Osnivač Opusa Dei sv. Josemaría Escrivá gajio je veliku naklonost prema svetom Josipu. Nazivao ga je svetim patrijarhom i koristio ga kao primjer svih vrlina.
U okviru Godine sv. Josipa koju je proglasio papa Franjo, iz Opusa Dei objavili su transkripte izjava sv. Josemaríje o sv. Josipu na susretima u Americi i Španjolskoj. Prenosimo neke od njih kao poticaj da još više upoznate ovoga velikog svetca koji je, kako je sv. Josemaría rekao, najizvrsnije ljudsko stvorenje nakon svete Marije.
* * *
Sveti Josip može puno učiniti sa svetom Marijom. On je bio njezin muž, on je njezin suprug. On je osoba koja se najviše odnosila prema Djevici i koja ju je najviše voljela, osim njezina Sina, našega Gospodina Boga. A upravo je sveti Josip najviše pazio na Boga. Stoga, ako želite ići k Djevici, idite do svetog Josipa, koji će vas primiti za ruku. (Susret u Španjolskoj, studeni 1972.)
* * *
Sveti Josip, sine moj, najizvrsnije je ljudsko stvorenje nakon svete Marije. Nije važno što je Gospodin dao sve pohvale Krstitelju: nema proturječja. Jako voli svetoga Josipa; jako ga volimo u Opusu Dei, jer ga je Gospodin odabrao od vječnosti da mu bude otac.
Tražio je mladića, snažnog, lijepog dušom i tijelom, izvrsnog u svim svojim moralnim svojstvima, marljivog; da se neće osjećati ponižen kraljevskom krvlju i onoga koji je posvećivao ruke svakodnevnom poslu; koji je Isusa naučio toliko stvari i zaštitio ga dok je bio dijete.
U molitvenicima i pismima koje Crkva preporučuje prije i nakon misnog slavlja, postoje neke molitve koje govore o ljubavi svetog Josipa prema Djetetu, kako bi ga zagrlio, kako bi ga poljubio… Kao ti sa svojom djecom. Jeste li roditelj?
– Da, hvala Bogu.
– Bog te blagoslovio, sine moj. Pa, pogledajte svoju nježnost i nježnost svoje supruge. Pomislite na svetog Josipa: kako ga ne bismo voljeli svi koji želimo imati unutarnji život? Unutarnji se život bavi Marijom i Isusom; bavljenje Bogom i Majkom Božjom. Tko se više odnosio prema Bogu i Majci Božjoj od Josipa, svetog patrijarha? Nitko! Zbog toga ga toliko volimo i idemo k njemu. A onda, jer je njegov zagovor vrlo moćan… (Susret u školi Tabancura, Čile, 2. srpnja 1974.)
* * *
Sigurno je imao izvanredan autoritet. Zatim siromaštvo… bili su siromašni, ali bili su relativno siromašni. Smijem li vam reći da je posjedovanje malog magarca u to vrijeme moralo biti manifestacija određene opuštenosti? Drugim riječima, sveti je Josip radio kako bi imao dobru kuću… Bilo je to poput posjedovanja prijevoznih usluga – ne znam kako to ovdje zovete – jeftinog automobila. Magarac je bio Isusovo prijestolje u Jeruzalemu, ali… čini nam se vrlo skromnim.
* * *
Djeco moja, imajte gorljive želje u svojoj duši da se iskupite za svoje grijehe, za svoje i za one cijeloga svijeta. Idite Gospodinu samouvjereno, pođimo njegovoj Majci, poput malog djeteta svojoj majci na zemlji, znajući da nas ona na Nebu voli puno više. Pođimo svetom Josipu. Volite ga svaki dan više.
Došao sam da vam kažem da se ne sramite da naivno kao dijete kažete: “Isuse, Marijo i Josipe, želim uvijek biti s vas troje.” Kakva sreća! Ali rečeno s ljubavlju … Ja sam pored troje moćnih. (Susret u Altoclaru, Venezuela, 12. veljače 1975.).
* * *
Morate vidjeti kakav je on bio u svoje vrijeme: patrijarh; što je to značilo, vlast koju je imao, pazio je u svakom trenutku samoga Boga i Majku Božju. Divimo se tom čovjeku zbog čistoće, ljubavi prema poslu, hrabrosti, poslušnosti božanskoj volji… (Susret u Ciudad Vieji, Gvatemala, 18. veljače 1975.)
* * *
Praktičan sam, također i u pobožnosti. Sveti Josip vodio je obitelj iz Nazareta, a i vašoj će to činiti. Nabavite jednu sliku svetog Josipa, klanjajte mu se, s vremena na vrijeme pobožno upalite svijeću, poput naših majki, poput naših baka: sve su stare pobožnosti aktualne, nema one koja nije aktualna.
Sprovodeći u djelo ono što sam vam rekao, sada, kad dođem u kuću u kojoj ovdje boravim, pronaći ću sliku Djevice koju su učinili vrlo lijepom i drugu koja prikazuje svetog Josipa. Majci Božjoj dat ću kompliment, a svetom Josipu upalit ću tri svijeće u vaše ime. (Susret u kazalištu Coliseo, Argentina, 26. lipnja 1974.)