“Sada je došlo vrijeme za novi Jubilej u kojem će se ponovno širom otvoriti Sveta vrata kako bi sve pozvali na jako iskustvo Božje ljubavi” (Spes non confundit, 6). U Buli kojom najavljuje redovni Jubilej 2025. godine, Sveti Otac, u sadašnjem povijesnom trenutku u kojem je, “ne obazirući se na tragedije prošlosti, čovječanstvo izloženo novom i teškom ispitu pred kojim vidi mnoge narode potlačene brutalnošću nasilja” (Spes non confundit, 8), poziva sve kršćane da postanu hodočasnici nade. To je krepost koju treba ponovno otkriti u znakovima vremena, za koje se, tako da obuhvaćaju “čežnju ljudskog srca, koje je potrebno spasonosne Božje prisutnosti, traži da se preobraze u znakove nade” (Spes non confundit, 7), a ona se prije svega mora crpsti u Božjoj milosti i punini njegova milosrđa.

Papa Franjo već je u Buli najave Izvanrednog jubileja milosrđa 2015. istaknuo kako oprost u tom kontekstu dobiva “posebnu važnost” (Misericordiae vultus, 22), budući da Božje milosrđe “postaje oprost Oca koji po Kristovoj Zaručnici dopire do raskajanog grešnika i oslobađa ga od svakog ostatka posljedice grijeha” (Ibid.). Slično i danas Sveti Otac izjavljuje da nam dar oprosta “dopušta otkriti koliko je Božje milosrđe bezgranično. Nije slučajno da je u davnim vremenima pojam milosrđe bio zamjenjiv izrazom oprost, upravo zato što to znači izraziti puninu Božjeg oproštenja koje ne poznaje granica” (Spes non confundit, 23). Stoga je oprost jubilejska milost.

Također, prigodom redovnog jubileja 2025. godine, dakle, voljom Vrhovnog svećenika, ovaj “Dvor milosrđa”, čija je zadaća raspolagati svime onime što se tiče davanja i korištenja oprosta, želeći ohrabriti duše vjernika da se ispune pobožnom željom za dobivanjem oprosta koji se promatra kao dar milosti specifičan za svaku Svetu godinu, utvrđuje sljedeće smjernice kako bi ih vjernici mogli iskoristiti “za dobivanje i duhovno plodonosno prakticiranje jubilarnog oprosta” (Spes non confundit, 23).

Tijekom redovnog jubileja 2025., svi ostali prethodno dodijeljeni oprosti ostaju na snazi. Svi vjernici, koji su istinski raskajani i slobodni od svake naklonosti prema grijehu (usp. Enchiridion Indulgentiarum, IV izd., norma 20, §1), koji su potaknuti duhom milosrđa i koji su tijekom Svete godine pročišćeni po sakramentu pokore i okrijepljeni svetom pričešću, molili na nakane Vrhovnog svećenika, moći će iz crkvene riznice dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se po izboru može primijeniti i za duše u čistilištu na sljedeće načine:

I.- Sveta hodočašća

Vjernici, hodočasnici nade, moći će dobiti jubilarni oprost od Svetog Oca ako pobožno hodočaste:

prema bilo kojem svetom jubilarnom mjestu i tamo pobožno sudjeluju na svetoj misi (kad god liturgijske norme to dopuštaju, može se ponajprije slaviti i vlastita misa za jubilej ili zavjetna misa: za pomirenje, za oproštenje grijeha, moliti za krepost milosrđa i za slogu naroda); na obrednim misama prigodom podjela sakramenata kršćanske inicijacije ili bolesničkog pomazanja; na slavljima službe riječi; na liturgiji časova (Služba čitanja, Jutarnja, Večernja); na pobožnosti Križnog puta; mole krunicu na čast Blažene Djevice Marije; mole himan Akatistos; na pokorničkom slavlju, koje završava pojedinačnom ispovijedi pokornika, kako je utvrđeno u Redu pokore (obrazac II);

u Rimu: barem u jednu od četiri glavne papinske bazilike: svetog Petra u Vatikanu, sv. Ivana Lateranskog, svete Marije Velike, svetog Pavla izvan zidina;

u Svetoj zemlji: barem u jednu od tri bazilike: Svetoga groba u Jeruzalemu, Rođenja Isusova u Betlehemu, Navještenja u Nazaretu;

u drugim crkvenim područjima: u katedralu ili druge crkve i sveta mjesta koje odredi mjesni ordinarij. Biskupi će uzeti u obzir potrebe vjernika kao i samu priliku da se smisao hodočašća očuva netaknutim sa svom njegovom simboličkom snagom, sposobnom pokazati žarku potrebu za obraćenjem i pomirenjem;

II.- Pobožni posjeti svetim mjestima

Isto tako, vjernici će moći dobiti jubilejski oprost ako pojedinačno ili u skupini pobožno posjete bilo koje jubilejsko mjesto i tamo se u prikladnom vremenu uključe u euharistijsko klanjanje i meditaciju, a koje će se zaključiti s molitvom Oče naš, ispovijest vjere u bilo kojem legitimnom obliku i zazivom Mariji, Majci Božjoj, kako bi u ovoj Svetoj godini svatko “mogao doživjeti blizinu najljubaznije Majke, koja nikada ne napušta svoju djecu” (Spes non confundit, 24).

U posebnoj prigodi Jubilarne godine, uz gore navedena znamenita hodočasnička mjesta, pod istim će se uvjetima moći posjetiti i ova druga svetišta:

u Rimu: bazilika Svetoga Križa Jeruzalemskog, bazilika svetoga Lovre, bazilika svetoga Sebastijana, (pobožni posjet nazvan “pobožnost sedam crkava”, tako drag svetom Filipu Neriju, toplo se preporuča), svetište Divino amore, crkva Duha Svetoga in Sassia, crkva svetog Pavla alle Tre Fontane (mjesto mučeništva Apostola), kršćanske katakombe; crkve Jubilarnih puteva posvećene Iter Europaeumu i crkve posvećene zaštitnicama Europe i crkvenim naučiteljicama (bazilika Santa Maria sopra Minerva, crkva svete Brigite Campo de’ Fiori, crkva Santa Maria della Vittoria, crkva Trinità dei Monti, bazilika svete Cecilije in Trastevere, bazilika svetog Augustina in Campo Marzio);

na drugim mjestima u svijetu: dvije papinske bazilike minor u Asizu, svetoga Franje i svete Marije od Anđela; papinska bazilika Gospe od Loreta, Gospe od Pompeja, svetoga Antuna Padovanskog; svaka manja bazilika, katedrala, konkatedrala, marijansko svetište kao i, za dobrobit vjernika, svaka istaknuta zborna crkva ili svetište koje može odrediti svaki dijecezanski ili eparhijski biskup, kao i nacionalna ili međunarodna svetišta, “sveta su mjesta dobrodošlice i povlaštenih prostora za rađanje nade” (Spes non confundit, 24), kako su to odredile biskupske konferencije.

Istinski raskajani vjernici koji iz ozbiljnih razloga neće moći sudjelovati u svečanim slavljima, hodočašćima i pobožnim pohodima (kao što su prije svega klauzurne redovnice i redovnici, starije osobe, bolesni, zatvorenici, kao i oni koji u bolnici ili na drugim mjestima stalno skrbe o bolesnicima), dobit će jubilarni oprost pod istim uvjetima ako, sjedinjeni u duhu s prisutnim vjernicima, osobito u trenucima u kojima se riječi Vrhovnog svećenika ili dijecezanskih biskupa prenose putem sredstava komunikacije, izmole Oče naš, ispovijest vjere u bilo kojem obliku u svom domu ili gdje god se nalazili (npr. u samostanskoj kapeli, bolnici, staračkom domu, zatvoru… ) i druge odobrene molitve u skladu sa svrhama Svete godine, prinoseći svoje patnje ili teškoće svojih života;

III.- Djela milosrđa i pokore

Nadalje, vjernici će moći dobiti jubilejski oprost ako pobožno sudjeluju u pučkim misijama, duhovnim vježbama ili tečajevima o tekstovima Drugoga vatikanskog sabora i Katekizmu Katoličke Crkve, koji bi se, po volji Svetoga Oca, trebali održavati u crkvama ili drugim prikladnim mjestima.

Usprkos pravilu prema kojem se može postići samo jedan potpuni oprost dnevno (v. Enchiridion Indulgentiarum, IV izd., norma 18, §1), vjernici koji su učinili djelo milosrđa u korist duša u čistilištu, ako zakonito pristupe sakramentu pričesti drugi puta u istom danu, moći će dobiti potpuni oprost dva puta toga istog dana, a može se primijeniti samo za pokojne (to znači unutar euharistijskog slavlja; v. kan. 917 i Papinska komisija za autentično tumačenje CIC-a, Responsa ad dubia, 1, 11. srpnja 1984.). To je hvalevrijedna vježba nadnaravnog milosrđa koja se tako postiže kroz ovaj dvostruki prinos. Tako se očituje veza, unutar otajstvenog tijela, između vjernika koji još uvijek hodočaste na zemlji i onih koji su završili svoje putovanje, činjenicom da je “jubilejski oprost, na temelju molitve, posebno namijenjen za one koji su nam prethodili kako bi zadobili potpuno milosrđe” (Spes non confundit, 22).

Ali na poseban način, “u Svetoj godini pozvani smo postati opipljivi znakovi nade za mnogu braću i sestre koji žive u teškim uvjetima” (Spes non confundit, 10): potpuni oprost je na poseban način povezan s djelima milosrđa i pokore, koje svjedoče o poduzetom obraćenju. Po uzoru i zapovijedi Kristovoj, vjernici su pozvani činiti djela milosrđa i ljubavi, osobito među onima kojima je to najpotrebnije. Točnije, neka ponovno otkriju “tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati, mrtva pokopati“ (Misericordiae vultus, 15) te “duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti“ (ibid.).

