Vjerujem..

Mislim da je jedna od najvećih zabluda što se tiče duhovnog života ta da su mnogi uvjereni u to da biti vjernik znači ne imati probleme u životu. To nije istina. Vjernik ima probleme, ali na njih gleda očima vjere.

Ljubav je žrtva. Ljubav nije osjećaj. Kada se majka probudi usred noći kako bi smirila uplakano dijete uvjeren sam u to da nije radosna i nasmijana. Ali, jer voli svoje dijete, za njega čini sve, bez obzira što se ne osjeća “lijepo”

Mislim da je jedna od najvećih zabluda što se tiče duhovnog života ta da su mnogi uvjereni u to da biti vjernik znači ne imati probleme u životu. To nije istina. Vjernik ima probleme, ali na njih gleda očima vjere.

Ne možemo biti vjernici “od – do”. Nisam vjernik zato što moram biti vjernik. Nisam vjernik zato slijedim nekakve propise i zapovijedi.

Vjernik sam jer ne samo da vjerujem u Boga, već i želim vjerovati Bogu. Vjerujem jer se sjećam svega onoga što je Gospodin Bog napravio u mom životu. Vjernik sam jer je on tražio mene, a ne ja njega.

Tako gledajući – vjera treba biti egzistencijalna, jer je u protivnom nema.

A što kada dođu teškoće?

Često se naša vjera sastoji u tome da tražimo isključivo svoju volju. “Bože, neka bude tvoja volja, ali po mome”, rekli bi neki.

Vjerujem jer se sjećam svega onoga što je Gospodin Bog napravio u mom životu. Vjernik sam jer je on tražio mene, a ne ja njega.

Scena iz Evanđelja u kojoj Neprijatelj kuša Gospodina živa je i danas, jer se svi mi u njoj možemo pronaći.

Vjernik sam jer ne samo da vjerujem u Boga, već i želim vjerovati Bogu. Vjerujem jer se sjećam svega onoga što je Gospodin Bog napravio u mom životu. Vjernik sam jer je on tražio mene, a ne ja njega.

Tako ona “Učini da ovaj kamen postane kruhom“, postaje nešto što i mi govorimo. Zaboravljamo da je kamen – kamen, a ne kruh. Kamen nije za jelo. Kruh je.

A znate li za primjer Chiare Corbello Petrillo?

Za vrijeme svoje prve trudnoće, liječnici joj savjetuju da pobaci dijete, obzirom da će se roditi bez jednog od udova. Chiara to odbija, i odlučuje roditi dijete. Tek što se dijete rodilo i odmah krstilo, dijete je preminulo.

Scena iz Evanđelja u kojoj Neprijatelj kuša Gospodina živa je i danas, jer se svi mi u njoj možemo pronaći.

Kada je po drugi puta ostala u blaženom stanju, dogodila se identična situacija. Chiara je rodila dijete, a pošto je tek kršteno, preselilo se kod Gospodina.

Chiara je ostala trudna i treći puta. Odlazeći na kontrolu kod liječnika, saznaje da je sa djetetom sve u redu, ali da ona ima tumor jezika kojeg treba liječiti.

Svjesna da liječenje može naškoditi njenom djetetu, ona odbija terapiju i započinje ju tek nakon djetetova rođenja. Chiara se nije uspjela izvući. Preminula je, a iza sebe ostavila supruga i dijete.

Često se naša vjera sastoji u tome da tražimo isključivo svoju volju. ‘Bože, neka bude tvoja volja, ali po mome’, rekli bi neki.

I ne, dragi čitatelju, ovo nije tužna priča. Ovo je hrabra priča. Ovo je priča žene koja se žrtvovala za svoje dijete. Ne obrnuto.

Ovo je priča žene koja se ne klanja svome zdravlju kao Bogu, već zna da je Bog – Bog. Zna da je zdravlje samo dar, ništa više.

Dragi čitatelju, za Chiaru se vodi proces beatifikacije. Govori li to dovoljno?

Ovo je priča žene koja se ne klanja svome zdravlju kao Bogu, već zna da je Bog – Bog. Zna da je zdravlje samo dar, ništa više.

Umjesto zaključka

Kako zaključiti ove misli? Najbolje riječima Sv. Pisma:

Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju.
Učvrsti svoje srce i budi jak
i ne nagli kad napast dođe.
Prioni uz Boga i ne odmeći se,
da bi bio slavljen na svoj posljednji dan.
Primi sve što te stigne
i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.
Jer kao što se u vatri kuša zlato,
tako i odabranici u peći poniženja.
Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći,
kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.