U svakom stoljeću postoje sveti ljudi koji su odgovarali na izazove, patnju, bolesti i nepravde njihovog doba, piše Ascencion Press. Kao što je Isus sam rekao, sveci nastaju kroz patnju: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mt 16, 24).

One koje danas smatramo svecima bili su oni koji su spremno odgovarali na pozive. Mnogi od nas nismo se nikad suočili s krizom ovakvih razmjera – pandemijom koronavirusa. Za mnoge vjernike bilo je nemoguće zamisliti da će crkve u ovo vrijeme biti prazne.

Biti njegov učenik znači umrijeti sebi i svemu čemu se grčevito držimo.

Dok se mnogi od nas pitaju što činiti dalje, umjesto da se okrenemo obeshrabrenju ili očaju, moramo se vratiti Isusovim riječima “neka uzme svoj križ”. Križ predstavlja način mučenja i smrti, ali jedino kada nije povezan s Isusom. On je otkupio svijet kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće te zbog toga su naši križevi postali ulazak u proslavljeni život s njim. Biti njegov učenik znači umrijeti sebi i svemu čemu se grčevito držimo – pa čak i ako je su to naše želje – i prepustiti sve to Ocu. Kada molimo s Isusom “neka ne bude moja, nego tvoja volja”, dopuštamo Bogu da djeluje u nama i kroz nas. A s Bogom, sve je moguće.

Božja milost će se proslaviti kroz svakog tko je spreman biti ponizan i poslušan. Sveci su živjeli nevjerojatne živote jer su ih potpuno predali Bogu. Učiti o svecima nam može pomoći približiti se vjeri, staviti svu našu nadu u Bogu i pronaći snage za oponašanje njihove poslušnosti Bogu. Ako ste obeshrabreni i trebate poticaj za vrijeme krize COVID-19, možete ju možda pronaći upravo u djelima ovih triju svetaca koji su se suočili s bolešću s nevjerojatnom vjerom.

Sv. Karlo Boromejski

Sv. Karlo bio je poznat po svojim intelektualnim doprinosima Crkvenoj reformi za vrijeme Tridentskog koncila. Dolazio je iz plemićke obitelji, no odrekao se titule kako bi živio život posvećen Kristu. Kao biskup, bio je poznat po tome što je pružao primjer svojem stadu te ih je pozivao na svetost kroz intenzivnu molitvu, post i davanja milostinje. Neprestano je radio na reformi sjemeništa i klera, pozivajući ih na veću disciplinu, pokoru i pažnju na potrebe siromaha.

Posjetio bi ih i dijelio im sakramente.

1576. je kuga izbila u Milanu, gdje je služio kao biskup. Dotad neviđeno, sv. Karlo nije se izolirao od kuge, nego joj je izišao u susret, služeći onima koji su najviše patili u bolnicama. Posjetio bi ih i dijelio im sakramente. Rečeno je da bi sv. Karlo toliko težio hraniti tisuću ljudi dnevno, da bi znao imati ozbiljne dugove za plaćanje hrane. Sv. Karlo je živio osam godina nakon kuge te je umro s 46 godina zbog bolesti. Živio je život posvećen ljudima kojima je služio.

Sv. Karlo Boromejski

Sv. Marianne Cope

Kasnih 1880-ih na havajskom otoku Molokai, ljudi koji su patili od gube bili su odvojeni od ostatka otoka i izopćeni iz društva. Otac Damien de Veuster, poznat danas kao “Apostol gubavcima”, živio je i radio unutar ovih kolonija, pružajući gubavcima njegu i dostojanstvo koje su trebali kada im nitko drugi to nije htio pružiti.

Ne bojim se nikakve bolesti, stoga bi mi bila najveća radost samo i služiti napuštenim gubavcima.

Kada je de Veuster uputio molbe religioznim zajednicama diljem SAD-a tražeći pomoć u upravljanju bolnicama i domova za djevojčice i dječake na otocima, nitko mu nije odgovorio, osim sestre Marianne Cope. Odgovorila je: “Ne bojim se nikakve bolesti, stoga bi mi bila najveća radost samo i služiti napuštenim gubavcima”.

Ona, zajedno s još šest sestara, otišla je na Havaje i skrbila za preko 200 ljudi koji su imali gubu.

Časne sestre iz Marianneinog reda i dalje služe na otoku Molokai.

Podrijetlom iz Njemačke, obitelj sestre Marianne doselila se u New York kada je bila mlada djevojka. Kada je ušla u samostan, bila je voljna pomoći bolesnima, napose otpuštenima. Ova čežnja njenog srca je možda i razlog zašto je toliko odvažno odgovorila na poziv za pomoć na Havaje. Uspostavljenjem bolnica i domova nije samo davalo ljudima dostojanstvo i njegu, već je također bio poticajan za otkrivanje duhovnih poziva. Časne sestre iz Marianneinog reda i dalje služe na otoku Molokai. Sestra Marianne preminula je od prirodnih uzroka, a nikada nije oboljela od gube.

Sv. Katarina Sijenska

Kao i sv. Karlo Boromejski, mnogi ne asociraju sv. Katarinu Sijensku s bolešću. Sv. Katarina je crkvena naučiteljica koja je poznata po svojoj knjizi “Dijalozi” te za privođenje kraju Avignonsko sužanjstvo  i vrateći papu u Rim. Sv. Katarina, mističarka od djetinstva, pripadala je trećem dominikanskome redu i živjela discipliniran i pokoran život.

Poznato je da je čudesno ozdravila dvojicu muškaraca.

Sredinom 14. stoljeća, harala je pandemija “crne smrti”, odnosno kuge. Nekoliko Katarininih braća i sestara su podlegli bolesti. Sv. Katarina putovala je gradom, skrbeći o bolesnicima koliko god je mogla. Poznato je da je čudesno ozdravila dvojicu muškaraca, jednog dragog prijatelja i jednog pustinjaka od bolesti te da je umnožila kruh svojim molitvama kada se glad proširila. Sv. Katarina nikada nije obolila od kuge, ali je nadahnula vjeru u mnogim srcima zbog njenog rada.

Sv. Katarina Sijenska

Danas s u potrebni sveci. Unaprijed stotinjak godina, što će biti rečeno o ovoj generaciji i o tome kako je odgovorila izazovima koje je predstavila pandemija u življenju vjere? Hoće li biti priča o zdravstvenim djelatnicima koji su žrtvovali vlastito zdravlje za dobrobit bolesnih i ranjivih? Hoće li biti zapisa o zajednicama koje su se udružile u molitvi i žrtvi, zbog čega je donošlo do obnove u vjeri i kulturi? Molimo da na, Bog da milost da odgovorimo na njegovu volju da sebe darujemo u svijetu koji očajno treba Boga.