Budi dio naše mreže

"Bogatstvo srca i duha, kojega čuvam i crpim iz marijanske pobožnosti, daje mi snagu za djelovanje i rad"

Don Dario Tičić odrastao je u sjeni Gospe od Staroga grada u Pagu, i to ozračje marijanske pobožnosti obilježilo ga je od djetinjstva. Danas je župnik jedne od najveće i najaktivnije zadarske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafuži, u kojoj je 2018. godina obilježena s dvije velike obljetnice - 50 godina osnivanja župe, te devet stoljeća prvog pisanog spomena svetišta Gospe maslinske.

/ Svjetlana Đuran

“Klica mojega zvanja počela je klijati veoma rano”, svjedoči don Dario koji smatra da je tome pogodovao primjer života dobrog i vrijednog župnika don Frane Mandića i vlastita uzorna obitelj u kojoj je baka bila ključan element za izbor zvanja. Prisjetio se kako ga je djed vodio u crkvu gdje su sjedili na koru, na mjestu gdje je sjedio njegov pradjed, vrstan pjevač i predsjednik crkvenarskog odbora. A, tu je i prisutnost benediktinki te je cijelo to duhovno ozračje bilo poput kateheze za don Daria, u kojoj je sazrijevalo njegovo zvanje. “Živjeli smo skladno, u povezanosti s Bogom, i osjećali smo zajedništvo u obitelji”, rekao je don Dario te otkrio da ga je uvijek privlačila liturgija, po pitanju obreda.

“Sjećam se kada sam bio mali da je u našoj crkvi bilo četrdesetosatno klanjanje i vidio sam kako je oltar lijepo uređen. Želio sam i doma prirediti nešto tako, pa sam od kutije za cipele napravio tabernakul, od plastičnih čaša pokaznice, a jednom udbašu sam iz vrta ubrao sve narcise kako bi ukrasio oltar, po uzoru na onaj u crkvi. Tako da mi je ta obrednost bila važna od malih nogu, i kasnije je to prepoznao pokojni nadbiskup Ivan Prenđa i odlučio me poslati na studij u Rim”.

Mlada misa bila je 9. srpnja 2000. godine, i to je bila prva mlada misa u Pagu nakon 65 godina. Kao mladomisnik je tada osjetio zajedništvo cijele župe, radost i ponos. Gospa ga, kako je rekao, prati od prve službe u zaleđu Zadra u Bukovici gdje je u Rodaici crkva bila posvećena Uznesenju BDM. Nizale su se zatim župe: Sali na Dugom otoku, bl. Alojzija Stepinca na zadarskom Bilom Brigu, da bi mu nakon službe tajnika nadbiskupu Puljiću bila povjerena župa Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafuži.

Don Dario Tičić

Po dolasku na Belafužu don Dario je nastavio održavati vatru Duha Svetoga po djelovanju brojnih molitvenih zajednica, u vremenu kada pušu razni vjetrovi sekularizacije. Nastoji da se župa ne pretvori u servis, te svojim suradnicima naglašava da to nije servis služba, nego živa župna zajednica koja živi kroz brojne zajednice, Neokatekumenski put, Marijinu legiju, Kursiljo i ostalo. “Smatram da su ti krugovi životvorni krugovi koji guraju ovu našu župnu zajednicu. Jer, znam reći u šali da imam zajednice, crkvene pokrete, a ove moje ostale župljane zovem nesvrstanim. Ali, smatram da smo svi zajedno radi jedne stvari – ni jedna zajednica nije samoj sebi svrha. Svaki pokret i svaka zajednica ima cilj da gradi tijelo Kristovo, a to je Crkva. Kada sam došao našao sam uređenu župu, trebalo je to samo podržati i prihvatiti te bdjeti nad time i usmjeravati”. Don Dario je istaknuo i dobru suradnju sa članovima svih molitvenih zajednica nazivajući ih ‘snagom na koju se može osloniti’.

Gospa Maslinska

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafuži poznata je i po brojnim zvanjima. Župnik je istaknuo da je za to zaslužna molitva koju je u polog ostavio nadbiskup Ivan Prenđa, koji je imao posebnu ljubav prema duhovnim zvanjima, kao i sadašnji nadbiskup Želimir Puljić. U osvrtu na upite zašto nema svećenika don Dario je rekao kako smatra da Bog nikada neće ostaviti narod bez pastira, i da im daje takvoga kakvog su zaslužili. “A, svećenika nije lako odgojiti. I nakon ređenja ništa nije gotovo, tek tada treba do smrti nastojati i čuvati vatru poziva koju je Gospodin svakome dao”, rekao je don Dario. Rodom iz marijanske župe don Dario njeguje pobožnost prema Majci Božjoj, jer smatra da ni jedan svećenik ne može ostvariti svoje svećeništvo bez pobožnosti prema Gospi – prvoj Isusovoj učenici.

“Svaki od nas koji vjeruje u Gospodina, i koji se odazvao njegovom pozivu, u Mariji može naći snagu, pokroviteljicu, jer bude teških dana i okolnosti i čovjek se pita kako sve to izdrži. Svjestan sam i svoje slabosti i osobnosti gdje smatram da sam samo čovjek, nedostatno oruđe u Božjim rukama, ono što kaže Isus ‘sluge beskorisne’. Bez Marije, bez njezine pomoći i zagovora čovjek ne može opstati, pogotovo svaki svećenik koji želi, ne odraditi svoje svećeništvo, nego biti svećenik. Smatram da biti svećenik nije zanimanje, ja sam svećenik 24 sata i ne mogu reći da sam svećenik kada sam pred oltarom i u uredu, a poslije me ne diraj. Ne, nego uvijek i svugdje”.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja