1. Piše li u Bibliji o Crkvi?

U Bibliji nam se kaže da se, želimo li imati udjela u obećanjima, moramo pridružiti Crkvi.

Prvi su kršćani prikazani kao nastavljači družine apostola, a za one koji su imali biti spašeni rečeno je da ih je svemogući Bog pridodao svojoj Crkvi.

Apostoli su bili ljudi, Crkva je bila vidljivo tijelo, sveti Pavao govori o Crkvi kao o stupu i uporištu istine.

2. Zašto je Isus uspostavio Crkvu?

„Naš nam je božanski Učitelj mogao prenijeti nebeske istine ne govoreći da one potječu od njega,, (…) ali on je odlučio da evanđelje bude objava priznata ovjerovljena, da bude javno obznanjeno, nepromjenjivo, trajno pa je u skladu s tim, kako drže katolici, oblikovao ljudsko društvo da bude dom evanđelju, njegovo oruđe, njegov jamac.

Upraviteljima te družbe zakonski su, da tako kažemo povjerene duhovne istine koje je on izrekao pred apostolima svojim ustima. Kada ih je napuštao, on im je dao veliku ovlast i naložio im da obraćenike širom svijeta uče čuvati sve stvari što im je zapovjedio, a onda je dodao:

„I evo, Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. (Mt 28,20).“

3. Tko je na čelu Crkve?

Krist je Kralj, jer vlada Crkvom, a apostoli njome vladaju umjesto njega.

„Ja vam stoga baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih“ (Lk 22,29-30).

(Stoga je Papa Kristov namjesnik na zemlji, a nasljednik sv. Petra)

bazilika sv. Petra/ Foto: Canva

4. Kako znamo da je nauk Crkve istinit?

„Apostolima je dana cjelokupna Objava, koju prenosi Crkva; sve od smrti svetoga Ivana nije nam objavljena nijedna nova istina.

Jedna je od dužnosti Crkve da čuva taj dragocjeni poklad istine, kako je sveti Pavao rekao Timoteju, a koje su joj apostoli u svoj punini i cjelovitosti ostavili u naslijeđe.“

5. Možemo li biti sigurni u apostolsko nasljedstvo?

„Naša sigurnost da apostolsko nasljedstvo biskupâ Katoličke Crkve nema u sebi nikakva prekida i da je sigurna valjanost sakramenata, unatoč mogućim pogrješkama i neformalnostima tijekom 1800 godina, počiva na našoj vjeri u to da je On koji je odredio cilj, odredio i sredstva da on uvijek svojoj Crkvi daje sve što je potrebno da će, ako nam je obećao da će uvijek biti s nama, to obećanje ispuniti.

„Apostolsko nasljedstvo jest prenošenje apostolskoga poslanja i vlasti njihovim nasljednicima po sakramentu reda. Zahvaljujući tome prenošenju Crkva ostaje u zajedništvu vjere i života sa svojim početkom dok tijekom stoljeća sve svoje poslanje vrši za širenje Kristova kraljevstva na zemlji (Kompendij KKC, 176)

6. Dodaje li Crkva nešto novo Kristovu nauku?

„Crkva ne dodaje nimalo dogme izvornomu vjerovanju osim onoga za što vjeruje da je implicitno (već) sadržano u Vjerovanju.

Ona ima dar tumačenja Vjerovanja.

Katehisti primaju križ od Pape / Foto: Vatican Media

7. Moramo li vjerovati u baš sve što Crkva naučava?

„Pravi, siguran i sretan put jest vjerovati u ono što Crkva naučava, no kada trebamo proniknuti u dublja i temeljna pitanja, tada je naučavatelju potrebna milost uvida u srca i duše (umove), a učeniku (studentu) milost poučljivosti.“

„Nije teško vjerovati kada progovori Crkva; stvarni je problem kada nekoliko ,malih papa’, a često su to laici, stane ,propovijedati’ protiv biskupâ i svećenikâ, praveći od vlastitih mišljenja vjeru, pa straše obične pobožne ljude i otjeruju tražitelje.“

8. Je li nauk Crkve „zastario“?

Katolici su „kod kuće“ u svakomu vremenu i prostoru, u svakome društvenom uređenju, u svakome društvenom sloju, u svakom stadiju oplemenjivanja. U suprotnom slučaju… zanemarili bismo glavnu značajku Crkve.

Ona je katolička, jer donosi univerzalni lijek za univerzalnu bolest.

Ta bolest jest grijeh; svi su ljudi grješni, svi ljudi trebaju ozdravljenje u Kristu; to ozdravljenje treba propovijedati i udjeljivati svima.

9. Zašto je Crkva napadana?

Čini se da se samo u jednoj točki krivovjerja posvema slažu, a to je mržnja prema Crkvi…

Ona je bila to tijelo o kome su sve sekte, koliko god međusobno bile podijeljene, govorile loše; kako je bilo rečeno:

Ako su domaćina Belzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?

Nije im se sviđala i bojale su je se, činile su sve što je u njihovoj moći da prevladaju međusobne razlike kako bi se ujedinile protiv nje… Žudjele su za ujedinjenjem protiv jedinoga tijela antagonističkog svima njima i puno je različitih primjera takvih pokušaja udruživanja tijekom crkvene povijesti.

10. Može li zlo nadvladati Crkvu?

Uistinu, činio što mu drago, Sotona ne može ugasiti ili zatamniti svjetlo Crkve.

On ga može prekriti svojim zlim tvorevinama, no čak i neprozirna tijela propuštaju zrake svjetlosti i Istina sja svojim vlastitim nebeskim sjajem, premda u skrovitosti.

Izvor: John Henry Newman, Misli o kršćanskoj vjeri, Verbum, Split, 2008., s dopuštenjem izdavača