanđelje, radosnu vijest. Mislim da u današnje vrijeme trebamo više truda za pojasniti Istinu, jer se kojekakve propagande promiču s nekih mjesta i svašta se uvuklo u svakidašnji život. U tome kontekstu današnji čovjek lošije preispituje te razne ‘istine’ koje se nude, pa se može pogubiti. Samim time, od šume raznih podataka teže je ponuditi nešto što bi lakše doprlo do uha i srca ljudi”, rekao je fr. Anto.

Mlada misa u rodnoj župi Skopaljska Gračanica (BiH) 5.8.2018.

Na putu formacije javljale su se kušnje, ali one ga nisu mogle skrenuti s puta kojim je krenuo. “Bogu hvala da nije nikada neka kušnja u mome životu prevladala i da bih došao do ruba odustajanja. Vjerujem da je tu najveću ulogu odigrala majčina molitva i molitva svih drugih ljudi koji su nas pratili na putu odrastanja i formacije. Jasno, javi se koji puta kušnja, no uvijek bi mi se vratila misao s početka – znam zašto sam došao tu i ne planiram odustati”.

Mlada misa u Pagu.

Fr. Anto je imao đakonsko ređenje 26. studenoga 2017. u Splitu, a svećeničko 23. lipnja 2018. Mlada misa je bila na 30. rujna na blagdan svetog Jeronima u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu, a za mladomisničko geslo je bilo: “Svijetlite kao svijetlila u svijetu, držeći riječ Života”. Pojašnjavajući izabrano geslo istaknuo je: “Ta rečenica nekako oslikava poziv nas dominikanaca, i svakog svećenika i redovnika da svijetli kao svjetiljka u svijetu, držeći riječ života koja će spasiti čovjeka”.

Dominikanska nogometna ekipa.

Na pragu nekadašnje dominikanske crkve u Pagu, koja je slijedom povijesnih događanja desakralizirana i danas je stambeni objekt, majka Mirjana i otac Ivica blagoslovili su svoga sina, te su s obitelji za njim hodili u procesiji s Križem. Od brojnih čestitki koje su pročitane tijekom slavlja ona od don Ante Pećara, dugogodišnjeg kapelana u samostanu paških koludrica, fr. Antu najzornije oslikava, a glasi: „Otkad te pamtim, uvijek si bio „smiješak“ pred Bogom. Bogu se svidio tvoj smiješak i On se nasmiješio tebi šapnuvši tvome srcu da mu se još više približiš. Sjećaš se koliko je tvoja draga baka svakog dana za tebe molila. Tvoja mati te također svim srcem Bogu darivala, blagoslivljala i molila za tebe. Plod si tolike pažnje i ljubavi. Sigurno da su te i sestre benediktinke, u čijoj si crkvi najviše ministrirao, pratile i prate svojim žrtvama i molitvom. Kad mislim na tebe, uvijek te u očima imam kao onog malog nasmiješenog akolitića kraj oltara“.

Caleruega

Fr. Anto trenutno djeluje kao župni vikar u župi Gospe od ružarja u Splitu. Riječ je o samostanu i župi koje vode dominikanci. Župa nije velika, a rad župnoga vikara više je baziran na mlađu populaciju. “Obzirom na moju dob lakše mi je, možda raditi s mlađim uzrastom, pripremam kandidate za sakrament Svete potvrde, vodim ministrante i jednu ekipu Druge katoličke malonogometne lige. Svoje poslanje vidim u tome radu s mladima, a možda preko svoga nedjeljnog propovijedanja i s drugom populacijom, i preko svakodnevnog odnosa s ljudima u ispovijedanju i dnevnim misama”.

Uz 100. godina Matoševe smrti.

Od osoba koje su mu bile uzor i poticaj u živjenju redovništva i svećeništva fr. Anto navodi svetu Majku Tereziju. “Od svakoga, koga susrećem u životu, mogu ponešto naučiti i može me još više približiti Bogu. No, u svome životu uzor vidim u svetoj Majci Tereziji. Ona mi je uvijek motivacija, jer sam imao želju otići u misije. Ne znam hoće li se to ikada ostvariti, no ona mi je motivacija kao jedna skromna žena koja je puno napravila.”