Predsjednik Biskupske konferencije BiH i vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić u emisiji "Aktualno" Hrvatskoga katoličkog radija u srijedu 25. svibnja govorio je o situaciji u Bosni i Hercegovini, ali i o važnosti medija čiju ulogu posebno naglašava dan ranije predstavljena antologija "Crkva i mediji" u sklopu 56. svjetskog dana društvenih komunikacija koji je obilježen na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Mons. Vukšić član je uredničkog vijeća spomenute antologije koja obuhvaća crkvene dokumente o medijima od 1939. do 2021., ukupno 900 stranica.
„Jedan ovakav zahvat koji bi se ticao doslovce početka bavljenja Crkve na ovaj način medijima do sada nije postojao. To je s jedne strane medijski doprinos, a s druge strane pastoralni doprinos našim pastoralnim teolozima, studentima i uopće dušobrižničkom djelovanju. Nije od male važnosti činjenica da je jedan ovakav pothvat na svoj način i doprinos hrvatskoj jezičnoj kulturi“, rekao je mons. Vukšić.
Jedna od tema razgovora bila je i situacija u BiH: „Naš rječnik nije politički. To je rječnik crkvenoga socijalnog nauka i mi kroz tu prizmu promatramo društvenu pravdu općenito, prava i dostojanstvo svih ljudi, ne samo hrvatskoga naroda. Mi u svom crkvenom nastupu inzistiramo na pravima i dostojanstvu svakoga čovjeka i svakoga naroda. Inzistiramo na pojedinačnim i kolektivnim pravima te naravno, s obzirom da smo mi katolici u Bosni i Hercegovini 99% pripadnici hrvatskog naroda, naravno da onda prvenstveno mislimo i na svoj narod“.
Biskupi BiH su u nedavno objavljenoj Promemoriji uputili na detaljne probleme u toj zemlji: u 30 godina gotovo je 50% manje Hrvata, visoka je stopa nezaposlenosti i raširena korupcija koja potiče iseljavanje, nedovoljna je društvena i materijalna podrška ženama koje žele rađati. Upozoravaju da u postojećem stanju samo Hrvati traže izmjene izbornog zakona i jamstvo legitimnog predstavljanja dok ni Srbi ni Bošnjaci ne pokazuju zanimanje za to, a bez njihovih glasova u redovitoj proceduri nije moguće promijeniti zakon. Navode i neriješen odnos vlasti prema Crkvi unatoč činjenici da je temeljni ugovor sa Svetom Stolicom potpisan prije 16 godina.
Nadbiskup Vukšić u razgovoru je također upozorio: „Posebno zabrinjavajuće stanje u novije vrijeme ne samo za nas katolike i Hrvate na tome području nego za sveukupno stanovništvo jesu mnoštvo ružnih riječi, grubih riječi, neka vrsta ‘verbalne piromanije’ koja prevladava godinu-dvije dana na političkoj sceni i mnogi su zbog toga dodatno zabrinuti“.
Najaktualniji apel biskupi iz BiH sažimaju u ovim riječima: „Biskupi izražavaju svoju zabrinutost zbog neodgovornog ponašanja i nepromišljenih izjava pojedinih političkih predstavnika koji takvi svojim djelovanjem izazivaju osjećaj nesigurnosti i straha kod ljudi. Sve koji kao izabrani predstavnici sudjeluju u vlasti i donose odluke i sve koji oblikuju medijski prostor biskupi pozivaju da se suzdrže od teških riječi i uvreda i da poštuju pojedinačna i kolektivna prava ljudi, konstitutivnih naroda i manjinskih grupa. Očekuju također da radi uspostave društvene sloge i pronalaženja pravednoga izbornog sustava i radi provođenja potrebite ustavne i zakonske reforme svoju pomoć pruže i predstavnici međunarodne zajednice. Tu reformu zahtijeva pravda i radi toga da bi se otklonila svaka pravna i stvarna mogućnost preglasavanja, manipulacija i dominacija i da bi se pronašao zakonski sustav i rješenje koji će osigurati poštivanje ljudskih prava i dostojanstva u kojemu će svaki narod i manjinska grupa sama birati i imati svoje predstavnike. Dijalog je jedini moralno prihvatljivi način koji izabrani predstavnici moraju slijediti u pregovorima radi pronalaženja rješenja. Potrebno je to također radi ispravljanja nepravda i stvaranja osjećaja sigurnosti, radi podržavanja poduzetničke klime i otvaranja radnih mjesta, posebice za mlade“.
Budući da je ovo bio i prvi razgovor za HKR otkako je u ožujku preuzeo službu vrhbosanskog nadbiskupa, mons. Vukšić je o toj mjesnoj Crkvi rekao u čemu je njezina snaga unatoč svim nevoljama: „To je pobožna Crkva u duhovnom smislu. Zdrava Crkva i Bogu hvala da je tako. Boga molim i nadam se da će to tako ostati i u budućnosti. U fizičkom smislu to je prilično ranjena Crkva s mnogo posljedica počevši od nesretnog rata koji je završio prije dvadesetak i pet godina, s problemima novoga iseljavanja, s mnoštvom drugih društvenih problema koji se tiču izravno i neizravno i samih katolika. Važnije od tih fizičkih problema jesu duhovno zdravlje nadbiskupije koje me vrlo raduje i za koje vjerujem da će biti izvor obnove i budućnosti“.