Također, vjernici će moći dobiti jubilarni oprost ako na primjereno vrijeme posjete svoju braću i sestre koji su u potrebi ili teškoćama (bolesnici, zatvorenici, usamljene starije osobe, invalidi…), hodočasteći tako prema Kristu koji je prisutan u njima (v. Mt 25,34-36). Pridržavajući se duhovnih, sakramentalnih i molitvenih uvjeta, vjernici će sigurno moći ponavljati takve posjete tijekom Svete godine i tako će svaki puta, pa čak i svakodnevno, dobiti potpuni oprost.

Jubilejski potpuni oprost može se postići i kroz inicijative koje na konkretan i velikodušan način provode pokornički duh koji je poput duše Jubileja. Tu se posebno misli na ponovno otkrivanje vrijednosti petka: uzdržavanjem, barem na jedan dan, od uzaludnih aktivnosti (stvarnih ili virtualnih, prenošenih putem medija i društvenih mreža), od suvišne konzumacije (primjerice postom ili prakticiranjem uzdržavanja prema normama Crkve ili biskupa), kao i izdvajanjem novčanih iznosa za siromašne, podupiranjem vjerskih ili društvenih aktivnosti, osobito u korist obrane i zaštite te kvalitete života u svim njegovim fazama, napuštene djece, mladih ljudi u poteškoćama, starijih ljudi u potrebi ili usamljenih, migranata iz različitih zemalja “koji napuštaju svoju zemlju u potrazi za boljim životom za sebe i svoje obitelji” (Spes non confundit, 13), posvećujući tako prikladan dio svog slobodnog vremena dobrovoljnim aktivnostima, u korist zajednice ili drugim oblicima zalaganja.

Svi dijecezanski ili eparhijski biskupi i koji su njima izjednačeni u pravu, na najprikladniji dan ovog jubilejskog vremena, prigodom glavnog slavlja u katedrali i u pojedinim jubilarnim crkvama, moći će podijeliti papinski blagoslov s priloženim potpunim oprostom, koji mogu dobiti svi vjernici koji će primiti ovaj blagoslov pod uobičajenim uvjetima.

Kako bi pristup sakramentu pokore i postizanje božanskog oprosta snagom Ključeva bio pastoralno olakšan, pozivaju se mjesni ordinariji da kanonicima i svećenicima koji ispovijedaju u katedralama i crkvama određenima za Svetu godinu podjele ovlast odrješenja pro foro interno za vjernike istočnih Crkava s obzirom na propise kan. 728, §2 Zakonika kanona istočnih Crkava, a u slučaju eventualne rezerve one s obzirom na kan. 727, isključujući, kao što je vidljivo, slučajeve razmatrane u kan. 728, §1; za vjernike Latinske Crkve, vrijedi ono što je propisano u kan. 508 §1 Zakonika kanonskoga prava.

U tom smislu ova Pokorničarna poziva sve svećenike da velikodušnom dostupnošću i predanošću vjernicima pruže najširu mogućnost korištenja sredstava spasenja na način da se objavi vrijeme kada se može pristupiti ispovijedi te da se sa župnicima ili rektorima crkava napravi plan i raspored ispovijedanja i pokorničkih slavlja te da u tom smjeru budu dostupni i umirovljeni svećenici koji nemaju neke druge definirane pastoralne službe. Ovisno o mogućnostima, svećenici bi se trebali i prisjetiti, u skladu s motuproprijem Misericordia Dei, da imaju pastoralnu mogućnost ispovijedanja i tijekom slavlja svete mise.

Kako bi pomogla ispovjednicima, Apostolska pokorničarna, po nalogu Svetog Oca, utvrđuje da će svećenici koji prate ili se pridružuju jubilarnim hodočašćima izvan svoje biskupije moći uživati iste one ​​ovlasti koje im je u njihovoj biskupiji dodijelila zakonita vlast. Apostolska pokorničarna dat će posebne ovlasti ispovjednicima papinskih bazilika, kanonicima i dijecezanskim svećenicima u različitim crkvenim područjima.

Nakon što vjernike propisno pouče o težini grijeha povezanih s cenzurom ili nekim uvjetom, ispovjednici će s pastoralnom ljubavlju odrediti sakramentalnu pokoru koja može potaknuti stvarno pokajanje, a ovisno o slučaju, popraviti moguće posljedice ili sablazni.

Naposljetku, Pokorničarna srdačno poziva biskupe, kao nositelje trostrukog munusa poučavanja, upravljanja i posvećivanja, da se pobrinu za jasno objašnjenje ovdje predloženih odredbi i načela za posvećenje vjernika, posebno vodeći računa o mjesnim prilikama, kulturi i tradiciji. Kateheza prilagođena socio-kulturološkim karakteristikama svakoga naroda moći će učinkovito predložiti Evanđelje i vrijednost kršćanske poruke, duboko ukorijenjujući u srcima želju za ovim jedinstvenim darom, dobivenim posredovanjem Crkve.

Ovaj Dekret vrijedi za cijeli Redovni jubilej 2025. godine, bez obzira na bilo koju suprotnu odredbu.

Dano u Rimu, iz sjedišta Apostolske pokorničarne, 13. svibnja 2024., spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske.

Angelo de Donatis, viši pokorničar

mons. Krzysztof Nykiel, regent